Mozaik Život

KOBNI 26.TRAVNJA

Serija 'Černobil' je postala neviđeni hit: donosimo sve o toj nuklearnoj nesreći, a evo i koliko ljudi trenutačno živi u blizini centrale i ne želi otići iako su tisuće umrle zbog radijacije

KOBNI 26.TRAVNJA

Serija "Černobil" HBO-a postala je veliki svjetski hit, hvale je svi, od kritičara, publike, pa čak i Ukrajinaca, koji su bili svjedoci tragedije u državi koja je u to vrijeme (26. travnja 1986.) bila u sastavu SSSR-a.

Svjedoče tome i podaci IMDB-a, popularnog servisa na kojemu milijuni običnih ljudi iz cijelog svijeta ocjenjuje serije i filmove ocjenom od 1 do 10. Serija "Černobil" zasjela je na prvo mjesto s ocjenom 9,7. Ispod nje su (po originalnim nazivima) "Planet Earth II" (9,5), "Band of Brothers" (9,5), "Breaking Bad" (9,4), "Game of Thrones" (9,4), "Our Planet" (9,4), "The Wire" (9,3), "Cosmos" (9,3), "Blue Planet" (9,3)...

Gledatelje je privukla odlična gluma, efekti i realističnost samih zbivanja, pa mnogi u komentarima navode da se, dok gledaju seriju, osjećaju kao da su na licu mjesta. Malo im doduše smeta engleski jezik, koji narušava autentičnost serije, ali sve ostalo je, kažu, za peticu, tj. po ocjenama IMDB-a gotovo za desetku.

Pa da se podsjetimo što je to bilo tog travnja, koji svijet neće nikada zaboraviti. Ukrajinu je pogodila nuklearna katastrofa koja se klasificira kao najveća nesreća u nekoj nuklearnoj elektrani uopće.

"Hokus-pokus" proveden radi analize sigurnosti u elektrani "Lenjin" pošao je po zlu. Zatim se dogodio požar, a u atmosferu je otišao oblak s radioaktivnim česticama. Isprva su Sovjeti zatajili incident, ali ipak nisu mogli spriječiti radioaktivni oblak da se proširi Europom, pa su Šveđani tražili objašnjenje jer su njihovi i norveški mjerači radijacije "poludjeli".

Podaci navode da se toksični oblak proširio tisućama kilometara naokolo. Nakon nesreće iseljene su stotine tisuća ljudi. Nikad se nisu vratili: ostavili su sve, obećano im je da će se vratiti po stvari, ali to se nikad nije dogodilo.

U prvim danima radijacija je bilo toliko jaka da je šuma oko elektrane pocrvenjela, pa je i dobila naziv "crvena šuma". Šuma se u međuvremenu oporavila, kao i životinjske vrste, ali ljudi tamo neće moći živjeti još barem dvadesetak tisuća godina. Međutim, upozorenja baš ne pogađaju sve. Ni danas nije dopušteno živjeti unutar zabranjene zone.

Usprkos tome, između 130 i 150 ljudi nastanjuje taj prostor. Među njima ima mnogo žena, koje još uvijek, u svojim sedamdesetim i osamdesetim godinama života, žive u skromnim uvjetima, daleko od civilizacije. Ali žele umrijeti na svome i ne pomišljaju da napuste domove. U "zabranjenoj zoni" može se boraviti jedan do dva dana, ali sve više od toga se ne preporučuje.

Procjene govore da su zbog radioaktivnosti stotine tisuća ljudi s vremenom umrle, a posljedice se i danas osjećaju. Naime, u Ukrajini i Bjelorusiji povećan je broj karcinoma, a zabilježen je i velik broj prijevremenih porođaja te djece koja su rođena s određenim smetnjama u razvoju.

No, kako kaže ona stara, "nekome smrkne, drugome osvane", a osvanulo je vlasnicima turističkih agencija. Ukrajinci tvrde da zonu Černobila svake godine u turističkim turama posjeti između 50 i 60 tisuća turista, koji za taj "užitak" plaćaju između 120 i 400 eura. No, turisti postavljaju i sljedeća pitanja, a na koja im vodiči spremno odgovaraju.

