Parketar je fino, plemenito zanimanje kao mnoga od onih koja se bave drvom. Do prije kojeg desetljeća parketari su bili jedna od cjenjenijih struka. Na to je utjecala delikatnost njihova posla, od preciznog mjerenja, slaganja, rezanja i lijepljenja, zatim nekoliko ruku brušenja, pa lakiranja da bi se nakon desetak dana naručitelj mogao ponosno prošetati sjajnom površinom. Parket je bio uvjet i ukras kuće, posebno onaj od glasovitoga slavonskog hrasta, a za one plićega džepa, niže na socijalnoj ljestvici, mogao bi se uzeti i bukov.
Lakirani parket je bio toliko cijenjen da ga se štitilo tepisima, glancalo do viskoga sjaja i štitilo hodanjem u papučama. Ako bi se slučajno ostrugao nošenjem namještaja, opet bi se zvao meštar da ga izbrusi i lakira.