StoryEditor
ShowbizJEDAN JEDINI

Veljko sa Sućidra nam otkriva kako je započeo karijeru u tinelu Igora Tudora: od struke "nije bilo kruva", danas je oduševljen projektom života

Piše Vinko Paić
15. siječnja 2020. - 20:01
Veljko Barić je i u civilu uvijek energetski na visini zadatkaNikola Vilić/Hanza Media

Ako mu otvorite ormar, u njemu ćete pronaći više od dvadeset šarenih kostima svih boja, što i ne čudi kad je Splićaninu Veljku Bariću (35) sa Sućidra službeno zanimanje - klaun.

Onima koji mu zavire u ormar sigurno nije teško pogoditi ime pod kojim nastupa - Šarenko, a ovog simpatičnog tatu dvojice sinova, sedmogodišnjeg Luke i jednogodišnjeg Ivana te supruga jedne Ive, ne možete ne zapaziti u Dalmaciji.

Redoviti je gost mnogih dječjih rođendana i prigodnih proslava, zovu ga iz svih dalmatinskih županija, pa je tako Šarenko samo u prosincu prošle godine nastupao u čak 22 različita grada.

- U Splitu su kriteriji visoki, trebaš biti kvalitetan da bi bio na dobrom glasu. Moram reći da guštam biti klaun u gradu u kojem sam se rodio i živim cijeli život jer su ljudi prepoznali težinu i kreativnost ovog posla, priča nam ovaj ekonomist i turistički vodič koji se u šarenu klaunovsku avanturu upustio sasvim slučajno.

Bila je 2003. godina kad ga je legendarni igrač malog baluna Aleksandar Bokan Boki, tada djelatnik jedne turističke agencije, poslao kao pratitelja dječjeg izleta na Šoltu.

Treba ti konjska snaga

Nakon toga postao je glavni animator u tamošnjem ljetnom kampu, a potom je jedno vrijeme radio kao animator na dječjim rođendanima.

U Splitu je tada jedini klaun bio Pucko koji se preselio u Beograd, pa je njegovim odlaskom nastala praznina i tu uskače Veljko. Svoje je animatorsko iskustvo pretvorio u Šarenkov lik, u čemu mu je svojim savjetima pomogao upravo Pucko. U početku je to izgledalo ovako:

- Ljudi bi me zvali da im dođem doma, a ja nisam imao ništa od opreme, samo kostim, konop, balun, radio. Sjećam se da je među prvim rođendanima koje sam odradio bio onaj sina Igora Tudora.

A o imenu Šarenko mogao bih napisati roman. Prvih nekoliko nastupa odradio sam pod svojim nadimkom Vele, no shvatio sam da je to kratkotrajno rješenje te da klaun treba imati neko umjetničko i prepoznatljivo ime.

Šarenka bi stavio na osobnu

S obzirom na moje šarene boje, odjeću, čarape, cipele, periku, šešire, sinulo mi je ime Šarenko. Provjeravao sam postoji li nešto s tim imenom i otkrio sladoled-kolač, a onda me ženin brat upozorio da su tako stari ljudi zvali konje.

E to mi se svidjelo jer za ovo raditi treba ti konjska snaga. Toliko sam se sada navikao na Šarenka da bi mi moglo bit i pravo ime na osobnoj, ne bih se bunio - smije se Veljko.

U Hrvatskoj ne postoji ustanova ili škola koja bi dala licenciju za rad klauna, tako da je svaki od njih individualac u svom poslu. Šarenko je inače jedini klaun s fiskalnom blagajnom u Splitu; ima registriran obrt za izvođačku umjetnost.

- Kad ljudi vide tu blagajnu umiru od smijeha, kaže Barić koji u sklopu svojih interaktivnih i zabavnih performansa barata s više od stotinu trikova.

Obožava nasmijavati i zabavljati djecu, a kad je kretao u ovaj posao želio je spojiti nekoliko različitih umjetnosti u jedinstveni show program koji osim trikova uključuje plesne koreografije, žongliranje, kreativne igre i modeliranje figura od balona. Sve je to, naravno, praćeno prigodnom glazbom.

- Djeca najbolje reagiraju na one trikove koji su duhoviti i imaju smiješan završetak. Popularni su oni kad nešto nestane pa se pojavi na neočekivanom mjestu. Također i oni s pojavljivanjem stvari iz ničega, primjerice bombona iz prazne kutije.

