Mozaik Život

SUNCE JE NENADOKNADIVO

Spomenike ne treba prekriti mudantama, ali sušilica umjesto 'konopa' iz džepa izbija kune, napravili smo cijelu računicu; Čestice iz sintetike posebna su priča

SUNCE JE NENADOKNADIVO

Sunce je izvrstan izbjeljivač, osvježivač i dezinficijens. I sve radi ne tražeći ni kune

Na Šolti, po dalmatinskim gradovima, ali i u Osijeku, na primjer, zabranjeno je sušenje rublja na tiramolima, što je izazvalo šok i nevjericu. Ovakva odluka digla je na noge sve otočne žene, ali i muškarce jer i oni peru.

A kako ih i ne bi digla na noge kad se jednom birokratskom odlukom ruši tradicija dalmatinskih kuća, kala i kaleta koje tiramole smatraju svojevrsnom zastavom gradova i mista, simbolom koji je inspirirao brojne pjesnike, od Jakše Fiamenga do Tome Bebića koji je o njima ispjevao evergreen "Kaleto moja draga". Sjetite se samo stihova: Cvića samo u pitare/tiramoli vežu skale/a murtila i lancuni/lipo rese moju kalu...

Ukratko, krenuo je pravi otočni pokret otpora ovoj nepametnoj odluci. I dobro je da je tako, jer tiramoli su kao mali izum pravo savršenstvo, oni su stariji od mnogih malih mista, bez njih je sušenje robe nezamislivo. Doduše, zabrana tiramola postoji u Splitu već desetljećima, ali odnosi se samo na veće gradske trgove, Peristil, Pjacu, Rivu, Prokurativu, glavne ulice..., ukratko na dijelove grada koji su zapravo zaštićeni spomenici kulture i ne bi ih baš trebalo skrivati lancunima, intimelama, mudantama i ostalim rubljem.

Sugestija je već desetljećima da se tiramoli montiraju u unutrašnjim dvorištima, pokrajnim uličicama... jer sušiti se mora. Sad bi, prema preporukama ove odredbe, valjda trebalo baciti tiramole i masovno kupovati sušilice, pa da nam roba više ne vidi ni sunca ni zraka, da nam više ne miriše. U Dalmaciji je to nezamislivo.

Jednostavna matematika

Nismo uspjeli od Zavoda za statistiku saznati koliko je uopće u zadnjih nekoliko godina porasla kupnja sušilica, jer se o tome ne vodi statistika, ali vjerujemo da i nije previše, jer sunce u našem podneblju nema konkurenciju.

Pod broj jedan, sušenje na suncu, i općenito na zraku (i ljeti i zimi) znači uštedu novca. Tako imate manji račun za struju, i ne morate kupovati sušilicu koja nije baš ni jeftina.

Upustili smo se i u konkretnu jednostavnu matematiku, počevši od toga da sušilice koštaju između dvije i pol i šest tisuća kuna, čemu treba dodati i trošak struje koji smo izračunali uz pomoć Nenada Kurtovića, nepogrešivog stručnjaka za štednju iz udruge Splitski potrošač, a on kaže da se za jedno aktiviranje sušilice tjedno godišnje potroši oko 300 kilovatsati struje, pa ako to ipak pomnožimo s dva jer je vjerojatnost da jedna prosječna obitelj u kojoj nema male djece pere i suši rublje barem dva puta tjedno, to je 600 kilovat sati.

Pod pretpostavkom da bi se sušilica pretežno koristila noću, u vrijeme "jeftine struje", onda bi to bilo oko 400 kilovata. U svakom slučaju, to je trošak između 400 i 600 kuna, što je prilična stavka, koja samo raste ako perete – i sušite – češće nego što je navedeno.

No o koliko god se novca radilo, tu potrošačku stavku možemo prekrižiti ako koristimo blagodati zraka i sunca.

– I ja koristim za sušenje isključivo zrak i sunce jer tako sva roba lipo miriše. Tiramoli su zakon, i ne dolaze u obzir nikakve sušilice – poručuje Kurtović.

Još treba podsjetiti na zdravstvene prednosti sušenja rublja na suncu, pa da zaboravite na sušilicu jednom zauvijek. Nisu naše bake i mame bile blesave kad su za pranje rublja čekale buru i sunce i koristile blagodati mediteranskog podneblja.

Osim uštede koju smo skicirali, sunce je odličan izbjeljivač i ujedno dezinficira rublje. UV zrake i sunčevo svjetlo pomažu posvijetliti i razkužiti bijelo rublje, što je savršeno za dječje rublje i pelene. Na suncu ne treba sušiti jedino tamnu odjeću, ali da će biti svježa i mirisna, osušena na zraku u hladu, osobito kad je bura, to je sigurno.

Sušenje bez korištenja struje znači da nije potrebno kupovati sušilicu, koja je najvjerojatnije proizvedena negdje na drugom kraju svijeta i obogaćena različitim rijetkim metalima u elektronici, koji su iskopani u sumnjivim uvjetima, možda uz dječji rad. Zašto ne bismo samo razapeli tiramol između dviju kuća, zida, stabla i napravili najjednostavnije sušilo na svijetu? Praktično i jeftino.

Prolaze kroz pročiščivače

Osim toga, sušenja rublja u sušilici uzrokuje veća oštećenja plastičnih mikrovlakana iz sintetičkih odjevnih predmeta, koja se ispiru kroz odvode i prolaze kroz pročišćivače te dospijevaju u rijeke i mora, i truju podvodne biljke i životinje.

Jeste li znali da se prilikom svakog pranju s odjeće otrgne između 140.000 i 700.000 mikrovlakana? To je za prosječnu obitelj godišnje više od 100 milijuna plastičnih mikrofragmenata samo s pranjem rublja, pri čemu sušenje u sušilici nije uračunato.

Vješanje rublja je iznimno smirujući posao. Imate malo vremena da se zadubite u svoje misli i uživate na svježem zraku ili na suncu, potiče i cirkulaciju, jer rublje morate malo protresti, izravnati, istegnuti, složiti po vrstama, bojama, da izgleda baš kao na razglednici.

I još jedan praktični argument, odjeća dulje traje. Visoka temperatura i centrifugiranje uzrokuje da se odjeća brže troši i kraće traje, pogotovu ako još niste usvojili naviku da odjeću perete u vrećicama koje sprječavaju lomljenje vlakana. A ove vrećice ne smijete koristiti u sušilici.

I na koncu, sušenjem na zraku i na suncu lijepo obješena odjeća se manje zgužva, i treba je samo malo taknuti peglom ako je to nužno.

I zato, ne dirajte nam tiramole, jer se o njih ne spotiču tako željeni turisti, nego samo malomišćanski birokrati koji ponizno ugađaju europskim pravilima, pa i kad su u potpunoj suprotnosti s našom tradicijom.

 

Naslovnica Život