Mozaik Showbizz

Potresna priča

Zašto je aktualnost serije 'Černobil' važnija od njezine autentičnosti? Bez imalo glamura i uz surove scene, možda se odgovor krije u detalju koji vam je promaknuo

Potresna priča

Serija Černobil već neko vrijeme osvaja i plijeni neočekivanu pažnju. Za razliku od onih kojima opasno konkurira gledanošću (Igra prijestolja, Breaking Bad, Obitelj Soprano), ovaj uradak nastoji prikazati stvarni povijesni događaj, štoviše tragediju.

Konkretno, tragedija je to funkcioniranja bivšeg sustava jedne, velike i ponosne sile, čime Černobil izaziva kontroverze i brojne polemike – od toga koliko je ona vjerodostojna, preko onih o opasnosti od nuklearne energije uopće (a onda i oružja), narušavanju reputacije Rusije i slično.

Radi se o sljedećem: nakon što u nuklearnoj elektrani u Černobilu dolazi do eksplozije uzrokovane suradnjom fatalnih pogreški i koincidencija, hrabri pojedinci, među kojima se ističu i stvarna osoba fizičara Legasova te fiktivna fizičarka Ulana Khomyuk, pokušavaju vladajuće uvjeriti da je potrebno poduzeti dodatne mjere (isušivanje vode i gradnja tunela ispod elektrane) da bi se izbjegla dodatna, nemjerljivo veća katastrofa. Sudbine ljudi uključenih u tragediju isprepliću se s naporima režima da se sve zataška, a na kraju istina ne pobjeđuje.

Ipak, jedna je stravična stvar u cijeloj priči i utješna - moglo je biti i mnogo gore. Naime, kako su temeljne činjenice povijesno vjerodostojne, ovdje doznajemo o pravoj drami koja se odvijala nakon eksplozije, pri čemu je posebno zastrašujuće to da se za dlaku izbjegla i mnogo veća katastrofa od one koja je već nastupila.

Umetnuta ljubavna priča vatrogasca i trudne mu supruge Lyudmille koja ne uzmiče od fizičkog kontakta s ozračenim, umirućim mužem daje dirljivu dimenziju ovoj, već ionako potresnoj priči.

Da ne otkrivamo (da ne kažem spoilamo) više nego je to potrebno, krenimo na ono najbitnije – zbog čega je ova priča bitna i konačno, o čemu se tu ustvari radi?

Veza sa sadašnjosti koja se najčešće ističe je ta da smo i danas svjedoci potencijalnih katastrofa uzrokovanih tehnologijom i ljudskom rukom te se povezanost s današnjicom ne bazira usko gledajući na problem nuklearne energije kao takve (zanimljivo, sam je autor serije navodno zagovornik korištenja nuklearnih izvora energije). Stoga je poučno ovaj uradak promotriti prije svega na razini fenomena – kako to da je serija koja, ne samo da govori o vremenima i sustavu koji su prošlo svršeno vrijeme, već i o temi koja se ne doima osobito privlačnom, postala takav hit?

Kao što znamo, TV gledatelji pri konzumiranju sadržaja najčešće vole gledati glamur, intrige, lijepe ljude, raskoš i uzburkale strasti. U ovom slučaju toga gotovo da i nema, to jest serija definitivno ne igra na te karte i tome nasuprot nudi – prašinu i dim, umiranje u mukama, gole ostarjele rudare, grube gradove i stanove, tvrdu industriju i stavove. Tako, za razliku od atmosfera koje gotovo hedonistički volimo upijati, raskoši i dekadencije (Babylon Berlin), časti i slasti (Obitelj Soprano), moći i intriga (Mad Men), ovdje je ona sumorna i umorna, rođena u sivilu, gušenju, galopirajućoj opasnosti i živim ranama prebrzo umirućih.

Doista, vizualni je aspekt u ovom uratku potencijalno vrlo odbojan. Prizori derutne sovjetske elektrane, ranjenika čija se tijela doslovce raspadaju te siva arhitektura i klima, premda besprijekorno preneseni na platno (to jest baš zbog toga), proizvode jednu organsku mučninu koju možemo i ne moramo htjeti pustiti u svoje domove. Jedna moja prijateljica, poznata po blagoj (?) hipohondriji, izazvala je smijeh i čuđenje kad je priznala da je poslije jedne epizode prestala gledati seriju, zbog straha da će se ozračiti.