Meni su osobno najdraži oni jednostavni s lopticama koje se množe, kao i trikovi s maramama. To su klasici koji uvijek oduševljavaju i ostavljaju dojam nemogućeg.

Neke trikove naučiš u nekoliko minuta, neke vježbaš i nekoliko dana, sve ovisi o izvedbi koju želiš postići - kaže Šarenko. Pitamo ga je li i u njegovu obiteljskom domu uvijek tako zabavno te pretvara li se ispred sinova u klauna Šarenka.

'To je moj tata!'

- Ivan je mali i ne može još razumjeti čime se tata bavi, a Luka se već navikao. Prvi put kad je došao na moj javni nastup plakao je više od pola sata, vjerojatno mu je bilo teško gledati kako se igram s drugom djecom.

Jedna je gospođa prišla mojoj ženi i rekla: Ajme jadan, sigurno se jako boji klauna, na što joj je ona odgovorila: Ne, to mu je tata!

Obožava sa mnom otkrivati nove trikove, a na nastupima voli plesati i naravno glupirati se poput mene. Inače kući je normalna atmosfera kao kod većine drugih obitelji, u prijevodu ludilo, duhovito će Šarenko.

Koliko se njegov posao razgranao govori to što rijetko ima slobodnih termina, s vremenom je morao oko sebe angažirati i suradnike pa tako u svom timu ima službenog fotografa, snimatelja i krojačicu.

- Kostime obožavam, osim klauna imam i kostim Djeda Božićnjaka, svetog Nikole, vilenjaka, Gekka, mađioničara. Sve ih izrađuje Anita Vukov Martinović, krojačica kakve nema na cijelom svijetu. Ono što zamislim ona pretvori u stvarnost.

Najdraži mi je prvi kostim koji izgleda kao šareni kombinezon. S njim sam odradio najviše nastupa i obilježio je veliki dio moje klaunske karijere. Tu su još tregeri, kaiši, čarape i cipele koje izrađuje postolar po mojoj želji i narudžbi.

Fama radi filma 'Ono'

Fama koja se u javnosti prije nekoliko godina stvorila oko filma “Ono” u kojem strašni klaun terorizira skupinu prijatelja nije zaobišla ni njega. No, posao mu ipak nije toliko pao iako su se znale dogoditi neke zanimljive situacije.

- U to vrijeme i ja sam se šminkao i imao bijelo crveni osmijeh na licu. Takav sam vozio auto pa se sjećam jedne scene kad me dijete vidjelo kroz staklo drugog auta i stalo lupati mamu po leđima, a mama odmahuje rukom u stilu - dijete, ne izmišljaj!

Amerika ko’ Amerika, ništa me ne iznenađuje kod njih, oni su od lika koji zabavlja i nasmijava ljude napravili ubojicu i napuhali su to do razine da se prije prikazivanja filma događalo totalno ludilo u svim državama, tako i kod nas.

Vidjeli smo klauna iza grmlja, vidjeli smo klauna u šumi... Stvorila se situacija modernog doba koja je na kraju rezultirala time da su oni kao i uvijek profitirali, a našoj je djeci ostao strah od klauna i našminkanih osoba. U zadnje vrijeme ne šminkam se upravo zbog bojazni male djece - iskreno će Veljko.

Čubi je bio najbolji

Tko su za njega klauni u stvarnom životu, ima li ih oko nas?

- Pa recimo da su najrazvikaniji klauni u stvarnom životu političari. Često govore gluposti i nasmijavaju narod, od neispunjenih obećanja, nos im je crven kao u klauna.

Izvode mnogo trikova, kako od mnogo kuna napraviti malo kuna, kako od jednog radnog mjesta napravit njih deset... Imaju i svoj cirkus - Sabor. A sad ozbiljno, jedan od najboljih prirodnih klauna, izgledom, djelom i karijerom bio je naš dragi Čubi.

Imao sam priliku i čast družiti se s njim na Šolti.To je pravi klaun - gegovima, glumom i imitacijom, stvori duhovitu priču koju će svi pamtiti i nasmijati se do suza - zaključuje naš Šarenko. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
12. svibanj 2021 23:05