Mozaik Zdravlje

NAVELIKO SE ANALIZIRA

Zašto tako ne žudimo za brokulom? Poznata 'ovisnost' mogla bi biti urođena, samo jednom limenkom dvostruko 'prebacujemo' potrebnu dozu; Rješenje se krije u najbitnijoj stavci

NAVELIKO SE ANALIZIRA

Kolači, torte, muffini, sladoled, čokolada. Postoji li osoba koja ne voli slatko? Malo tko mu može odoljeti.

Čak i kada znamo da previše šećera škodi našem zdravlju, zašto i dalje žudimo za njim? I zašto tako jaku želju nemamo za hranom poput brokule, primjerice, koja je izvrstan izvor vitamina C i K, željeza, kalija, tvari koje naše tijelo zapravo treba? Ako je tako nezdrav, zašto je šećer tako ukusan?

Čini se da ovo pitanje znanstvenike zaokuplja već godinama, jer postoji na stotine znanstvenih istraživanja o tome zašto nam je slatko toliko primamljivo. 

Neki je prerastu

Neki od nas prerastu ljubav prema slatkišima, ali teško ćete naći dijete koje ih ne voli.  Ali, to možda i nije do roditeljskog odgoja jer su istraživanja pokazala da bi ljubav prema šećeru mogla biti urođena.

Navodno je želja za slatkim evidentirana već kod novorođenčadi, koja preferiraju slatke formule. Zatim, dokazano je da su okusni pupoljci osjetljiviji na gorku hranu, što opet mališane tjera da posegnu za slatkim.

Jedna studija pokazala je da odrasli zadovolje svoju želju za slatkim s jednom čašom zaslađenog pića, dok starija djeca vole pića dvaput slađa. Znanstvenici nisu uspjeli pronaći granicu slatkoga koja bi zadovoljila mlađu djecu.

Naše ga tijelo treba

Šećer prati loša reputacija, ali nije on toliko i u svakoj situaciji loš. Osigurava našem tijelu kalorije, koje se pretvaraju u energiju. Djeca osobito trebaju ovu energiju kako bi pratila njihov ubrzan rast i razvoj. Šećeri, također, pomažu da se talože masnoće, koje organizam koristi po potrebi.

Naše tijelo žudi za onim što mu treba i signalizira mozgu da bira stvari koje su organizmu potrebne. Kada naprimjer vegetarijanci počnu žudjeti za mesom, to se ne događa zato što im se zbilja jede meso, nego zato što tijelu u tom trenutku trebaju proteini.

U vremenu ranog razvoja čovjeka oni koji su jeli kaloričniju hranu imali su veće šanse za preživljavanje. Voće, najčešći prirodni izvor šećera, osiguravao je tijelu više energije od druge hrane, ali je izbor bio oskudan.

Znanstvenici tvrde su naši preci koji su jeli više voća živjeli duže i imali više djece. Možda je još iz tog vremena ostala čežnja za šećerom kao važnim faktorom za preživljavanje.

Danas zalihe šećera nisu ograničene, a mi konzumiramo mnogo veće količine od čovjeka koji je tek povremeno imao priliku jesti voće. Tako da, u ovoj evolucijskoj igri u kojoj opstaju najjači, moramo znati da je u ovom vremenu za dugovječnost bolje ograničiti unos šećera.

Preko sokova i slatkiša konzumiramo puno veće količine šećera nego što je našem tijelu potrebno. Također, slatko ne dolazi uvijek u kombinaciji s vlaknima, osim kada jedemo voće. Manja je korist i od energije koju dobivamo iz obrađenih šećera, jer nas neće dugo držati sitima i zadovoljnima.

Trebaju ga čak i biljke

Još jedna je teorija o tome zašto obožavamo slatko. Šećer se nalazi gotovo u svemu što danas jedemo, pa tako i u povrću i jestivim biljkama, ali iz drugih razloga. Biljke koriste sunčevu svjetlost da bi vodu i ugljik dioksid pretvarale u glukozu.

Ta glukoza osigurava biljki izvor hrane u obliku škroba i građevnu tvar za celulozu, koja tvori stanične stijenke.

Kada okusimo neko povrće, nećemo sigurno odmah osjetiti vitamin C koji naše tijelo treba, ali ćemo osjetiti šećer. Tako da smo, prema ovoj teoriji, razvili ljubav prema šećeru pokušavajući osigurati tijelu neke hranjivije i zdravije nutrijente.

Zapravo, naš jezik osobito je dobar u prepoznavanju jednostavnih šećera poput glukoze u biljkama i povrću – jer ima receptore razvijene samo za to.

Nažalost, ljudi su zloupotrijebili ovu sposobnost pa danas sladimo gotovo sve što jedemo.

Kako obroke učiniti zdravijima?

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje ograničavanje dnevnog unosa šećera na 5% ukupnog energetskog unosa, što bi značilo otprilike šest čajnih žličica dnevno. Ova količina odnosi se na dodani šećer u procesu proizvodnje hrane, a ne prirodno prisutne šećere u voću, povrću i žitaricama.

Također, iz ove organizacije upozoravaju da sve više ljudi uglavnom žeđ zadovoljava ispijanjem gaziranih napitaka koji su prava šećerna bomba. Naime, samo jedna limenka gaziranog napitka ima čak 10 žlica šećera.

Stručnjaci zato upozoravaju da svoju želju za slatkim barem pokušamo ograničiti, te da biramo zdravije šećere. Umjesto gaziranih, da pijemo sok od cijeđene naranče.

Umjesto voćnog jogurta iz trgovine, možemo u obični dodati malo voća ili meda. Od istih namirnica s dodatkom začina i orašastih plodova možemo dobiti zdravu verziju sladoleda. Jogurt, med, sušeno voće i zobene pahuljice zdravi su doručak za nas i našu djecu.

Za razliku od naših predaka, danas su nam dostupni prirodni izvori šećera, poput voća i povrća, tako da je sada za zdravlje i dugovječnost mudrije birati one zdravije. I uz to, treba trenirati vlastiti karakter i, barem ponekad, reći slatkomu “Ne”.

Naslovnica Zdravlje