StoryEditor
ShowbizGRUPNI INTERVJU

Kolektivno bez dubioza: U Bosnu se nije vratio Walter, nego gladni narod

Piše PSD.
3. ožujka 2014. - 00:15
Veliki društveni prosvjedi u više gradova Bosne i Hercegovine mnogima su izgledali kao ostvarenje političkih poruka što ih u svojim pjesmama već godinama – a posebno na dva posljednja albuma, "5 do 12" i "Apsurdistan" – šalje najpoznatiji bosanskohercegovački bend "Dubioza kolektiv", koji u posljednje vrijeme puni sportske dvorane u više susjednih zemalja. S članovima benda razgovaramo o uzrocima i posljedicama "bosanskog proljeća".

SD: Kako ste doživjeli velike prosvjede na ulicama gradova Bosne i Hercegovine? Je li se ovo na trenutak vratio Walter iz vaše pjesme?


DK:
Jako nam je drago da smo sudjelovali na prosvjedima i vidjeli sve na licu mjesta, svatko u svojem gradu. Vlast se godinama pravi gluha i nijema na probleme građana i inzistira isključivo na priči o obrani "vitalnih nacionalnih interesa" etničkih grupa koje navodno predstavlja, dok istovremeno dovršava pljačku svega što je iole vrijedno u državi. Na isti način vas u Hrvatskoj brane od ćirilice i gay brakova, dok vas svi skupa, i desnica i ljevica, pljačkaju i guraju sve dublje u dužničko ropstvo. Na ulice Bosne i Hercegovine ove se zime vratio gladan narod i poručio da mu je svega dosta.

SD: Je li vas iznenadio nasilni karakter prosvjeda?

DK:
Poslije svih nenasilnih protesta gladnih i obespravljenih građana, koje su političari godinama posprdno gledali kroz prozore zgrada institucija, potpuno je normalno da će netko baciti kamen i razbiti taj prozor, zajedno sa samozadovoljnim osmijehom iza njega.

Nasilje je bilo neophodno kao čin simboličnog rušenja sistema koji je upropastio živote većine građana i, samim time, izgubio svaki legitimitet. Taj je čin otvorio prostor za započinjanje dijaloga na potpuno novim osnovama. Plenumi građana rezultat su ovakvog razvoja događaja – oni su najsvjetlija točka u poslijeratnom razdoblju i bude nadu da nije sve tako crno.

SD: Je li ovo u Bosni i Hercegovini monoetnički ili multietnički bunt?


DK:
Etnički predznak nema nikakve veze s ovim prosvjedima. Na prosvjedima se pojavio transparent na kojem je pisalo "Trbuh revolucija". Ovo je naprosto pobuna gladnih, a glad ne poznaje naciju.

SD: S obzirom na to da članovi benda dolaze iz dvije države, tri kantona i četiri grada (Sarajevo, Zenica, Mostar i Beograd), gledate li slično na "bosansko proljeće"?


DK:
Svima koji su svojim očima vidjeli makar djelić ove priče jasno je da nije riječ ni o kakvoj uroti s nacionalnim predznakom, nego o građanskom buntu koji je uzrokovan stvarnim problemima s kojima se svi građani BiH i regije susreću. Svi mi iz benda vidjeli smo u svojim sredinama dio ove priče i iskustva, i mišljenja su identična.

SD: U hrvatskoj javnosti odjeknula je vaša reakcija na tekst Janka Bekića koji je u Jutarnjem listu ustvrdio da su ovo dominantno bošnjački prosvjedi, kao što je i vaš bend dominantno bošnjački. Vi ste na to kazali da su takvi stavovi "dominantno šupački". Pretpostavljam da i dalje stojite iza toga?


DK:
Kada nas netko pokuša na silu smjestiti u neki od nacionalnih torova, nama se nakostriješi svaka dlaka na guzici. Mi jednostavno ne prihvaćamo takav način prebrojavanja krvnih zrnaca, pogotovo kada se time pokušava manipulirati i skrenuti pažnja s bitnih stvari.

SD: No, u prvom dijelu tog teksta autor spominje vaš bend kao mogući "glas javnosti", koji je i potaknuo ove demonstracije. Recimo, još 2010. ste objavili "Waltera" i stihove: "Al\' nećete na vlasti vječno biti/ Svi drugi su gladni, a vi ste siti/ Sprema se oluja, dosta bilo je suše/ Gledaću s merakom kako snovi vam se ruše." Oluja je stigla – osjećate li se suodgovornima ili suzaslužnima za ovo "događanje naroda"?

DK:
Osjećamo se dijelom ovog protesta, kao što se osjećamo dijelom svakog protesta u kojem smo sudjelovali u posljednjih deset godina. "Događanje naroda" nije izazvao ni jedan pojedinačni stih, nego nagomilano nezadovoljstvo. Mi smo samo pisali o onome što vidimo. Ne treba biti veliki prorok da bi se vidjelo da ljudi neće još dugo šutjeti i trpjeti.

SD: Kako ste doživjeli posjet hrvatskog premijera Zorana Milanovića Mostaru i poruku "Marš kući!" koju mu je uputila sarajevska redateljica Jasmila Žbanić?


DK:
"Socijaldemokrat" Milanović je, umjesto da podrži obespravljene radnike, odlučio u Mostaru tješiti "uplakanu" desnicu, pokušavajući sebi osigurati njihove simpatije i pokoji glas na idućim izborima. Vidjeli smo da mu je neki dan zbog toga u Hrvatskom saboru aplaudirala krajnja desnica za vrijeme diskusije o potrebi stvaranja trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini. Takvo "ljevičarsko" beskičmenjaštvo ne zaslužuje ništa drugo osim jednog "Marš!". Imamo jako puno prijatelja u Hrvatskoj, pa likove kao što je Milanović radije ne bismo slali kući, nego rekli "Marš negdje jako daleko!".

