Dok gledan u svečani stolnjak zaliven vinom (neka, to je srića, rekla bi moja mater, a kako da ne, meni je velika srića to sad prati), šporkane čaše na nogicu, zgužvane, skorene ubruse, kolačiće obilato začinjene nikotinom i pune pepeljare..., osjećam se poput svićica na boru koje izdišu sa zadnjim trzajima baterije. Jbga, muž je kupija te svićice u najjeftinijem dućanu i znala san da će falit jer nisu izdržale ni do drugog kruga blagdana. A to mi se i samoj dogodilo...
Kupija je on ove godine i paketić šarenih balunčića, ali nijedan nije ima trakicu za zakačit na grančice pa ih je nakon nekoliko pokušaja vezivanja pobaca u škovace i vika da nikad više ništa kinesko neće uć u ovu kuću. Stari, okani se kićenja bora, to je uvik bija moj posal, tvoj je bija da mi posli kić...