Je li sigurno biti u "zabranjenoj zoni"?

– Radijacija je različita na različitim mjestima uokolo nuklearke. U nekim mjestima je blizu nule, a negdje je vrlo visoka. Zato smo osmislili rutu kretanja koja je apsolutno sigurna.

Treba li nam zaštitna oprema?

– Ne. Ali ako sumnjate, možete od nas dobiti zaštitnu odjeću koja vas štiti od radijacije, a i fotografije će vam biti egzotičnije.

Što odjenuti?

– Odjeću dugih rukava. Nije dopuštena ni otvorena obuća.

Treba li nam mjerač radijacije?

– Ne, ne treba. Ali ako želite, možemo vam ga iznajmiti.

Koliko je Kijev udaljen od Černobila?

– Oko 130 kilometara, a putovanje traje između dva i tri sata.

Kako izgleda posjet?

– Od 7.30 do 7.50 je registracija i odlazak iz Kijeva. Zatim slijedi dolazak na "Dytyatky checkpoint", službeni ulaz u "zabranjenu zonu". Nakon toga posjet napuštenom selu Zalisiji, posjet i drugim selima uokolo Černobila, "crvenoj šumi" i Pripjatu, ali nije dopušten ulazak u zgrade. Zatim posjet gradskoj vijećnici, te elektrani, ali tek na 300 metara od sarkofaga koji pokriva reaktor. Tijekom jednog dana primit ćete radijacije jednako količini koju dobijete tijekom jednosatnog leta avionom, te 3600 puta manje od CT skeniranja cijelog tijela.

A sada još malo o nesreći i lokaciji: Černobil je, tumači Hrvatska enciklopedija, grad i pristanište u sjevernoj Ukrajini. Leži na rijeci Pripjat. Prije nuklearne katastrofe Černobil je imao oko 25.000 stanovnika. Oko 16 kilometara sjeverozapadno od grada nalazila se velika nuklearna elektrana "Lenjin".

Pri kvaru u elektrani 31 osoba je poginula, od čega 29 od iznimno jakog zračenja. Konkretno, do kvara je došlo na četvrtom reaktoru pri nepravilno zamišljenom i nepravilno provođenom pokusu zaustavljanja rada reaktora, pri čemu je isključeno hlađenje reaktora.

Zbog toga je nekontrolirano porasla temperatura, zapalili su se grafitni moderatori pa je došlo do taljenja reaktorske jezgre i do eksplozije, objašnjava Enciklopedija, uz podatak da je požar na reaktoru ugašen prvih dana svibnja zatrpavanjem pijeskom, a poslije je ostatak reaktora zazidan u betonski sarkofag. Za radnike černobilske nuklearne elektrane bio je osnovan i danas napušteni grad Pripjat, koji je brojio čak 50.000 stanovnika. Nakon katastrofe ljudi su bili smješteni u novoosnovani grad Slavutič.

Pokojna dr. Alica Bauman (1928. – 2017.) u vrijeme nesreće bila je voditeljica Laboratorija za radioaktivnost biosfere Instituta za medicinska istraživanja u Zagrebu. Prva je osoba koja je u Jugoslaviji, i to bez konzultacija s partijom, obavijestila narod da je u Hrvatskoj, a zatim i u drugim republikama, zamijećena povećana doza radijacije, te je građanima rekla kako da se zaštite.

