Mozaik Život

Zagrepčanka na Poljudu

Ova medicinska sestra tri kilograma izbacuje 135 puta u satu: Ako i ne osvojim medalju, ići ću ponovno!

 Zagrepčanka na Poljudu

Dok redovito slušamo kako sportski, likovni, informatički i ini talenti odlaze put Zagreba te dalje u bogatu Europu, prava je vijest kad netko odabere suprotan smjer. Pa se odluči nastaniti, raditi i živjeti u – Splitu.

Takvu priča sada svakodnevno ispunjava 24-godišnja Tihana Čavlović. Talentirana kuglačica Kuglačkog kluba "Zagreb" nastavila je nastupati za svoj klub, ali trenira u Splitu. Početkom godine diplomirala je u Zagrebu te se kao medicinska sestra zaposlila u splitskoj Ustanovi za zdravstvenu njegu u kući "Iva". U ovoj ustanovi radi točno mjesec dana.

Kuglanjem se Tihana bavi od svoje devete godine. Bavila se i atletikom, plesala je i moderni ples, a bavila se i streljaštvom.

– Trčala sam dvjesto metara, jednom sam bila treća na zagrebačkom školskom natjecanju, tako da se mogu pohvaliti i da imam brončanu medalju iz atletike.

Kako to da si se uhvatila i streljaštva?

– Prijateljica mi se time bavila pa sam se i ja uključila. Prvo sam pucala iz puške, a zatim iz pištolja, ali sve je to bilo kratko, brzo sam odustala. Od devete godine sam se uhvatila kuganja i njemu sam ostala vjerna sve do sada – kaže 24-godišnja Tihana.

Nakon niza uspjeha na domaćim i međunarodnim juniorskim natjecanjima krenula je u seniorske vode. Ove godine postala je prva igračica lige. Na državnom seniorskom prvenstvu bila je druga. Kao mlada reprezentativka s još pet kuglačica izborila je odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rumunjskoj koje se održava od 19. svibnja.

Okej, ali zašto si se odlučila na dolazak u Split?

– Moj dečko Alen Kujundžić je tu, on trenira i nastupa za Kuglački klub "Mertojak". Također, on mi pomaže svojim savjetima, on je srpski reprezentativac, a uz to nastupa za "Mertojak", uz "Poštu", splitski prvoligaški klub. I budući da je Alen već duže u Splitu, a ja sam taman završila faks, odlučila sam se preseliti ovdje. Dakako, da se malo i od staraca maknem – uz smijeh će simpatična Tihana Čavlović.

Svakodnevno trenira na Poljudu, u Kuglačkom klubu "Split".

– U Splitu treniram sama ili mi dečko Alen pomaže. On me snimi mobitelom pa vidim svoje pogreške, ili mi on ukaže na njih.

Tko tu više sluša, ti njega ili on tebe?

– Uh, ja više slušam njega. Ali kad on igra, ja isto njemu ukažem na greške i tako se nadopunjujemo. Uzajamno. Nekad se i porječkamo oko kuglanja. On ima neko svoje viđenje, ja svoje, i tu budu žestoke rasprave. Na kraju se nađemo negdje na sredini – uz smijeh će Tihana.

I, kakvi su uvjeti za treniranje u Splitu u odnosu na Zagreb – pitamo Tihanu.

– Pa, meni su treninzi uglavnom bazirani na kuglanu, koja je i u Splitu odlična kao i u Zagrebu. Ovdje na Poljudu uvjeti su mi odlični, i tu nemam nikakvih problema. Jedino što mi u Zagrebu imamo svoju kuglanu, u koju mogu doći u bilo koje vrijeme. Tu je prednost, a u sklopu kuglačkom centra imam i teretanu, a ovdje je samo kuglana, i imam posebne termine za trening u koje moram doći. I u tome je razlika.

 

Kao kuglačica, imaš li bazične pripreme izvan kuglane, primjerice, moraš li trčati za kondiciju?

– Pa da, pomaže trčanje, trebaš raditi na svojoj fizičkoj spremi. Iako kuglanje nije temeljeno na fizičkoj spremi, koliko na koncentraciji. Moraš biti jak u glavi i u tehnici. Dakako, trebaš biti fizički spreman da možeš izdržiti baciti 135 kugli u sat vremena. Norma je 120 kugli, ali petnaest mi ode na zagrijavanje. Istina, treba tu imati i snage jer kugla ima tri kilograma.

Mi isto preko ljeta imamo pauzu, ali kada se nakon toga vratim i počnem kuglati, hvata me stražnja loža, jesam cijeli život u kuglanju, ali od upale mišića ne mogu pobjeći.

Ozljede u kuglanju?

