Drugog siječnja zbilja je teško pokrenuti život. Za izvući se iz kreveta, ubaciti se u brzinu i pri tome ostati raspoložen i kooperativan treba baš volje.
Mene je spasio jedan video koji mi je servirao algoritam i u njega sam zurila, ispijajući kavu, sve dok mi se unutrašnja i vanjska slika svijeta nisu poklopile. (Rumunjski dirigent Sergiu Celibidache ravna orkestrom Ravelov ‘Bolero‘ i finale dočekuje raščupane kose i sa strastvenim grčem na licu).
I krenula sam, njegovim inspirativnim performasom dobila sam minimalnu injekciju motivacije za krenut‘ na posao.
A u tome bi trebala biti kvaka – svatko zna što ga pokreće da ujutro ustane i s tim bi alatima trebao krenuti u obračun s mjesecom pred nama, koji nosi titulu najdosadnijeg i najtužnijeg u godini.
Sasvim...