StoryEditor
ŽivotPosljedice nesreće

Nikolina Ristović mora ići na redovite terapije zbog trovanja plinom: ‘Ne znam hoćemo li se kćer i ja ikad potpuno izliječiti‘

Piše Marija Lokas/JL
11. ožujka 2021. - 20:30
Neja Markicevic/Cropix

Više od mjesec dana prošlo je od kobnog događaja koji je voditeljicu Nikolinu Ristović i njezinu šestogodišnju kćerkicu Unu zamalo stajao života, a cijela se stvar gotovo nije niti pomakla s mjesta. Podsjetimo, Nikolinu i malu Unu pukom je srećom spasio prijatelj koji je provalio u njihov zagrebački stan gdje ih je našao onesviještene zbog trovanja ugljikovim monoksidom do kojeg je došlo zbog neispravnih plinskih instalacija, piše Jutarnji list.

Naime, u zgradi gdje su majka i kći bile smještene obavljali su se radovi, odnosno sanacija nakon puknuća plinske cijevi. Tko je odgovoran za takvu nesmotrenost, koja je vrlo lako mogla imati koban epilog, policija tek treba utvrditi. Najgore od svega je što i voditeljica i njezina kći još uvijek trpe posljedice trovanja. Objema tek slijedi liječenje, a zbog jakih smetnji u plućima Nikolina je prije nekoliko dana ponovno završila na Hitnoj. Kako je najavila, čim policijski zapisnik bude dovršen, planira tužiti odgovorne, a u stan u kojem se odvila drama ne želi se više vraćati.

Kako napreduje istraga slučaja trovanja ugljikovim monoksidom u vašem zagrebačkom stanu zbog kojeg ste vi i vaša kći Una za dlaku izbjegle najtragičniji mogući scenarij?

- Još uvijek čekam policijski zapisnik kako bih mogla dalje procesuirati cijelu stvar. Nevjerojatno, kriminalistička policija još ga nije kompletirala. To je sve što zasad mogu reći. Rekli su mi da to obično rade mjesec do dva, tom brzinom ide naše zakonodavstvo.

image
HANZA MEDIA

Planirate li privatnu tužbu, bez obzira na zapisnik?

- Ne mogu ništa prije zapisnika dok se ne odredi čija je to bila odgovornost. Ali, naravno da planiram tužiti odgovorne. Njih će se kazneno goniti, no trebam pričekati da policija dovrši svoj posao.

Kakvo je vaše i kćerino zdravstveno stanje? Imate li kakve posljedice od tog nemilog događaja?

- I ona i ja imamo posljedice. Ja, doduše, imam više smetnji od nje, barem se nadam. Morat ću ići na liječenje, na terapije u barokomoru, a prije nekoliko sam dana završila na Hitnoj zbog nekih simptoma koji su posljedica trovanja. Una, pak, ima promjene na EEG-u, u moždanoj aktivnosti.

Može li se barokomorom trajno riješiti vaše zdravstveno stanje, odnosno hoćete li se tako potpuno izliječiti?

- To ne znam, to nitko ne može znati. Ono što su mi rekli jest da svi koji su bili izloženi trovanju ugljikovim monoksidom imaju povećani rizik od plućne embolije sljedećih 90 dana i na to moram posebno paziti još neko vrijeme. Ne znam hoćemo li se ikad potpuno izliječiti, mogu samo prenijeti što su mi zasad rekli liječnici. I ja i Una moramo ići na kontrole i biti permanentno pod liječničkom prismotrom, i to je zasad to.

Kakva je situacija sa zagrebačkim stanom u kojem se to dogodilo? Je li se stanje saniralo?

- Izašli smo iz tog stana. Nisam ništa poduzela u vezi sa saniranjem jer se ne namjeravam tamo više vraćati. Taj je stan bez grijanja i tople vode i tamo je nemoguće živjeti. U svakom slučaju, tamo se više ne vraćam. Mi upravo mijenjamo adresu, u procesu smo kupnje kuće u Zagrebu i tamo se nisam niti namjeravala zadržavati, no bila sam prisiljena iseliti se ranije od planiranog.

Gdje ste trenutačno smješteni?

- U privremenom smještaju, unajmila sam stan u Zagrebu. Uz sve to, još moram plaćati i podstanarstvo. No, moram čekati da se sve posloži, a ima dosta posla oko toga.

Hoće li kazna krivcima biti dovoljna satisfakcija s obzirom na sve posljedice?

- Neće mi vratiti zdravlje, ali u redu je da budu sankcionirani, i to ozbiljno oni koji su za to krivi. Bitno je to zbog svih jer ako netko bude barem malo ošuren po džepu, valjda će ozbiljnije shvaćati posao koji radi.

Je li vam se netko ispričao zbog cijele situacije ili se raspitao za vaše zdravlje?

- Ne, nitko. To bi valjda bilo priznanje krivnje. Nitko nam nije ponudio pomoć od onih koji su najvjerojatnije krivi. To mi je jasno, baš nitko. Nitko nije rekao da mu je žao, niti se ispričao, niti pitao kako smo. Ništa od toga.

Je li cijela situacija utjecala na vaš posao, eventualne angažmane i projekte?

- Sad je samo bitno da zdravstveno budemo stabilni, a ostalo će se manje-više posložiti. Naravno, sve će to utjecati i na druge stvari. Samim time što moram ići 20 dana za redom u barokomoru to je već veliki vremenski gubitak, ako ništa drugo.

image
Biljana Gaurina/Cropix

Sprečava li vas to, primjerice, i u odlasku u Beograd?

- Ne znam kako će biti kad počnu terapije. Mogla bih se liječiti i tamo, nije u tome problem, ali nema smisla razmišljati o putu kad terapije krenu jer to će biti svaki dan i automatski neću biti mobilna. Cijeli dan ode na to, a kad se uzme u obzir da je to 20 dana boravka na terapijama, računajući vikende kad se ne radi, mjesec dana ne mogu nikamo.

Znate li kako uopće izgleda boravak u barokomori?

- Ne znam. Tek trebam krenuti na to. Dosad sam radila pretrage. Trebam obaviti spirometriju i još koji pregled kod pulmologa, a ostalo sam manje-više učinila.

U svakom slučaju, zdravlje vam je sad prioritet?

- Ono što mi je u neku ruku drago, koliko god je to glupo reći, jest da se o tome piše. Razmišljala sam o tome puno. Ali, ako je to nekome spasilo život ili ga je spasilo od ovakvih neugodnih situacija, onda sam učinila dobru stvar.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. lipanj 2021 22:38