– Pa najviše stradaju koljena jer u kuglanju si stalno u polučučnju i stalno se oslanjaš na tu lijevu nogu, kod izbačaja, i onda najviše ozljeda dolazi u koljenu. I leđa, donji dio leđa. Tu jako puno kuglačica i kuglača pati od išijasa, to sam i ja prošla, ali to je sada za mnom. Jer jača se uvijek jedna strana tijela, jedna noga, samo upotrebljavaš desnu ruku i oslanjaš se na lijevu nogu. Zato moramo jačati i drugu stranu tijela. Da se na rade velike razlike između ruku i nogu. Jer onda smo skloniji ozljedama – objašnjava Tihana.

Kuglačice i kuglači imaju oko 45 dana pauze. Naime, Kup natjecanja završavaju oko 15. lipnja, ali pripreme za iduću sezonu počinju već 1. kolovoza. Inače, Tihana baci na treningu i po 240 hitaca za sat vremena, a lani, 2017. godine nije ni radila pauzu.

– Čitavo ljeto sam trenirala. Nisam trenirala uobičajeno, nego manje, ali sam održavala formu, kuglajući, ali i vozeći bicikl, da ne dobijem upalu mišića kad ponovno počnu pripreme, da ne bi došlo do ozljede.

Što očekuješ na Svjetskom prvenstvu?

– Na zadnjem smo Svjetskom kupu kao seniorke osvojile srebro. Imam više junirskih medalja sa svjetskih natjecanja, ali ovo mi je prvi put da idem na pojedinačno seniorsko svjetsko prvenstvo.

Fali mi medalja s pojedinačnog Svjetskog prvenstva, i to bih već sada u Rumunjskoj voljela ostvariti. Voljela bih osvojiti i ekipno zlato, cure su već osvojile, ali ja tada nisam bila u reprezentaciji. Htjela bih osvojiti i medalju s pojedinačnog Svjetskog, kad budem spremna za to. Nadam se da će to doći sada, bit će teško jer je velike konkurencija, prvi put idem. To će biti veliko iskustvo. Naravno da želim medalju, bilo kakvog sjaja, ali ako je i ne osvjim, ići ću ponovno. I to po zlatnu medalju, koja će pasti u moje ruke kad-tad! – uvjereno će Tihana.

Može li se, pitamo, u Hrvatskoj živjeti od kuglanja?

– Ma, ne može..., ali ne može se to ni u inozemstvu, gdje kuglačice koje igraju, primjerice, u Njemačkoj imaju još prave poslove. Od ovoga sporta mogu živjeti samo muški kuglači, ali cure ne. U muškom kuglanju možda jesu bolji uvjeti što se tiče novca, ali da se od ovoga može živjeti, e - ne može.

Za takozvane male sportove, u koje spada i kuglanje, nadam se da će se u Hrvatskoj početi bolje raspoređivati novac tako da barem dio toga što dobiju veliki sportovi, dobijemo i mi. A ne da stalno moramo čekati nekakve reblanse, a prvenstva teku. Mi ne možemo čekati, moramo ići na natjecanja, a klubovima novac nije uplaćen. Sve se u Hrvatskoj kod malih sportova svodi na nekakvo žicanje, pa čak i za odlaske na natjecanja – kazuje nam Tihana.

Elda, kuglačka legenda

Tihana poznaje i Eldu Sinovčić, koja je godinama radila u Slobodnoj Dalmaciji i koja je ponijela titulu svjetske prvakinje.

- Pa da, poznajem je odlično. I ona je nastupala za Kuglački klub "Zagreb", sada je ponovno u Kuglačkom klubu "Split". Elda je jedna od kuglačkih legendi, ne samo u Splitu, nego i u cijeloj Hrvatskoj – kaže Tihana.

Obilazak pacijenata moje su fizičke pripreme

U Ustanovi za zdravstvenu njegu posla imam dosta. Nemam auto pa sve obilazim pješice, dobijem svoje pacijente koje moram obići po kućama i stanovima. I tako svaki dan napravim više kilometara pješice, ispada da i prije treninga, koji mi je kasno popodne ili navečer, imam fizičke pripreme. Još je Split, za razliku od Zagreba, brdovit. A pacijente, uglavnom nepokretne ili slabo pokretne, treba okretati, i za to treba imati i vještine i snage. Tako na meni ne nedostaje tonusa. Svako jutro od sedam sati imam svoje pripreme, hahaha... Sad imam teren od Križina do Splita 3. Posao sam brzo našla jer je i u Splitu i Zagrebu velika potražnja za kvalificiranim osobama za medicinsku njegu u kući. Na burzi uvijek ima posla za medicinske sestre – objašnjava Tihana.

Naslovnica Život