StoryEditor
ŽivotVečeras 'show'

'Bit će krvi na Sustipanu!': Maksim Mrvica najavio pravi spektakl za Splićane, ali još nije otkrio hoće li svirati na 'ćaćinom škoju'

13. srpnja 2018. - 20:25

Ča je pusta Kina „kontra“ Dalmacije!? S putova svile Šibenčanin Maksim Mrvica se, baš kao i nekad Marko Polo, ovih dana vratio rodnom Šibeniku i ćaćinom otoku Žirju. Svom dalmatinskom zavičaju. Na šibenskoj Tvrđavi svetog Mihovila i u njemu posebno dragom Splitu ekstravagantni svjetski pijanist održat će u petak i subotu koncerte za glazbene sladokusce.

Iako je Maksim u sklopu turneje „New Silk Road“ prošao metropole diljem meridijana i paralela, dojam je da svjetske visine nisu promijenile Maksimovu dušu. Bio je i ostao - Dalmatinac.

U Šibeniku nastupate nakon tri godine. Zaželjeli ste se rodnog grada?

- Ma, naravno da jesam! Puno vremena provodim u inozemstvu i svako toliko me uhvati nostalgija za Šibenikom. Ipak je poseban, drugačiji doživljaj i atmosfera, kad sviraš pred domaćom publikom. Pritom ne mislim samo na Šibenik, nego i na druge gradove gdje nastupam. A kad, k tome, imam priliku nastupati u specifičnom prostoru kao što je predivna Tvrđava svetog Mihovila, onda sam još više uzbuđen.
 

 

New Silk Road

Šibenik je, međutim, samo jedna od tri postaje na hrvatskoj mini turneji…


- Da, već sam nastupio u Medulinu, na otvaranju festivala Rocks and Stars u još jednom autentičnom prostoru, starom rimskom kamenolomu Cave Romane. Veseli me i povratak u Split. Ovaj put ću zasvirati na Snu sustipanske noći.

Spomenuti nastupi su dio vaše velike turneje „New Silk Road“, na kojoj ste nastupali ili ćete nastupiti po Kini, Australiji, Južnoj Koreji, Skandinaviji…

- Turneja je krenula još u travnju koncertima u Pragu i Bratislavi. U međuvremenu sam nastupao i po Kini. U toj me zemlji na jesen čeka i drugi dio turneje, koji će obuhvatiti i Južnu Koreju, Australiju… Na proljeće sljedeće godine idem ponovno u Europu. U Njemačku i Skandinaviju.

U Kini ste velika zvijezda. Na proslavi kineske nove godine nastupili ste na glavnoj kineskoj TV postaji. Poslije ste priznali da nikad niste sudjelovali na tako velikom projektu?

- Nije patetično kad kažem da mi je bila izuzetna čast kad su me Kinezi pozvali na CCTV Spring Gala Show. Tamo vrlo rijetko dospiju glazbeni gosti sa zapada. To je velika glazbena emisija, koju gleda više od milijardu ljudi. S velikom, fenomenalnom produkcijom. A uz mene je nastupilo još petsto glazbenika, članova orkestra, benda, plesača, akrobata. Jednom riječju, neopisiv doživljaj.

Kinezi su zaluđeni glazbom, ali i nogometom. Kinezi su drugi po kupljenim ulaznicama na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Jeste li osjetili njihov fanatizam za sportom?

- Oni su gotovo jednako strastveni i kad je riječ o glazbi, i kad je riječ o nogometu. Nedavno sam čuo da oko 40 milijuna ljudi u Kini uči svirati klavir. Instrument koji ja sviram vrlo je popularan u toj zemlji.

Kakav status imaju glazbenici u odnosu na nogometaše? Pratite li i vi nogomet?

- Inače ne pratim, ali znam pogledati poneku utakmicu kad se održavaju velika natjecanja, kao što je svjetsko prvenstvo. Nisam si mogao dopustiti da preskačem utakmice naše reprezentacije. A i ne žalim što sam ih gledao, jer igraju sjajno. Prije četvrtfinalnog dvoboja s Rusijom imao sam obveze, nastup. Bio sam umoran, no svejedno sam navio sat u dva sata ujutro i gledao utakmicu od početka do kraja. Do Rakitićeva jedanaesterca.

Ne bavite se nogometom, ali imamo informaciju da prije koncerata i velikih turneja vježbate u teretani. Imate i posebnu prehranu. Kako izgledaju te fizičke pripreme i koja vam je omiljena spiza?

- Nekoliko tjedana prije početka turneje krenem u teretanu kako bih prikupio energiju potrebnu da izdržim tako velike napore. Višesatne koncerte i putovanja. Međutim, kad krene turneja bježim od utega! Izbjegavam sve što bi moglo opterećivati mišiće ruku. U tom razdoblju liniju održavam plivanjem i trčanjem. Kad pričamo o prehrani, bitno mi je da na dan koncerta ne jedem masnu, previše začinjenu hranu. Moj je najčešći izbor biftek sa „cezar“ salatom ili riba na grilu s povrćem. A kad sve prođe, za gušt zapalim cigaretu i popijem čašu finog šampanjca.

