Nasilje među djecom i mladima nije uvijek bilo u fokusu, povremene tučnjave na igralištima smatrane su dječjom igrarijom, a znalo se dogoditi da samo to i bude. Ipak, moderna vremena stvaraju i modernije nasilje pa se sada šljiva na oku izjednačila s online udarcima - komentarima, uvredama, socijalnim isključivanjem na način da se pojedinci ignoriraju ili izbacuju iz grupa. Svi već dobro znamo da postoji, ali nismo uvijek sigurni kako ga prepoznati, kao ni koji sve tipovi postoje. Baš zato, o ovom gorućem problemu pitali smo stručnjakinje psihologinje iz Hrabrog telefona Hanu Hrpku i Krunu Crnjak.
Posljednjih godina stalno govorimo o porastu zlostavljanja na društvenim mrežama, ali činjenica je da s internetom živimo već nekoliko desetljeća. Je li cyberbulling stvarno u porastu? Seli li se nasilje s ulice u online dimenziju?
Iako internet postoji već nekoliko desetljeća, stalnim razvojem različitih društvenih mreža i načina komunikacije omogućuje se širenje i eskalacija nasilja u virtualnom prostoru. S razvojem novih tehnologija povezivanje i komunikacija sve su lakši, a tako i širenje negativnog sadržaja zbog veće anonimnosti zlostavljača i lakšeg pristupa žrtvama. Osim toga, ključno je i vrijeme koje se provodi na internetu. Najveći porast cyberbullyinga i drugih oblika online nasilja mogli smo vidjeti prema pozivima koje smo primili tijekom pandemije. Tada, kada su djeca bila primorana ostati kod kuće i pratiti online nastavu, imali smo skoro dvostruko više poziva vezanih za cyberbullying nego prije toga. Kao da se nasilje i jest „preselilo s ulice u online dimenziju“. Ipak, važno je istaknuti kako se nasilje koje se događa u školi ili okolini djeteta često nastavlja i online, tako da zna biti teško izdvojiti cyberbullying od izravnog bullyinga, no ono se može i javiti zasebno. Zabrinjavajuće je što cyberbullying poprima sve ozbiljnije oblike pa tako ima i snažnije posljedice na dijete koje ga doživljava.
Razumijem da mi ne možete otkrivati detalje poziva koje dobivate, ali svejedno moram pitati. Koliko njih se odnosi na online zlostavljanje? Koji su problemi u toj sferi najzastupljeniji?
Mali dio poziva se odnosi isključivo na online zlostavljanje. Djeca i tinejdžeri koji nam se javljaju opisuju kako doživljavaju prijetnje, vrijeđanje, širenje lažnih informacija, objave na društvenim mrežama na kojima ih netko ponižava ili dijeljenje eksplicitnih sadržaja. Tada pokušamo zajedno s njima dogovoriti načine na koje će se zaštititi i dogovoriti prve korake kako bi se nasilje koje doživljavaju zaustavilo. Ponekad nam se djeca i mladi javljaju zbog raznih neugodnih osjećaja i misli, poput sniženog samopoštovanja, bezvoljnosti, straha od škole i sličnog, a da ne podijele što je u podlozi tih misli i osjećaja, stoga vjerujemo da je cyberbullying i češći nego što nam brojke govore.
Kako prepoznati cyberbullyng?
Znakovi da se s djetetom nešto događa su promjene u ponašanju i raspoloženju, primjerice, ako dijete postane povučeno, izbjegava druženja s obitelji ili prijateljima i čini se da je tjeskobno ili sniženog raspoloženja. Ako se nasilje događa online, moguće je da će dijete odjednom prestati koristiti ekrane ili određene društvene mreže u pokušaju da se makne od uznemirujućeg sadržaja. Moguće je i suprotno, da se kod djeteta može primijetiti kako sve više koristi ekrane ili intenzivno prati neki sadržaj. Može se javiti i pad uspjeha u školi, iznenadne promjene raspoloženja, negativne misli o sebi i nisko samopoštovanje. Zbog toga uvijek naglašavamo važnost da odrasli budu osjetljivi na promjene koje primijete kod djece i potaknu razgovor – ako treba i više puta.
Koje sve vrste i tipovi online zlostavljanja postoje?
