Sve smo svjesniji da su pesticidi, aditivi i razne kemikalije koje posredno unosimo u organizam štetni za zdravlje, da izazivaju teško izlječive ili neizlječive bolesti, ali često nismo svjesni koliko utječu na težinu i pridonose pretilosti.
Ovih dana je Environmental Working Group (EWG), neprofitna američka organizacija koja istražuje zagađenja u poljoprivrednoj proizvodnji, primjenu kemikalija u proizvodnji prehrambenih proizvoda, zagađivače pitke vode kao i korporativnu odgovornost, objavila da upravo kemijski sastavi mogu uzrokovati pretilost. Kažu da debljanje ne uzrokuje samo pretjerana konzumacija hrane, već vjerojatno i štetne kemikalije u onome što jedemo.
Obesogeni su kemikalije koje "izravno ili neizravno povećavaju nakupljanje masti i uzrokuju pretilost" ometajući metabolizam i metaboličke procese, navodi EWG rezultate nedavne studije. Mnogi obesogeni također ometaju hormonalni sustav, uzrokujući širok raspon zdravstvenih problema. Većina obesogena je proučavana na životinjama i u stanicama, s nekim dokazima o njihovom učinku na ljude, a ne djeluju svi na isti način.
Kemikalije aktiviraju stanične sustave koji proizvode više ili veće masne stanice ili potiču skladištenje masti. Neki mogu utjecati na procese koji stabiliziraju naš apetit i osjećaj sitosti ili mogu ometati našu želju za jelom vođenu zadovoljstvom. Drugi mogu promijeniti naš odgovor na šećer u krvi i inzulin. Oni mogu utjecati na funkciju nekoliko organa koji su ključni za održavanje težine i energetske ravnoteže, uključujući tjelesnu masnoću, mozak, gušteraču i jetru, navode iz EWG-a.
Sve je na etiketi
Znanstvenici su pronašli dokaze o oko 50 ovih kemikalija koje se mogu naći u mnogim potrošačkim proizvodima, kao i u zagađenom zraku i vodi. Ali jedan od najvažnijih načina na koji smo izloženi je konzumacija kontaminirane hrane.
Štetni sastojci su skriveni naočigled, upozoravaju stručnjaci neprofitne američke organizacije napominjući kako je dovoljno pogledati etiketu na pakiranju visokoprerađene hrane gdje su navedeni sastojci čija imena jedva da izgovaramo, a kamoli da razumijemo. Prerađena hrana, kažu, od one brze do nekih "zdravih" proizvoda poput proteinskih pločica i vegetarijanskih obroka iz mikrovalne pećnice, često ima mnogo umjetnih sastojaka, poput zaslađivača, pojačivača okusa i konzervansa, od kojih neki uzrokuju pretilost.
Neki obesogeni se prirodno pojavljuju u hrani. Na primjer, fruktoza se pojavljuje na etiketama sastojaka najčešće kao visokofruktozni kukuruzni sirup i čini oko 40 posto zaslađivača koje konzumiramo. Ali većina pretilosti u hrani su umjetne kemikalije, neke dodane namjerno, osobito u visoko prerađenoj hrani. Drugi zagađuju hranu neizravno, putem pakiranja, ostataka pesticida ili naslijeđenog onečišćenja okoliša industrijskim kemikalijama, pesticidima i teškim metalima.
Umjetni zaslađivači – osobito aspartam, sukraloza i saharin – još su jedan uzrok pretilosti koji se nalazi u širokom rasponu niskokalorične i dijetalne hrane i pića. Istraživanja pokazuju da neki mogu pridonijeti pretilosti, a drugi, kao i većina kemikalija, nisu dovoljno proučeni da bismo znali jesu li ili nisu uzrok nagomilavanju kilograma.
Konzervansi BHA (Butilirani hidroksianisol) te metil i butil paraben vjerojatno su uzrok pretilosti i mogu se naći u svemu, od biljnih ulja do prerađenog mesa i žvakaćih guma do čipsa.
Vječne kemikalije
Bisfenol A ili BPA (endokrini disruptor) i njegove zamjenske kemikalije migriraju iz pakiranja hrane u hranu. PFOA (perfluorooctanoic acid) je jedna od najozloglašenijih vrsta "vječnih kemikalija" poznatih kao PFAS (polyfluoroalkyl), koja se koristi u neprianjajućem posuđu, priboru za kuhanje i ambalaži za hranu poput posuda za van. PFAS ostaju prisutni u okolišu, zagađujući našu vodu za piće. Ftalati kontaminiraju hranu kroz ambalažu, plastiku i opremu za rukovanje hranom koja dolazi u dodir s hranom.
Opasne kemikalije se koriste za tretiranje odjeće, posteljine, elektronike i dječjih proizvoda, između ostalog – dospijevaju u naše vodene putove i na kraju u našu hranu. Neki su zabranjeni, ali se i dalje nakupljaju u hrani, posebice proizvodima životinjskog podrijetla.
Kao i sve kemikalije, tako i mnogi pesticidi pridonose pretilosti. Teško je to izbjeći, ali možda, još kažemo samo "možda", možemo ublažiti kontaminaciju voća i povrća brojnim pesticidima pomoću sode bikarbone, limunovog soka i bijele kvasine rastopljenih u vodi. Zato bi trebalo pokušati naći neprskano, organski uzgojeno voće i povrće, baš kao i organske životinjske proizvode.
Američka organizacija Environmental Working Group savjetuje izbjegavanje plastične ambalaže kao i ambalaže otporne na mast i vodu, te što manje "hrane za van" jer u pakiranjima može tragova PFAS-a ili aditiva. Kažu da treba što više koristiti staklene, keramičke i posude od nehrđajučeg čelika umjesto "neljepljivog" posuđa za kuhanje. Isto tako vodu treba van nositi u posudama od nehrđajučeg čelika, a ne u plastičnim bocama koje mogu isprati ftalate i BPA. Na koncu, voda iz slavine može biti zdravija od one flaširane.
Dakle, kilogrami se ne skrivaju samo u obilnim obrocima, nego u onome što sadržava hrana i voda, zapravo napitci svih vrsta koje smo gotove kupili u dućanu. Kad promijenimo navike, odnosno kad se vratimo u vrijeme u kojem su živjeli naši očevi, s manje kemije, možda na vagi primijetimo promjene nabolje.