Plastika je neosporno postala dio naše svakodnevice, u nešto više od pola stoljeća infiltrirala se u gotovo svaki aspekt našeg života. Sastavni je dio naših četkica za zube, boca za vodu, električnih uređaja, dječjih igračaka, odjeće...
Proizvodi se po niskoj cijeni, u velikim količinama i uglavnom za jednokratnu upotrebu. Tržište je osvojila visokom izdržljivošću, elastičnošću i širokom primjenom. Zamjena prirodnih materijala plastikom mnoge je predmete učinila jeftinijima, sigurnijima i čvršćima. Bez plastike mnogi predmeti i uređaji koje uzimamo zdravo za gotovo ne bi bili tako lako dostupni ni pristupačni.
Prvotno oduševljenje plastikom bilo je kratka vijeka. Plastični ostaci u oceanima primijećeni su već 1960-ih, a zabrinutost zbog potencijalne ekološke katastrofe od tada rapidno raste. Istraživanja su otkrila zabrinjavajuće podatke i podigla svijest o negativnom utjecaju na zdravlje čovjeka i čitavog ekosustava.
Znanstvenici su otkrili da se male plastične čestice, točnije mikroplastika, mogu nakupljati u ljudskim organima. One su već pronađene u ljudskoj krvi, plućima, stolici, pa čak i u posteljici. Istraživanja o detaljnom utjecaju mikroplastike na naše zdravlje još uvijek su aktualna, a trenutna saznanja više su nego zabrinjavajuća.
Što je mikroplastika?
Mikroplastika označava sitne komadiće plastike, obično duljine do pet milimetara, pravilnog ili nepravilnog oblika. Postoje dvije vrste, sekundarna mikroplastika nastaje raspadanjem većih komada plastike pod utjecajem plime, ultraljubičastog svjetla, vjetra i svakodnevnog trošenja.
S druge strane, primarna mikroplastika rezultat je namjerne proizvodnje za upotrebu u komercijalne svrhe. To je posljedica dodavanja niza kemikalija u svrhu postizanja veće mekoće i izdržljivosti finalnog proizvoda ili proizvodnje mikrozrnaca, koja se koriste u kozmetičkim proizvodima kao što su pilinzi za kožu, i mikrovlakana za proizvodnju odjeće i drugog tekstila, kao što su ribarske mreže.
Mikroplastika se ne razgrađuje na isti način kao i biološki razgradivi materijali, drugim riječima, nije potpuno biorazgradiva u uobičajenim uvjetima. Razgradnja ovih izuzetno malih čestica može biti izuzetno spora ili gotovo nemoguća, zbog čega mikroplastika u okolišu ostaje dugi niz godina.
Kako dospijeva u naše tijelo?
Najčešći način unošenja mikroplastike u naše tijelo je putem hrane i pića. Morski organizmi izloženi su konzumaciji mikroplastike u svom prirodnom staništu, kao i biljke koje rastu na kontaminiranom tlu. Tako uobičajenom prehranom možemo unijeti ove nepoželjne čestice u svoj organizam. Mikroplastiku možemo unijeti i vodom za piće, neovisno konzumiramo li je flaširanu ili sa slavine. Čak ni filtri za vodu ne mogu eliminirati sve čestice, a mikroplastika se može i osloboditi iz plastičnih boca tijekom procesa proizvodnje ili skladištenja.
Ove opasne čestice lebde u zraku oko nas, oslobađaju se iz različitih izvora poput plastične ambalaže, sintetičkih materijala ili industrijskih procesa. Osim što ih udišemo, prisutnost sitne plastike u oblacima riskira kontaminaciju svega što jedemo i pijemo te negativno djeluje na klimatske promjene.
Posljedice za zdravlje
Znanstvenici su vjerovali da će mikroplastika, ako uđe u naše tijelo, jednostavno proći kroz probavni trakt. Međutim, nedavna istraživanja sugeriraju da se najmanji komadići plastike mogu akumulirati u različitim dijelovima tijela. Takve nakupine mogu uzrokovati upalu, iritaciju i oštećenje tkiva u plućima, crijevima i drugim organima. Posebno je negativan utjecaj na mikrobiom crijeva, njegovo oštećenje vodi raznim probavnim smetnjama i tegobama.
Naša pluća ujedno su i filtri, koji zadržavaju prašinu, klice i druga strana tijela kojima nije mjesto u našem tijelu. Nažalost, pluća udišu i plastične čestice koje lebde u zraku. Štetnost akumulacije mikroplastike u plućima trenutno je nedovoljno istražena, ali s obzirom na to da znamo da ove čestice uključuju štetne kemikalije izravno povezane s raznim vrstama raka, situacija je više nego zabrinjavajuća.
Dodatno, mikroplastika može apsorbirati i koncentrirati različite toksične tvari iz okoline poput teških metala i kemijskih spojeva. Unošenjem čestica u tijelo može doći do oslobađanja toksičnih tvari, koje mogu izazvati različite zdravstvene tegobe.
Mnoge kemikalije koje se koriste u proizvodnji plastike smatraju se endokrinim disruptorima, poput BPA. Njihovo unošenje može poremetiti normalnu funkciju endokrinog sustava i izazvati hormonalne poremećaje. Neke od bolesti koje povezujemo s endokrinim disruptorima su poremećaj autističnog spektra, poremećaj pažnje i hiperaktivnost, pretilost, dijabetes tipa 2, neplodnost te karcinomi osjetljivi na hormonske promjene.
Vrijeme je za promjene
Zajedničkim djelovanjem moguće je učiniti mnogo po pitanju smanjenja proizvodnje i korištenja plastičnog otpada. Osim zakonskih regulativa, veliku ulogu u provođenju inicijativa za zaštitu planete sve češće preuzimaju i veliki poslovni subjekti. Trgovački centri značajno utječu na potrošačke navike i ponašanje proizvođača te mogu biti snažni pokretači promjena prema održivijem modelu potrošnje.
Primjerice, City Center one intenzivno radi na podizanju svijesti o ekološkim pitanjima među svojim zaposlenicima, partnerima i kupcima, podržava proizvode i usluge koji su proizvedeni na ekološki prihvatljiv način te tako potiče kompanije da implementiraju održive strategije.
Primjeri poput ovog početak su borbe za spas Zemlje, a povodom obilježavanja Dana našeg planeta u City Centeru one održat će se i edukativne radionice za djecu pod nazivom “Napravi razliku, prenamjeni plastiku”. Pridružite nam se u subotu, 20. travnja od 10h, u prizemlju Centra i budite dio promjene koju želite vidjeti u svijetu. Vidimo se!
Sadržaj je nastao u suradnji sa City Centerom one.