– Za havariju se na Zapadu nije znalo nekoliko dana, sve dok radioaktivni oblak nije došao do srednje Europe. Mi smo po cijeloj Hrvatskoj imali mrežu termoluminiscentnih dozimetara. Kad smo doznali za nesreću, odmah smo počeli s mjerenjima. Shvatili smo da radioaktivnost zraka raste. Mjerili smo svakih nekoliko sati. Uhvatila me panika, nisam znala koliko će radioaktivnost rasti. Razmišljala sam što da učinim, a onda sam svojoj kćeri Lei, koja je tada radila na Radiju 101, rekla da obavijesti svoje kolege novinare – rekla je za Jutarnji list 2016. godine cijenjena profesorica, koja je u svom javnom istupu upozorila građane da zatvore prozore jer je smatrala da treba zaštititi novorođenčad i malu djecu od prvog vala radioaktivnog zraka, u kojem je bilo mnogo joda 131, koji se veže za štitnjaču.

No, njezin istup je doveo do toga da je naređeno da je se zatvori jer je istupila u javnost bez konzultacija s Komunističkom partijom.

– Nastala je prava uzbuna; odmah je organiziran sastanak u Saboru na kojem je bilo 60-70 ljudi, a došao je i dio tadašnjega Centralnog komiteta. Osjećala sam se kao optuženik. Prvoga svibnja vijest je objavljena i na našoj televiziji. Sjećam se da sam tada bila u Saboru i razgovarala sa zapovjednikom Civilne zaštite Hrvatske.

Tada je iz Dubrovnika nazvao Ante Marković, predsjednik tadašnje hrvatske vlade, i rekao da me smjesta treba zatvoriti. No, taj čovjek, čijeg se imena više ne sjećam, to nije dopustio – kazala je dr. Bauman. Objasnila je da je svojim izlaskom u javnost prekršila jedan od članaka tadašnjeg jugoslavenskog Ustava, u kojemu je stajalo da pravo na objavu takvih akcidenata ima samo JNA.

Diljem tadašnje države zabilježena je velika količina radioaktivnosti kod životinja, primjerice u janjetini u BiH, dok su u Crnoj Gori loše prošle ovce koje su pasle na otvorenome, a u Makedoniji je izmjerena velika količina ozračenog povrća.

Žene su se, u strahu da ne rode deformiranu djecu, odlučivale na abortuse, pa je u vrijeme i nakon incidenta navodno zabilježeno pola milijuna pobačaja, iako prava statistika ne postoji. No, za tako drastičnim mjerama, naveli su znanstvenici, nije bilo potrebe.

A sada malo o floiri i fauni na tom području: Koliki zločin čovjek može napraviti prirodi pokazuje primjer Černobila. Ali ovaj put ne zbog incidenta u nuklearnoj elektrani, nego zbog dokaza kako ljudska vrsta i bez nuklearne katastrofe devastirajuće djeluje na biljne i životinjske vrste.

Naime, zahvaljujući odsustvu čovjeka zabranjena zona oko nuklearne elektrane u Černobilu postala je (usprkos radijaciji!) zelena oaza s bujajućim životom. Čovjek tamo desetljećima ne dolazi pa su životinje našle idealno utočište u kojem se mogu slobodno razmožavati, a da im ne prijeti puška kojeg obijesnog lovca. Černobil je postao, piše 'ZME Science', jedan veliki znanstveni eksperiment koji za sada otvara puno pitanja, a daje jako malo odgovora, pogotovo o tome zašto radijacija, koja je itekako prisutna, više ne šteti životinjama?

U pojasu oko elektrane su u prvom valu poginule i životinje, a znanstvenici su bili uvjereni da će kilometrima uokolo Černobila biti pustinja i da se flora i fauna neće oporaviti stoljećima. Međutim, nisu imali pravo. Znanstvenici navode da u zabranjenom području - 33 godine nakon eksplozije - obitava oko 200 životinjskih vrsta: smeđi medvjed, bizoni, divlji konji, ris i bezbrojne vrste ptica.

No, za ljude lokalitet i široki pojas oko Černobila i dalje nije siguran. No, što je sa životnjama koje tu godinama žive? To je zanimalo i znanstvenike, navodeći da se ovakav opasan i tragičan pokus trenutno ne vodi nigdje u svijetu. I kako su se onda životinje uspjele ne samo održati, nego i mnogostruko povećati svoju populaciju, a i okoliš se iznenađujuće oporavio, pa tako i crvena šuma.