Vrlo je često verbalno nasilje poput uvredljivih i ponižavajućih komentara putem, primjerice, Whatsapp grupa i na profilima društvenih mreža. Zatim i socijalno isključivanje, pri čemu neka osoba svjesno isključuje ili ignorira drugu osobu u grupnom razgovoru. Online nasilje je i širenje lažnih informacija ili glasina, kao i stvarnih osobnih informacija o drugoj osobi putem komentara, lažnih profila ili drugih oblika sadržaja na društvenim mrežama. Mnoga djeca i tinejdžeri koji nam se javljaju opisuju i oblike online seksualnog nasilja. Opisuju kako ih je netko ucjenjivao i na taj način dobio njihove intimne fotografije ili da su podijelili takav sadržaj u romantičnom odnosu koji je završio te se sada suočavaju s novim ucjenama, prijetnjama i iznuđivanjem.
Koje savjete imate za roditelje čija djeca prolaze kroz to? Što savjetujete djeci? Postoji li nešto što bismo mi ostali trebali učiniti?
Iskrena i otvorena komunikacija je od neizmjerne važnosti. Svaki bi roditelj trebao poticati razgovor sa svojim djetetom, interesirati se o djetetovu online svijetu, primjerice tako da provede neko vrijeme učeći od djeteta o aplikacijama i platformama koje ono koristi. Važno je da roditelj zna na koji način dijete koristi Internet i kako čuva svoju privatnost i sigurnost. Takvu komunikaciju trebalo bi njegovati od dana kada dijete krene koristiti mobitel i računalo samostalno. Na taj način, ako se dijete susretne s nepoželjnim sadržajem ili bude žrtva online nasilja, vjerojatnije će podijeliti to s roditeljem i tako dobiti pravovremenu pomoć.
Roditeljima čija su djeca doživjela online nasilje prije svega naglašavamo važnost razgovora i podrške, a onda se usmjeravamo i na konkretne korake poput prijave nasilja. Djeci je važno čuti da nisu kriva za nasilje koje im se dogodilo i da je njihov roditelj tu za njih te da će ih zaštititi. Važno je suzdržati se od komentara zbog kojih se dijete može osjećati krivo ili osuđeno, poput: „Da to nisi objavio/la ili podijelio/la, ne bi se sada ovo dogodilo“, već se usmjeriti na podršku i korake da se dijete osjeća sigurnije i zaštićenije. Potičemo roditelje i na traženje stručne pomoći za dijete, posebice ako su primijetili prethodno spomenute promjene u ponašanju i raspoloženju.
Djecu potičemo da se obrate odrasloj osobi kojoj vjeruju kako bi dobila podršku u daljnjim koracima i da ne odgovaraju na ucjene zlostavljača ili uzvraćaju istom mjerom. Neki od konkretnih koraka koje prolazimo s djecom jesu sačuvati dokaze o cyberbullyingu ili drugim oblicima online nasilja poput poruka, komentara ili slika te blokirati zlostavljača ili sadržaj koji ih uznemiruje. Razgovaramo i o tome da je važno prijaviti nasilje kako bi se ono zaustavilo te da u svemu tome nisu sami, već da imaju pomoć i podršku obitelji, prijatelja i Hrabrog telefona.
Kako bismo zaštitili djecu od posljedica online nasilja, važno je da smo osjetljivi na promjene koje primjećujemo kod djece u svojoj okolini, da potaknemo razgovor s djetetom o tome što mu se događa i kako se osjeća. Zato svatko tko primijeti nasilje na internetu ili je zabrinut za neko dijete, važno je da reagira i poduzme korake kako bi se nasilje zaustavilo. Djeca to ne mogu i ne trebaju činiti sama, nego trebaju nas odrasle osobe da im u tome pomognemo i zaštitimo ih.
Kontaktiraju li vas uvijek djeca ili i zabrinuti roditelji, prijatelji, rodbina?
Sve više raste svjesnost ljudi o online nasilju, stoga nas osim djece koja doživljavaju nasilje zovu i njihovi prijatelji, roditelji, rodbina i druge odrasle osobe kojima je stalo do djeteta i žele mu pružiti pomoć, a ne znaju točno kako.
Koja je najčešća dob osoba koje vas kontaktiraju vezano za cyberbullyng? Je li riječ o tinejdžerima ili mlađoj djeci?
Prema pozivima vidimo da se cyberbullying javlja već polaskom u školu, a da je najčešće prisutan među tinejdžerima u dobi od 11 do 18 godina, kod kojih se često radi i o drugim oblicima online nasilja poput iznuđivanja intimnih fotografija.
______________________________________
Sadržaj je nastao u suradnji s A1 Hrvatska.