StoryEditor
ŽivotVELIKI HIT

Prošlo je 60 godina od premijere kontroverznog filma Stanleyja Kubricka: uloga pedofilske ikone nije Loliti donijela sreću

23. lipnja 2022. - 14:07

Te večeri, 13. lipnja 1962., prije 60 godina, održana je premijera jednog filma kojoj, međutim, na samoj projekciji, glavna zvijezda nije smjela prisustvovati.

Bila je premlada da bi s odraslima u mraku kinodvorane gledala film za odrasle u kojem je upravo ona glumila. Bio je to film "Lolita", a djevojčica je bila Sue Lyon, koja je sa samo 14 godina stala pred filmsku kameru i utjelovila lik koji je stvorio Vladimir Nabokov, a filmski uobličio redatelj Stanley Kubrick. Dakako, u gledalištu i na crvenom tepihu bili su svi – i James Mason koji je glumio perverznog britanskog profesora francuske književnosti Humberta Humberta, bila je tu, naravno i Shelley Winters koja je glumila frustriranu Lolitinu majku, bio je tamo i Peter Sellers koji je glumio lik Clare Quilty...

Bio je tamo, naravno, i producent filma James B. Harris za kojeg se otvoreno pričalo kao o ljubavniku filmske Lolite... Bila je tu, dakako, sva sila filmskoga svijeta kao i, to se podrazumijeva, Vladimir Nabokov, autor književnog predloška i pisac scenarija za film, premda su producent i redatelj njegov scenarij prekrojili do neprepoznatljivosti, ali su mu ostavili pravo potpisa na špici filma. Da, bila je tamo i Sue Lyon, sređena i dotjerana, našminkana i preslatka u bijelim rukavicama do lakta, koja je pozirala brojnim fotografima i novinarima, ali... Ona u dvoranu nije smjela ući jer je film u kojem je ona glumila naslovnu ulogu bio neprikladan za dijete njezine dobi.

image

Sue je preko noć postala san brojnih muškaraca u ozbiljnim godinama

Profimedia

Pčela bez žalca

Bosley Crowther iz New York Timesa napisao je da je film "upadljivo drugačiji" od romana i da donosi "čudne zbrke stila i raspoloženja", ali da ipak ima "rijetku snagu". Richard L. Coe iz Washington Posta nazvao ga je "neobično briljantnim filmom", s prizvukom "ne mržnje, već ismijavanja istine. Redatelj i autor imaju stajalište o modernom životu koje nije laskavo, ali nije ni prezirno". Philip K. Scheuer iz Los Angeles Timesa izjavio je da film "uspijeva dosegnuti vrhunce komedije, vrckavo disonantno, a ujedno naglašava tragediju u ljudskoj komunikaciji i zajedništvu".

Mjesečni filmski bilten napisao je da su primarne teme "opsesija i nesklad", a za Kubricka da je "intelektualni redatelj s malo osjećaja za erotsku napetost...". U općenito pozitivnoj recenziji za The New Yorker, Brendan Gill je napisao da je "Kubrick divan, samopouzdan te da nas uspijeva nasmijati, bez obzira koliko su morbidne okolnosti kojima se smijemo". Arlene Croce u Sight & Soundu napisala je da je "Lolita na svoj način dobar film", da je Nabokovljev scenarij "model adaptacije", a glumačka ekipa "gotovo savršena", iako je dodala da su Kubrickovi pokušaji erotizma "površni i pogrešni".

Variety je nazvao film "povremeno zabavnim, ali bezobličnim" i usporedio ga s "pčelom kojoj je uklonjen žalac". Stanley Kauffmann iz New Republica, pak, napisao je da je "film Lolita zastrašujuće nezadovoljavajući". No što god tko da je napisao, film je postao hit te je, sukladno tome, i izvanredno zaradio – s budžetom od dva milijuna dolara samo je u SAD-u zaradio gotovo deset milijuna na kinoblagajnama.

Sue Lyon nije komentirala film, od nje se nije ni očekivalo da išta kaže te je, sukladno bijednom statusu kakav su imale i druge dječje zvijezde u Americi, držala jezik za zubima. Tek puno, puno kasnije, reći će u jednom od vrlo rijetkih intervjua kako je njezino "uništenje kao osobe poteklo upravo iz tog filma".

