StoryEditor
ŽivotMARO RICA

Makaranin s čarobnim štapićem: mladi dirigent u stalnoj želji za usavršavanjem i uz brojne nastupe ipak nikad ne zaboravlja rodni grad

Piše Dada Batinić
11. lipnja 2021. - 09:11
Ivo Ravlić/Cropix

Maro Rica (26) je osoba do koje je teško doći. U Makarskoj se zadržava tek nekoliko dana i, poput parfema na odjeći, unese notu kulture koja ispari s njegovim odlaskom. Maro polako i dosljedno uštimava jednu novu kulturno-glazbenu Makarsku koja (ne)strpljivo čeka svog dirigenta.

Maro, je li dirigiranje oduvijek bilo tvoja strast?
- Zapravo i nije. Kao mali sam imao omiljenu plavu igračku, sintesajzer, pa sam s devet godina upisao klavir. Zažalio sam čim sam shvatio da moram svaki dan na njemu i vježbati. U kući nismo imali klavir pa sam išao u glazbenu školu samo da bih svirao. Htio sam odustati bezbroj puta, ali mama bi me nekako nagovorila da izdržim još jedan tjedan. Tjedan po tjedan - godine. U završnom razredu osnovne glazbene škole iznenadio sam sebe odlukom da bih išao u glazbenu srednju školu. Već sam pohađao Opću gimnaziju te sam se nastojao prebaciti u Glazbenu gimnaziju, no roditelji nisu dozvolili pa sam istodobno pohađao dvije škole. Sretno sam pao iz povijesti da dokažem roditeljima kako je nemoguće ono što mi se ne da... i uspjelo je! Upisao sam teoretski smjer na glazbenoj školi i tek tada sam s guštom počeo vježbati klavir. Takav sam, kad ne moram - hoću!

Muke s gastritisom

Kamo te razvojni put odveo nakon toga?
- Nakon završene srednje glazbene škole upisao sam Muzičku akademiju u Zagrebu. O toj akademiji mogu reći sve najgore, no bit ću blag pa kazati kako u toj ustanovi ima mnogo zaposlenika koji ne vode računa o studentima ni poslu koji obavljaju. Prvu godinu studiranja sam imao gastritis, povraćao sam svakih nekoliko tjedana i primao infuzije na Rebru. Roditeljima sam to spomenuo tek kad je sve bilo gotovo, odnosno nekoliko godina poslije. Neću zaboraviti ni nekolicinu profesora i djelatnika koji su mi uvijek pomagali i pružali podršku, no kroz period studiranja me iznio makarski dišpet, odnosno moja tvrdoglavost i upornost. Puno je mladih i kreativnih ljudi koji kod nas mogu djelovati jedino pod parolom - što te ne ubije, to te ojača!

Kako si ojačao?
- Samodokazivanjem. Krajem druge godine fakulteta, a zbog poraznih uvjeta studija, u Zagrebu sam osnovao udrugu Orkestar mladih glazbenika (OMG) koja još i danas uspješno funkcionira pod imenom Organizacija mladih glazbenika, te broji nešto manje od 100 članova. Namjeravao sam u sklopu te udruge raditi svoje projekte jer za dirigente - studente nikad nema dovoljno prakse. Očekivati da mi prilike stvara Muzička akademija je, kao i mnogošta u toj instituciji, besmisleno. Prvu godinu studiranja sam počeo voditi zbor u Karlovcu, a krajem treće godine sam preuzeo zbor na Pravnom fakultetu, kasnije Gospel zbor Sumce - tako je počelo osnaživanje u tom pravcu. Radio sam i kao asistent u Akademskom zboru Ivan Goran Kovačić iz Zagreba gdje sam stekao neprocjenjivo iskustvo.
Za svoj gušt sam pjevao u zboru Cantores Sancti Marci i to vrijeme pamtim kao jedno od najljepših perioda mog studiranja. Naime, kao dirigent često imate osjećaj da niste dio tima, a pjevanje u zboru pruža gotovo euforičan osjećaj zajedništva. Usprkos tome, odlučio sam se za dirigentsku palicu. Postavljam visoke standarde sebi i ljudima s kojima radim, a sve u cilju da izvedba bude na najboljoj mogućoj razini.

image
PRIVATNI ALBUM

Tehnike pjevanja

Koliko vremena je potrebno da dirigent pripremi zbor za polusatni nastup pred publikom?
- Za pripremu amaterskog zbora potrebno je najmanje 3-4 mjeseca rada jer je vokalna tehnika teška. Postoji pjevanje na grlo, odnosno pučko pjevanje, koje se može čuti u Makarskoj u izvedbi FA Tempet. Takva tehnika u klasičnom zborskom pjevanju nije poželjna jer je teško kontrolirati ton i intonaciju, lošija je kvaliteta zvuka, manji raspon glasnoće, a tonovi su reski i jaki. Kad vodite amaterski zbor, a vodio sam i crkveni zbor u Promajni, vi krećete od samih početaka. Učite ih note, ritam... i najmanje je tu mahanja štapićem. Položaj jezika i obrva je također važan. Naime, možete osjetiti kako vam se, kad podignete obrve, zategnu nepce. Mnogo je minimalnih pokreta lica i grla koji utječu na kvalitetno pjevanje, a kao dirigent morate to zboru stalno napominjati dok ne pređe u automatizam.

