Ann Mwongeli Mwanza ima 36 godina. Dolazi iz malenog sela pokraj grada Machakos nedaleko Nairobija. Tamo je išla u školu, a 2004. godine preselila se u glavni kenijski grad udaljen 40-ak minuta vožnje od njenog rodnog sela kako bi studirala ekonomiju i radila studentske poslove.
Majka je profesionalna kuharica u jednom nairobijskom restoranu, kako to Ann voli kazati – chef, dok otac radi na svojoj farmi gdje proizvodi kavu.
- Imala sam lijepo afričko djetinjstvo i ne bih ga mijenjala za ništa na svijetu - kaže nam Ann, novopečena Splićanka.
Tijekom njenog odrastanja nikad joj nije nedostajalo ljubavi jer su roditelji svu svoju djecu držali kao kap vode na dlanu. Pa čak i sada kad je jedna sestra u dalekoj Americi, a druga ni više ni manje nego – u Splitu.
Sve dok nije upoznala svog budućeg supruga, Splićanina, Ann nije ni znala gdje je Hrvatska, kamoli gdje se nalazi. U gradu podno Marjana živi posljednjih pet godina.
Sve je počelo još u Keniji kad se preko jedne internetske stranice počela dopisivati s dvije godine starijim muškarcem iz Splita. Malo pomalo, među njima se počelo razvijati nježno prijateljstvo. Nisu mogli zamisliti da prođe dan, a da se ne čuju.
Kad joj je virtualni dečko 2016. došao u Keniju kako bi je upoznao oboje su ubrzo shvatili da je to - to. Pale su zaruke, ubrzo i vjenčanje. Prvo ono kenijsko, a potom su zavjete izmijenili i u Splitu.
- Zaljubila sam se u supruga još dok smo se dopisivali preko interneta. Trajalo je to nekoliko godina. Kad je došao u Keniju samo smo potvrdili ono što smo već oboje znali, da se volimo. Zapravo se ništa nije promijenilo – smije se Ann.
Pitamo je tko je koga prvi pronašao?
- On mene! (smijeh).
U Africi su napravili maleno vjenčanje za bliske prijatelje i obitelj, a u Keniju su potegli i članovi mladoženjine familije. Splitsko vjenčanje bilo je u Crkvi svete obitelji 2017. Supružnici su uskoro dobili najljepši mogući dar – sina koji će uskoro napuniti tri godine.
- On je u potpunosti promijenio naše poglede na život – sretno će Ann.
U Splitu se osjeća kao kod kuće, ima prijateljice Splićanke s kojima se često druži i izlazi. Početkom ljeta počela je raditi u pekari Mlinar na splitskoj Pjaci, a mnogi kupci kada je ugledaju pomisle da je u Hrvatsku došla raditi preko sezone. Dive se njenoj egzotičnoj ljepoti, u što smo se uvjerili i kad se Ann fotografirala za Slobodnu.
- Svaki je početak, naravno, težak, pa je tako bio i moj u Splitu. No, rekla sam sebi, dovela te u Hrvatsku ljubav, imat ćeš potporu supruga i samim time bit će ti lakše.
Po dolasku u Split jedno je vrijeme putovala sa suprugom upoznavajući ljepote Hrvatske i radila honorarne poslove kao spremačica. Nedavno je dobila stalni boravak i nada se hrvatskom državljanstvu, a cijelo ovo vrijeme nije mijenjala svoje prezime u suprugovo jer smatra da to ionako neće ništa promijeniti u njihovu odnosu.
Razgovor s Ann vodili smo na engleskom jeziku, premda je prošla tromjesečni tečaj hrvatskog, kojeg još nije u potpunosti svladala, ali se svakim danom trudi da nauči neku novu riječ ili frazu.
- Moja budućnost je u Splitu. Vidim svoj život ovdje, tu mi je obitelj. Ljudi u Splitu su predivni, osjećam se kao da ih znam već dugo. Nikad nisam imala problem zbog toga jer sam drugačije boje kože, a i da jesam, ne bih na to obraćala pažnju. Moram vam priznati da sam se nakon pet godina u Splitu počela osjećati poput prave Dalmatinke. Nije se teško naviknuti na lagani, mediteranski način života i ukusnu hranu (smijeh). Obožavam bakalar, mogla bih ga stalno jesti – veselo će. Jednako kao i slušati pjesme Olivera i Dina Dvornika.
Ne moramo vam ni pisati kako se oduševila kad ju je naš fotograf slikao ispred murala neprežaljenog kralja funka.
- Suprug me zarazio tim pjesmama, a od Dina mi je najdraža, naravno, Afrika! – zaključuje vesela Ann.