– Lolita me izložila iskušenjima kojima se nijedna djevojka te dobi ne bi smjela izložiti. Sumnjam da bi ijedna lijepa djevojčica s 14 godina mogla postati zvijezda u ulozi seksualne nimfete i ostati na pravom putu – kazala je Sue Lyon skoro 35 godina kasnije.

Savršena nimfeta

Producent Harris i redatelj Kubrick pristupili su "projektu Lolita" vrlo studiozno, a sve na krilima slave koju je roman Vladimira Nabokova polučio u Americi. Oni su u partnerstvu sa Seven Arts još 1960. prvo potpisali s Lyon ekskluzivni ugovor za produkciju i plasman njezinih fotografija.

Zatim su organizirali marketinšku kampanju koja ju je namjerno iskorištavala i seksualizirala za buduću kino-publiku, što je rezultiralo jednom od najrasprostranjenijih slika djeteta prikazanog kao predmetom muške seksualne želje u kulturi dvadesetog stoljeća – bila je to Sue Lyon kao Lolita, koja vas gleda preko naočala u obliku srca, koja nosi bikini i sugestivno siše lizalicu.

Fotograf Bert Stern je, slijedeći upute Harrisa i Kubricka, pretvorio Lyon od četrnaestogodišnje djevojčice u "savršenu nimfetu". Kampanja koju su orkestrirali Harris i Kubrick pretvorili su tu djevojčicu u "tinejdžersku zavodnicu", oslobodivši tako lik njezina kasnijeg očuha i zlostavljača Humberta Humberta svake odgovornosti. Isproducirana kampanja oko Sue Lyon insinuirala je da je ona zaručena sa Harrisom, a američka filmska kolumnistica Louella Parsons čak ju je izravno upitala je li ju Harris zaprosio što je Sue Lyon negirala.

image

Stanley Kubrick, autor Lolite, kojem se često spočitavao njegov odnos spram glumica, ali i žena općenito

Profimedia

U The Washington Postu je sugerirano da je Lyon "oborila s nogu svog producenta, 33-godišnjeg Jamesa B. Harrisa" te je čak napomenuto kako Sue "preferira društvo zrelih muškaraca".

No u intervjuu 2020., godinu dana nakon smrti Sue Lyon, Sueina prijateljica iz djetinjstva, Michelle Phillips, članica benda Mamas and the Papas, navela je da je Harris imao seksualni odnos s Lyonom i to još prije samog početka snimanja filma, kad je Sue imala samo 14 godina. Sam Harris je do dana današnjeg, a napunio je 93 godine, na te navode ostao nijem – nije ih niti potvrdio niti demantirao.

Šutnja o vremenu od prije 60 godina i o položaju dječjih zvijezda, posebno djevojčica, u američkoj kinematografiji i danas je poprilična. Pokušaji znanstvenika da, uvidom u Arhiv Stanleyja Kubricka, osvijetle život Sue Lyon nisu dali puno rezultata.

I dandanas Kubrickovo ime je nedodirljivo, a, primjerice, britanski autor dr. James Fenwick u svojoj knjizi "Eksploatacija Sue Lyon: Lolita" tvrdi kako je i prezentacija Arhiva Stanleyja Kubricka itekako selektivna i kako je nužno "vratiti marginalizirana, zanemarena i zaboravljena iskustva žena poput Sue Lyon u filmsku povijest i njihovo iskustvo učiniti relevantnim".

Ovo je posebno zabrinjavajuće, smatra dr. Fenwick, za Stanleyja Kubricka, redatelja kojega mnogi smatraju problematičnim u smislu filmskog predstavljanja žena i njegova odnosa s njima.

Kroz Kubrickov rad, smatra dr. James Fenwick, provlači se mizogina tendencija koju je, primjerice, i dr. Karen Ritzenhoff nazvala "duboko ukorijenjenom ambivalencijom spram žena".

Ritzenhoff, inače profesorica na Central Connecticut State University, ističe i kako postoji akademsko izbjegavanje nezgodnih i problematičnih, mizoginih, homofobičnih, pa čak i rasističkih prikaza u Kubrickovim filmovima te da praktički nikad nije bilo rasprave o izrabljivačkim uvjetima rada za žene u Kubrickovim filmovima.

