Mozaik Život

zavirite u čaroliju

Morate vidjeti okućnicu Kaštelanke Milene Kapov: 1200 četvornih metara dotjeruju ona i nevjesta, imaju sto stabala tuja, grmove hortenzija, borove, jele, magnoliju...

 zavirite u čaroliju
Ako samo jedan dan ne uđeš u vrt, već sutradan će biti neuredan. Više čistim po vrtu nego po kući - smije ne Milena, ponosno nam pokazujući svoj 12 godina star travnjak

Za razliku od većine koja se vrta uhvati na proljeće, kod Kaštelanke Milene Kapov, vlasnice jednog od najljepših vrtova u gradu podno Kozjaka, a koji se prostire na gotovo 1200 kvadrata, takva pravila ne vrijede. Ona sa svojim vrtom, koji se prostire uz obiteljsku kuću u Kaštel Lukšiću, živi svih 365 dana u godini.

Svaki dan po nekoliko sati ova zaljubljenica u cvijeće i razne druge biljke provodi u svojoj oazi mira, a njezino druženje sa svojim vrtom kreće već u ranu zoru, točnije u 5 sati ujutro.

– Dakle, svako jutro u pet sati kreće akcija zalijevanja cijeloga vrta, a dok se biljke natapaju vodom, ja im pjevam. Pa čak i razgovaram s njima. Nema riječi na svijetu kojima bih opisala što mi znači moj vrt i koliko mi zadovoljstvo i sreću donosi rad u njemu. Nema dana kad nisam u vrtu.

Ako pada kiša pa nije potrebno zalijevati, ja se uvalim među biljke i čupam suhe listove, presađujem, kidam, prebacujem sadnice s jednog mjesta na drugo. Nema stajanja. Ni jedan dan u godini nisam bez svog vrta, a ako baš moram negdje otići od kuće, onda poslove u vrtu prepuštam svojoj nevjesti Antoniji pojašnjava nam Milena Kapov, dobitnica brojnih nagrada i priznanja za svoj vrt i okućnicu.

Zasadili prije nego što su uselili

A cijela priča oko podizanja fascinantnog vrta obitelji Kapov počela je sadnjom 100 sadnica tuja i 40 sadnica ruža.

– To se zasadilo prije nego smo se uopće uselili u kuću. Želja mi je bila da našu parcelu ogradim da imamo nekakvu svoju diskreciju i mir. Iste godine, pred Božić, uselili smo se u kuću, kada sam podigla ovaj prekrasni travnjak i perivoj.

Na mjestu gdje je sada ovaj travnjak bio je vinograd, a prigodom sijanja prve trave trebalo je voditi borbu s divljom travom. Svaki dan po nekoliko sati čupanja, a sve kako bi bila ljepša ova engleska trava. Malo pomalo nakupilo se tu na desetke raznih sadnica, što cvijeća, što ukrasnih grmova i stabala.

A najviše sam slaba na hortenzije, kojih imam čak sto stabala. Od bijelih, crvenih, ružičastih, tamnoružičastih... ma svakakvih. Prekrasne su, pa pogledaj taj cvijet, fenomenalne su. Kao i moji đirani, kojih je više od 100 pitara. Njima pjevam. Tu su još magnolija, lovor, višnja, par vrsta borova, a nedavno smo posadili stolisnu ružu od koje radimo "ruzolin", liker kojim častimo naše goste.

Tu je i nordijska jela, srebrna jela, kruška, bijela šljiva, a cijeli vrt krase i moje najdraže kamene figure. Volim ravne linije u vrtu, ne dopuštam da su mi biljke čupave. Non-stop šišam, podrezujem, kosim. Naravno, dok se kosi, pomaže mi nevjesta Antonija, unuke Marija i Karmen, kao i unuci Marino i Ivano.

Gdje god dođem u trgovine, ne izlazim bez sadnica. Ma nema odakle nisam dovlačila sadnice u svoj vrt, a moram kazati kako ih često i mijenjam. Volim cvijeće, nije mi napeto da je sve zeleno. Ove razne boje cvijeća me toliko opuštaju, toliko guštam gledajući ih da se na dane ne mogu nagledati – veli nam Milena, dodajući kako održavati ovakav vrt nije jeftin sport.

U njemu slavimo rođendane

– U ovom vrtu svaki dan bi trebao raditi jedan vrtlar, i to osam sati. Ja se trudim, radim koliko god mogu, godine su tu – govori nam Milena uz mladenački osmijeh, te nastavlja:

– Svaki kutak vrta je moj, i to svaki dan. Svaki dan zalijevanje traje po pet-šest sati, ali ipak smo olakšali sebi jer smo stavili navodnjavanje. Ako samo jedan dan ne uđeš u vrt, već sutradan će biti neuredan. Više čistim po vrtu nego po kući – smije ne Milena, ponosno nam pokazujući svoj 12 godina star travnjak.

Na naš upit kako sve zna o svakoj biljci, Milena nam odgovara da je to danas iznimno lako jer se sve nalazi na internetu.

– Dok nije bilo interneta, snalaziš se sam kako god znaš. Pratiš biljku i učiš se. A da vidite kad navečer udre nevera, a ja u donjem rublju, po kiši i vjetru, izletim vanka spasiti što se spasiti može. Zimi mi sadnice cvijeća stoje i po sobama i dnevnom boravku, a sve kako bih ih sačuvala za iduću godinu.

Moj vrt služi svima, u njemu se slave dječji rođendani, fešte, djeca skaču i igraju na balun, a kao što vidiš i naš konjić poni, koji se zove Miško, ponekad se prošeta po ovom zelenom tapetu – govori Milena Kapov i upozorava kako su razne bolesti, primjerice na šimširu ili palmama, stigle s uvoznim sadnicama.

Za kraj nam ova dobitnica brojnih nagrada za svoju okućnicu pokazuje svoju "svaštaru" od vrta. Tu, kako nam veli, "badne" svega i svačega. Od lukovica, raznog cvijeća, grmova, ruža. A onda ih postupno presađuje dalje po vrtu. I za kraj nam Milena poručuje:

– Na prvom mjestu su moje hortenzije i tuje. Njima nema kraja, a sve drugo je prolazno...

 

Naslovnica Život