Vrijede li ista ili slična pravila i za operne pjevače?
- Ako se pjeva iz dijafragme, kao što to rade operni pjevači, donji dio pluća se raširi i onda lakše kontrolirate glas. Iz dijafragme dišemo svi kad spavamo, to je takozvano duboko disanje.
Česta naredba dirigenta je "Spusti grlo!" Naime, kao što se u tijelu violine razvija zvuk, isto se događa i u grlu pjevača. Kad zijevnete, osjetit ćete i sami kako vam se grkljan spušta. Moglo bi se reći da se profesionalni pjevač nikad ne prestaje učiti.

Što je s dirigentima, odnosno da li njihov proces učenja ikad završava?
- Na mom primjeru je jasno da uvijek ima mjesta za napredovanje. Stekao sam titulu magistra na Akademiji u Zagrebu, a onda sam u Kölnu krenuo ispočetka, odnosno na zadnjoj godini Muzičke akademije upisao sam studij dirigiranja na Hochschule für Musik und Tanz Köln. Nije mi toliko bitno dobiti još jednu diplomu koliko ostati u Njemačkoj i usavršavati se. Ako se vratim u Hrvatsku, neću moći napredovati. U Njemačkoj svako selo ima kazalište, operu ili ansambl, a jednom tjedno izađe natječaj za radno mjesto dirigenta, asistenta ili korepetitora. Trenutno postoji mogućnost da vodim jedan orkestar u Kölnu, no moj dugoročni cilj mogla bi biti Italija. Bliži sam tom mentalitetu i volim njihov jezik. Imam iskustva kao zborovođa, dirigirao sam i orkestrom, no proces učenja ne prestaje jer se uvijek može naučiti nešto novo, makar o samom sebi. Ja sad znam što želim biti, a to je - kazališni dirigent!

Savršeni mehanizam

Zašto kazališni dirigent i koji su izazovi za kazališnog dirigenta?
- Već sam objasnio način rada sa zborom, a kad ste kazališni dirigent onda radite sa orkestrom, zborom, solistima. Jako volim kazalište i dinamiku unutar predstave, no kazališni dirigent mora biti iznimno koncentriran. Nalazi se u rupi iz koje prati pozornicu, a da bi kazališnu predstavu povezao u cjelinu dirigent mora nadgledati i orkestar i scenu. Predstava ponekad traje i više od 3 sata, pa morate to i fizički izdržati jer ste u stalnom pokretu. Dogodi se da solist u predstavi leži na krevetu pa vas ne vidi i ne krene u svoju solo dionicu kad treba. Moguće da gledatelji toga nisu svjesni, no mnogo toga se u operi treba poklopiti u svakom trenutku da bi cijeli mehanizam zvučao savršeno, a da ne bi dolazilo do raspada sistema potreban je dirigent.

Čemu služi dirigentska palica?
- Štapić ima vizualnu ulogu i preciznost. Možete neke stvari preciznije pokazati štapićem negoli rukom, a štapić može biti bijele boje jer ga pjevači i orkestar moraju vidjeti i u uvjetima slabijeg osvjetljenja. Nije moja ruka jedino što moraju pratiti, tu su note i koreografija, no dirigent treba biti dovoljno karizmatičan i autoritativan tako da se može nametnuti.

Planiraš li uskoro nastupiti u Makarskoj?
- Gušt mi je planirati projekte u svom gradu i za svoj grad. S prijateljem Cicijem (Ivan Siciliani, op.a.) osnovao sam kulturno-umjetničku udrugu Artes Liberales, dobili smo odobrenje za neke projekte pa već sad mogu najaviti koncert talijanskih arija koji će se održati 15. kolovoza na Glavici u Makarskoj, pod pokroviteljsvom Grada Makarske. Cici i ja ćemo u najljepšim arijama svih vremena objediniti razne kompozitore i epohe, Lina Rica će raditi videoprojekciju te vjerujem da će to biti pravi spektakl.
Maro Rica se u Makarsku nikad ne vraća praznih ruku. Najveći poklon koji gradu može dati nalazi se u njegovoj ruci - čarobni štapić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. lipanj 2021 10:31