Nedugo nakon Kubrickova filma naslovnice počinju kopirati vizualni identitet koji je osmislio redatelj, potpuno zanemarujući Nabokovljev literarni predložak u kojem je Lolita 12-godišnjakinja skromnog izgleda, gotovo neprivlačna, premda posebna samom svojom besprimjernom mladošću.

Prerušeno silovanje

I danas, 60 godina kasnije, ikonički modni detalj srcolikih sunčanih naočala prva je asocijacija na Lolitu iako se takve naočale ne spominju u romanu niti se pojavljuju u filmu. One su dio spomenutog najavnog postera za film.

Humbert čitatelja svojim direktnim obraćanjem kroz štivo romana, poziva na sudjelovanje u svemu što vidi, radi i o čemu razmišlja i dovodi ga u situaciju nedužnog voajera.

Ta vrsta voajerske imaginacije koristi se najčešće u reklamne svrhe: promatrač, gledajući predmet koji želi, zamišlja da ga ima te time zadovoljava svoje trenutne potrebe bez da škodi drugima. Problem nastaje kad se ta potreba prenosi na živa bića, posebno maloljetne djevojke kada, smatraju psiholozi, nastaje imaginativna pedofilija u kojoj voajer, gledajući pornografske modele ili glumice odjevene kao "lolite", zadovoljava svoju potrebu za onime što bi u stvarnosti osuđivao, upravo kako ga je društvo i naučilo.

Upravo se zato dogodila i prevlast erotizirane Lolite nad nesretnim likom Dolores Haze –​ Humbert, ali u prvom redu Stanley Kubrick, uspjeli su prerušiti silovanje 14-godišnje djevojčice u ljubavni čin, a popularna kultura potpuno je zataškala neizmjernu tragediju glavne junakinje – koja to uopće nije jer je do besmisla depersonalizirana i podređena mašti muškog gledateljstva – i uspješno pretvorila fantaziju u legitimnu stvarnost.

image

Fotografija sa snimanja filma 'Noć iguane' - Elizabeth Taylor, Richard Burton, Sue Lyon i redatelj John Huston on set, 1964, Image: 488004992, License: Rights-managed, Restrictions:, Model Release: no, Credit line: Everett Collection/Everett/Profimedia

Profimedia

Prvi brak sa 16 i jedno vjenčanje u zatvoru

Sue Lyon je rođena 10. srpnja 1946. godine u Davenportu, u Iowi kao peto dijete i jedina kći majke udovice čiji je muž preminuo kad je Sue imala tek nekoliko mjeseci. Već s deset godina počela je zarađivati kao model, a u orbitu ju je vinuo film "Lolita".

Hollywood joj je potom otvorio vrata – John Huston angažirao ju je za "Noći iguane" po Tennesseeju Williamsu, partneri su joj bili Richard Burton, Ava Gardner i Deborah Kerr, bila je jedna od "Sedam žena" u filmu Johna Forda, ulogu je imala je u "Podvaljivaču" Irvina Kershnera, a glumila je i u humornom krimiću "Tony Rome", uz Franka Sinatru.

Udavala se i razvodila pet puta, a muževi su joj bili redatelj Hampton Fancher za kojeg se udala sa svega 16 godina, Afroamerikanac Roland Harrison, fotograf i nogometni trener s kojim je rodila svoje jedino dijete, potom Gary Adamson, osuđivani kriminalac s kojim se vjenčala u državnoj kaznionici u Coloradu. Potom se udala za stanovitog Edwarda Weathersa te naposljetku za Richarda Rudmana, električara. Muškarci joj nisu donijeli sreću, a ni u karijeri nije učinila onoliko koliko se očekivalo, pa se već tijekom osamdesetih povukla i izabrala raditi kao konobarica.

Umrla je 2019., gotovo zaboravljena. Film "Lolita" doživio je remake 1997. godine. Tu je filmsku verziju režirao Adrian Lyne, a u glavnim ulogama su Jeremy Irons, Dominique Swain i Melanie Griffith.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. lipanj 2022 22:45