SD: Je li u Bosni i Hercegovini bolje biti Hrvat, Srbin ili Musliman, kako se ironično pitate u pjesmi "Tranzicija" s novog albuma "Apsurdistan"?


DK:
Pjesma kaže: "Tranzicija uspjela, pacijent je podlego, ostao je izjeban ko god nije pobjego." Zahvaljujući stalnom inzistiranju na nacionalističkoj priči, jako puno ljudi misli da je danas najzajebanije uopće biti u Bosni i Hercegovini, kako god se netko zvao.

SD: U istoj pjesmi velite da ovo što živimo nije kapitalizam, nego feudalizam. Znači li to da ste ipak donekle otvoreni prema kapitalizmu?


DK:
Svi smo, sviđalo nam se to ili ne, integrirani u sistem globalnog kapitalizma i svi skupa se osjećamo više kao kmetovi koji služe feudalnoj eliti nego kao slobodni ljudi. Mi praktički još uvijek živimo u jednopartijskom sistemu. Ako pogledamo programe stranaka koje su na sceni u Bosni i Hercegovini, a još više u Hrvatskoj, vidjet ćemo da svi nude potpuno iste programe, samo je logo na zaglavlju drugačiji. Ni jedna stranka na sceni ne dovodi u pitanje globalnu neoliberalnu kapitalističku ideologiju.

SD: Što će biti dalje s prosvjedima u Bosni i Hercegovini?


DK:
Protesti se nastavljaju svakodnevno kao oblik pritiska na vlastodršce. U isto vrijeme u više se gradova održavaju plenumi koji artikuliraju konkretne zahtjeve prema vlastima i sada je ključno da se ustraje na tome da se ti zahtjevi ispoštuju. Ako se i u jednom ključnom aspektu ostvari vidljivi pomak nabolje, to će biti dokaz da ovaj, za naše prostore potpuno novi, oblik demokratskog djelovanja itekako ima smisla.

Vladajući političari našli
su se u neobranom grožđu jer se sve ovo ne uklapa u matricu na koju su navikli. U svim režimskim dupeuvlakačkim medijima pokušavaju na sve načine diskreditirati proteste i plenume, i nadaju se da će im ta taktika osigurati da prežive do listopadskih izbora.

SD: Mislite li da će vladajuće politike uspjeti u tome?


DK:
Oni se nadaju da je tih par mjeseci do izbora prekratko vrijeme da se oforme ekspertne nestranačke kantonalne vlade, na čemu inzistiraju plenumi građana. Čak i ako se te vlade oforme, nekoliko mjeseci do idućih izbora kratko je vrijeme u kojem bi se trebalo popraviti nešto što stranke na vlasti sustavno uništavaju dva desetljeća. U eventualnom neuspjehu plenuma oni vide svoju šansu da još jednom dokažu kako samo oni imaju legitimitet da pljačkaju "svoj" narod.

Kakav god bio krajnji ishod, neke
su se stvari već radikalno promijenile i građani su dokazali da su politički puno zreliji od profesionalnih političara.

                                                                                                                                                                 DAMIR PILIĆ
Snimio BRUNO KONJEVIĆ

Bošnjački ustanci i hrvatske spletke

SD: Kako je živjeti između Vatikana i Irana, o čemu govori vaša pjesma "Kažu" s novog albuma?
DK: Umjesto da se rješavaju problemi građana, izmišljaju se unutarnji i vanjski neprijatelji, gay i ćirilični lobiji, bošnjački ustanci, hrvatske spletke, srpske revolucije, teheransko-vatikanske zavjere. Za to vrijeme rađaju se djeca s desecima tisuća eura duga na leđima i vrlo je izvjesno da će i umrijeti prije nego što vrate taj dug.

'Vi nemate Republiku Srpsku, ali imate gay referendum'

SD: U pjesmi "Walter" velite za Bosnu i Hercegovinu da "ova zemlja nije djeljiva s tri". Kakvo rješenje aktualne situacije u BiH vidite? Koliko god bi to bilo ostvarenje "poetske pravde", je li moguće ukidanje Republike Srpske?

DK: Priča o ukidanju ili očuvanju Republike Srpske ili Federacije je priča za budale, običan poligon koji vlastima pruža mogućnost da se do besvijesti vrte u krug i na kraju ništa ne kažu. Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine u sebi ima mehanizme koji sprječavaju bilo kakvo mijenjanje unutarnjeg ustroja zemlje bez jednoglasne odluke predstavnika svih naroda i bez konsenzusa u međunarodnoj zajednici, koji ne postoji već godinama. Političke elite vrlo dobro znaju da je to znanstvenofantastična priča, ali svejedno troše mandate na "ukidanje" ili "obranu" Republike Srpske i dječjim bajkama o "poetskoj pravdi" dobivaju glasove na izborima.

U Hrvatskoj nemate Republiku Srpsku, ali imate, na primjer, istospolne brakove o kojima će se mjesecima debatirati, potrošiti milijuni kuna za besmisleni referendum, i sve to da se ne bi govorilo o manje ugodnim temama koje podjednako tište i gay i straight populaciju.

item - id = 227676
related id = 0 -> 292338
related id = 1 -> 256105
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. rujan 2021 10:01