Na neki nedokučiv način priroda je izvršila adaptaciju na uvjete koji su se prije smatrali nemogućima za život. Znanstvenike su posebno iznenadili vodozemci koji su se dobro snašli, iako su neke jedinke promijenile boju, ali navodno rastu i razmnožavaju se dobro. No, ipak se utvrdilo da u području oko Černobila insekti kraće žive, te su u nekim ptičjim vrstama zabilježene malformacije.

Život moguć za 20.000 godina

Greenpeace, Al Jazeera, te strani mediji donose neke činjenice o Černobilu koje možda i niste znali.

– Količina ispuštene radijacije procjenjuje se na minimalno 100 puta jaču od radijacije atomskih bombi bačenih na Nagasaki i Hirošimu.

– Ljudi u Pripjatu bili su evakuirani tek dva dana nakon katastrofe. Do tog trenutka jako je puno ljudi bilo izloženo visokim razinama radijacije.

– Radioaktivna kiša stigla je čak do Irske. Ukrajina, Bjelorusija i Rusija bile su najviše pogođene zemlje. Zajedno su primile 63 posto kontaminacije iz Černobila.

– Budući da je Pripjat bio napušten zbog visoke razine zračenja, vukovi, divlji konji, dabrovi, divlje svinje i druge životinje naselile su grad.

– Iako je bilo logično pomisliti da su ostala tri reaktora u Černobilu ugašena istog trena, oni su zapravo ponovno pokrenuti i bili su u funkciji još 13 godina.

– Radioaktivni materijal još se uvijek nalazi u raspadajućem cementnom sarkofagu izgrađenom preko reaktora nakon nesreće. Novi masivni omotač trenutačno se gradi preko postojećeg, ali i on će trajati samo 100 godina.

– Pripjat je visoko kontaminiran i ostat će napušten budući da plutoniju treba više od 24.000 godina da samo napola smanji svoj intenzitet.

– Radijacija je bila toliko jaka da su oči vatrogasca Vladimira Pravika promijenile boju iz smeđe u plavu.

– Turističke agencije svoju ponudu reklamiraju ovako: "Iskusi apokalipsu, iskusi grad duhova, osjeti avanturu."

– Količina radijacije kod radnika koji su umrli je bila toliko jaka na njihovim tijelima da su ih morali staviti u olovne kovčege.

– Navodi se da su radnici svjesno ugrozili svoje živote kako bi spriječili još jedan incident koji bi doveo do mnogo veće eksplozije koja bi ozračila cijelu Europu.

– Najprije su vatrogasci "gasili" požar vodom, da bi ih potom zamijenili vojni helikopteri koji su izbacili više od 2400 tona olova i 1800 tona pijeska.

– Područje u krugu od 30 kilometara oko elektrane okarakterizirano je kao "zabranjena zona".

– Približno 116.000 osoba koje su živjele u "zabranjenoj zoni" je evakuirano, a područje je stavljeno pod vojnu kontrolu. Poslije je izmješteno još 230.000 osoba.

– Tisuće ljudi sudjelovale su u pokušajima suzbijanja katastrofe, pritom su stavljali vlastiti život i zdravlje u opasnost. Ti ljudi su poslije bili poznati kao "likvidatori".

– Na brzinu izgrađena kupola "sarkofag", napravljena od čelika i betona, napravljena je iznad reaktora kako bi se obustavilo emitiranje radijacije u atmosferu.

– Približno pet milijuna osoba trenutačno živi u područjima Bjelorusije, Rusije i Ukrajine, gdje su prisutni visoki stupnjevi radijacije. Najviše je zabilježen porast broja tumora štitnjače, a što se povezuje s pijenjem mlijeka krava koje su pasle radioaktivnu travu.

– U Černobilu će možda biti moguće živjeti tek za 200 godina, a neki navode možda tek za 20.000 godina.

Naslovnica Život