Prema rezultatima upravo objavljene studije, kod dvoje ljudi kojima je dijagnosticirana moždana smrt i koji su bili isključeni s uređaja za održavanje života došlo je do naglog skoka moždane aktivnosti. Otkriće koje je objavljeno ovaj tjedan u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, pruža znanstvenu potporu izvješćima o "iskustvima bliske smrti" – snažnim i ponekad medicinski neobjašnjivim iskustvima koja se događaju neposredno prije smrti.
„Ovo također baca novo svjetlo na, ne do kraju razjašnjenu situaciju o tome kako umiremo, navela je jedna od autorica studije prof. dr. Jimo Borjigin.
Liječnici su u studiji analizirali slučajeve četiri pacijenta koji su bili isključeni s aparata za održavanje života, a prof. dr. Borjigin, inače neurologinja, i njezin tim otkrili su nešto iznenađujuće: mozgovi dvoje pacijenta, od četvero koliko ih je bilo isključeno s aparata, nakratko su oživjeli neposredno prije smrti.
Konkretno, promatrani pacijenti su pokazali iznenadni val specifične vrste moždanih valova koji obično ukazuju na svjesno razmišljanje. Proizvodnja tih moždanih valova - zvanih gama valovi - porasla je do tri stotine puta u odnosu na prethodne razine kod jednog pacijenta u trenucima prije smrti. Obrasci gama valova tih umirućih pacijenta dosegnuli su razine više od onih koje se nalaze u normalnom svjesnom mozgu.
Skrivena svijest
U praksi smrt je jednostavno iznenadni završetak životnih procesa - posebice aktivnosti mozga i srca. No neka iskustva bliske smrti kod osoba priključenih na aparate biološki su u suprotnosti s temeljnim razumijevanjem umirućeg mozga, za koji se pretpostavlja da je nefunkcionalan u takvim okolnostima.
Najnovija otkrića pokazuju da se u tim trenucima događa nešto složenije što je teže detektirati. Prof. Borjing u izjavi za The Hill ističe kako ostaje mogućnost da se "skrivena svijest" - svjesno iskustvo koje trenutno ne možemo detektirati - nastavlja ispod površine te kako se približava smrt, pojavljuju burna aktivnost. To može biti adaptivni odgovor sličan naletu kognitivne aktivnosti koji budi spavača tijekom apneje - kada tijelu ponestane zraka, a mozak refleksno reagira kako bi dobio kisik.
“Mozak ima izuzetno osjetljiv mehanizam da osjeti razinu kisika u našem tijelu”, objašnjava znanstvenica. Čak i mali pad razine kisika mozak osjeti i stalno regulira njegov protok. To se kosi s idejom o mozgu kao pasivnom putniku – što, tvrdi profesorica Borjigin, ima smisla.
“Mislite li da kada dođe do zastoja srca, kada srce stane ili ne pumpa krv, da mozak ne radi ništa? Ne vjerujem. Mozak bi trebao poludjeti - što se upravo događa", rekla je.
Njezina sljedeća hipoteza je da "mozak odbacuje sve ostalo što je u tom trenutku nevažno kako bi se usredotočio na bitnu funkciju - preživljavanje, odnosno samooživljavanje".
I prije ovog najnovijeg istraživanja, jedna snimka umirućeg mozga sugerirala je da ljudi možda imaju "reprizu" najboljih trenutaka u svom životu u svojim posljednjim trenutcima. Skupina znanstvenika je naime, prošle godine objavila rad u kojem je proučavala moždane valove 87-godišnjeg pacijenta koji je bolovao od epilepsije pomoću uređaja za elektroencefalografiju (EEG), no on je usred pretrage doživio srčani udar koji je završio kobno, što je rezultiralo snimkama mozga koji umire. Na njima se vidjelo da su 30 sekundi prije i nakon prestanka rada srca moždani valovi pacijenta reagirali na isti način kao kad osoba sanja ili se nečega prisjeća.
U tom istraživanju objavljenom u časopisu Frontiers in Aging Neuroscience, liječnici su ustvrdili da ova vrsta moždane aktivnosti može ukazivati na to da se u zadnjim trenucima prije smrti možda posljednji put prisjetimo svega što smo doživjeli. Dr. Ajmal Zemmar, neurokirurg na Sveučilištu u Louisvilleu koautor istraživanja, kazao je tada da je tim znanstvenika iz Vancouvera slučajno napravio prvu snimku mozga na samrti. Objasnio je kako je unutar 30 sekundi prije nego što je srce pacijenta prestalo kucati, mozak pacijenta reagirao na isti način kao kod visokokognitivnih funkcija, kao što su koncentracija, sanjanje, meditacija, prisjećanje ili svjesne percepcije. To se nastavilo i 30 sekundi nakon što je srce prestalo kucati, kad se pacijente obično već proglasi mrtvima.
Još prije ovih spoznaja kod ljudi, u istraživanju provedenom na zdravim štakorima američki znanstvenici također su izvijestili o visokoj razini moždanih valova koje su uočili od trenutka prestanka kucanja srca te trideset sekundi nakon prestanka, slično kao i kod pacijenta s epilepsijom.