Kažu da vam ruke znaju biti krvave poslije koncerata. Očito, kroz muziciranje najbolje izražavate svoj žestoki temperament…

- Istina, zna mi se to dogoditi kad se malo previše zanesem! Krvi bude čak i po tipkama na klaviru. No, to je sve dio koncertne atmosfere.

I dalje ne odustajete od lumpovanja, noćnih izlazaka. Očito se ćutite još uvijek mladim?

- Ne izlazim toliko često, barem ne kao prije. Prije svega, jer mi posao to ne dozvoljava. Ako pripremam neki novi projekt ili koncert, izbjegavam noćne zabave. A i vrlo često putujem, pa to ne ide jedno s drugim. Organizam mi ne dopušta. Ne poričem da volim otići u diskoteku, ali u zadnje vrijeme preferiram privatne zabave, kod kuće.

 

 


I na novom albumu surađujete s Tončem Huljićem. Čovjekom, za kojeg ste jednom rekli da mu dugujete karijeru. On vam je napisao i naslovnu skladbu…

- Tonči za svaki moj album spremi nekoliko kompozicija. Tako je bilo i za New Silk Road. Osim naslovne pjesme, napisao je i Chinese Rhapsody. Tonči me prije 15 godina upoznao s mojim današnjim menadžerom Melom Bushom. A to je čovjek, koji je moju karijeru doveo do stupnja na kojemu se sada nalazim. Drago mi je da su Tonči i njegova supruga Vjekoslava prošle godine napokon došli u Kinu. U listopadu sam ih pozvao u Peking, na promociju novog albuma i turneje.

Ćaćino Žirje

Što vam tijekom turneja najviše fali - kćerka, Šibenik, ćaćino Žirje…


- Najviše mi, ipak, nedostaje kćerka Leeloo. Zbog toga sam za vrijeme turneje u permanentnom kontaktu s njom.

Mala je, kažu, jako naslijedila ljubav prema umjetnosti?

- Leeloo od svoje treće godine pleše balet. Kao dijete se zaljubila u ples. Doduše, sada se prebacila na moderni ples. No, ta joj je grana umjetnosti, očito, bliža nego glazba.

Čujem da ne možete bez ljeta na Žirju, otoku svojih predaka?

- Puno sam vezan za moj otok. Na Žirju sam odrastao, provodio ljeta kao dječak. I danas mi je nezamislivo ljeto bez Žirja. Ljeti, u principu, ne sviram previše, pa je to jedino doba godine, kad se mogu opustiti uz obitelj, prijatelje. Na Žirju uživamo i odmaramo živce!

Bilo je govora da ćete jednom, makar 15 minuta, zasvirati i na svom školju?

- Zasad ne bih odgovorio na to pitanje.

Navodno ne slušate baš domaću glazbu?

- Radije bih odabir glazbe podijelio prema žanrovima. Sedamdeset, osamdeset posto vremena slušam klasičnu glazbu, a guštam i u elektroničkoj glazbi. To je moj izbor.

Od hrvatskih glazbenika koji sviraju klasiku, u svijetu su uspjeli rijetki. 2Cellosi su pozitivan primjer, a imali su i put sličan vašem…

- Slažem se. Oni su, kao i ja, klasični glazbenici, koji su u jednom trenutku krenuli u crossover vode, zahvaljujući kontaktima ili suradnji sa svjetskim menadžerima. Luka i Stjepan su sjajni, vrlo talentirani dečki. Pred njima je lijepa karijera.

Šibenčani i Splićani, jamačno, neće štedjeti dlanove, kad im zasvirate na Sv. Mihovilu i Sustipanu. Što im možete obećati?

- Iznad svega mi je drago da poslije tri godine mojoj, šibenskoj publici mogu predstaviti novi album. Moj bend i ja ćemo odsvirati pet kompozicija s albuma „New Silk Road“. Novi je album nešto drugačiji od dosadašnjih. Više je orijentiran prema klasici, a manje je modernih prizvuka. Aranžmane smo radili bez bubnjeva. S budimpeštanskim orkestrom i klavirom, koji zvuči vrlo klasično.

I za kraj, do vas se teško dolazi preko društvenih mreža. Tamo niste baš aktivni?

- Nije da me nema. Ima me tamo već odavno. Problem je što je prije na Facebooku bilo više od šezdeset lažnih profila, koje su moji obožavatelji, iz nekog razloga, otvarali u moje ime, pa ljudi nisu znali koji je pravi. Sada i na Facebooku, i na Instagramu moji profili imaju kvačicu „official“. Druga je stvar što sam ja dio one stare garde, koja smatra da su koncerti najbolje mjesto na kojemu možete komunicirati s fanovima. Dijeliti radost, emocije… Tako će biti i ubuduće.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. rujan 2020 01:11