Ova je iracionalna reakcija međutim mnogo shvatljivija nakon gledanja serije – događaji su ovdje toliko efikasno preneseni da se doima da oni, kao u rijetko kojem uratku, upravo ulaze u naš dom.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Someone has to start telling the truth. Don’t miss an all-new episode of #ChernobylHBO tonight at 9PM.

A post shared by HBO (@hbo) on

Istodobno, ova je serija ne samo hvaljena od kritike, već i naveliko konzumirana i od široke publike. U pokušaju da odgovorimo na pitanje čemu ona duguje ovakav uspjeh, može se ići u dva smjera. Prije svega, ona govori o potrebi ujedinjenja ljudi – i to na način lišen patetike, lažnog morala i sladunjavih narativa. Znanstvenici uspijevaju uvjeriti političare nešto sklonije konformizmu o opasnostima s kojima laici teško da mogu biti upoznati; radnici, uz manje ili veće otpore (a nekad i dragovoljno) žrtvuju svoje živote da bi spriječili mnogo veću katastrofu, a političari su ponekad i ljudska bića s kojima se da pregovarati o budućnosti ljudskog roda.

Ne zanemarujući poteškoće s kojima su se pravednici morali suočiti da bi prava informacija došla na pravo mjesto te da bi se napravile prave stvari, ujedinjenje u nevolji ovdje je prikazano posebno autentično.

Drugi zanimljivi moment u kojemu možemo tražiti uzroke popularnosti serije, a onda i njezinu relevantnost jest pitanje sustava. Poznate su vrlo oštre reakcije ruskog vrha na seriju, koji joj zamjeraju negativan prikaz nekadašnjeg SSSR-a, što očigledno proizvodi difamirajući učinak i na današnju Rusiju. Pitanje koje se tu postavlja jest, tko je u ovom uratku doista ocrnjen, to jest tko je prikazan kao odgovoran za tragediju?

Ruski narod u cijelosti to nikako nije, oni su prikazani kao raznovrsni, no ponajprije borbeni, požrtvovni, kolektivistički nastrojeni u najboljem smislu te riječi te je rijetko tko ovdje orijentiran na to da spasi vlastitu glavu. Premda se kao ključan krivac ističe upravitelj Dyatlov, ono što je u cijelosti uzrokovalo tragediju nije ni jedna pojedinačna osoba ili osobe, već konstelacija koja je omogućila da se niz ljudskih faktora i manjkavosti skupe na jednom mjestu. Ta je konstelacija ustvari sustav.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

The soundtrack to my nightmares is the clicking of the dosimeter. #ChernobylHBO

A post shared by HBO (@hbo) on

Upravo na ovoj razini seriju možemo danas sagledavati kao maksimalno relevantnu. Kapitalistički sustav, monetarni sustav, korporativni sustav, energetski sustav, obrazovni sustav (trebam li dalje?) - sve su to sustavi koji u sebi sadržavaju temeljne probleme ljudske vrste na najširim razinama, no teško ih je locirati, a još manje uhvatiti za glavu i rep. Čak i onda kad znamo ime i prezime glave koja je službeno na vrhu tog sustava, ona se uvijek može pravdati time daona nije isto što i glava sustava u cjelini.

Konačno, možda kao temeljno pitanje ove serije možemo sami izvući sljedeće – tko ili što su to točno entiteti koje lociramo kao odgovorne za većinu problema (ili kako se to danas lijepo kaže - izazova) s kojima se mi ljudi kao vrsta danas suočavamo. Ako nemamo sreću Vojka Vrućine da znamo što su i tko su, kako misle i što hoće masoni, Vlada, Srbi i njima slični, to su mjesta na koja mi kao ljudska vrsta moramo početi usmjeravati pažnju.

Sve je to važnije od toga prikazuje li serija događaje černobilske tragedije posve vjerodostojno ili ne.

Naslovnica Showbizz