StoryEditor
ShowbizZABRINUT ZA SUNARODNJAKE

'Nemilosrdni rat informacija traje godinama': poznati glazbenik komentira dramatičnu situaciju u rodnoj državi, uvjeti u kojima živi njegova 90-godišnja majka su strašni

11. svibnja 2019. - 12:01

Sukobi u Venezueli potaknuli su posljednjih dana novinare da nazovu glazbenika Ricarda Luquea, člana sastava Cubismo te Zagrebačke filharmonije, najpoznatijeg Venezuelca u Hrvatskoj. Venezuelu je napustio s 22 godine, školovao se u Moskvi i Londonu, a u Hrvatsku je stigao 1990. godine.

A što Ricardo radi u posljednje vrijeme osim što pomno prati događaje u domovini, ispričao nam je nešto telefonom, nešto mailom. Zatekli smo ga, očekivano, za štednjakom. On, kako je poznato, obožava kuhanje, čak je najavljivao putujuću obiteljsku kuhinju, pa ga pitamo što je s tim?

- Želimo promovirati latinoameričku i posebno venezuelsku gastronomiju. Za sada smo nastupali na više kulinarskih priredbi, gdje smo predstavili kraljicu naše gastronomije - arepu. To je kukuruzno pecivo, autentično venezuelsko jelo. Htjeli smo opremiti jedan food truck, pokretni kamionet, ali to u Zagrebu nije dozvoljeno. Nisam doznao zašto. Sljedeći korak nam je otvaranje manjeg lokala, arepera, radimo na tome i nadam se da ćemo ubrzo to i realizirati. Motivira nas porast turizma u Zagrebu, zbog čega su građani sve otvoreniji za svjetske trendove. Mogu vam reći da su Zagrepčani jako dobro prihvatili našu klopu - zadovoljan je Ricardo.

Što trenutno radite na glazbenom polju, ima li nešto novo?

- Glazba za mene nije samo profesija već mi je i životna inspiracija. Dijelim svoju ljubav prema njoj kao član Zagrebačke filharmonije, kao pjevač, autor i kao pedagog te promotor u sklopu projekta simfonijskog orkestra mladih El Sistema Hrvatska. Trenutno dovršavamo snimku albuma na kojem surađuju Cubismo i Jazz orkestar HRT, gdje ću se pojaviti kao autor i pjevač.

Često nastupate u Zadru. Kad ste zadnji put bili u Splitu i hoćete li uskoro doći? Sviđa li vam se Split i zašto?

- Rado dolazim u Dalmaciju, sunce i opuštenost ljudi mi odgovaraju, nedavno sam bio u Splitu za maškare, nastupali smo na Rivi i uživao sam. Moja obitelj je posebno vezana za Split jer je moja supruga kao djevojčica dugo boravila kod bake. Još imamo puno rodbine u Splitu, ali i u Šibeniku. Sad dolazi ljeto i, kao uvijek, imat ćemo puno koncerata po obali.

Kad ste zadnji put bili u Venezueli i hoćete li uskoro tamo? Kako vam je majka?

- Bio sam tamo prije godinu i pol i žao mi je da ne mogu češće putovati. Moja majka će sad navršiti 90 godina i tišti me da nisam bliže kako bih joj pomogao sada kad je najpotrebnije. Uskoro moram putovati u Paragvaj zbog koncertnih obaveza i nastojat ću svratiti do majke.

Mislite li da mediji “podgrijavaju” događaje u vašoj domovini, odnosno trebamo li vjerovati svemu što objavljuju prozapadno orijentirani novinari, s obzirom da vi imate informacije iz prve ruke?

- Naravno da imam informacije iz prve ruke, ali moram reći da nisu jednostrane, jer u mojoj familiji, kao možda i u svakoj familiji u Venezueli, postoje različite interpretacije i različiti pogledi na situaciju. Ne slažem se sa svima, ali vjerujem u pluralizam i svjestan sam da nema apsolutne istine. Mislim da općenito mediji pokazuju jednu jako simplificiranu sliku i ne idu u dublju analizu. Tu je, naravno, prisutan i svjetonazor novinara, kao i urednička politika, te utjecaj raznoraznih interesa. Time se stvara vrsta buke i kakofonije, često se šire i takozvani spinovi, a izostaju demanti ili isprike. Tzv. fake news postaju svakodnevica, pogotovo na društvenim mrežama. Inače, način izvještavanja, recimo, CNN-a i Rusia Today podsjeća na hladni rat.

Venezuela je pod medijskom paljbom, nemilosrdni rat informacija koji se vodi već niz godina služi interesima onih koji žele zgrabiti tamošnje prirodne resurse, ali to također ide na ruku vlastima kako bi opravdale svoju nesposobnost da riješe realne probleme koje svakodnevno muče venezuelski narod.

Situacija se pogoršala u zadnjih 4-5 godina, od kada je Barack Obama proglasio Venezuelu realnom prijetnjom za sigurnost Sjedinjenih Država, makar ja ne razumijem kako jedna manja miroljubiva država može njih ugroziti. Sve to, doduše, nije opravdanje Vladi za nerješavanje ogromnih problema, kao što su korupcija i neučinkovita uprava. Madurova vlada nije pokrenula proizvodnju i poboljšala standard puka koji joj godinama ukazuje povjerenje i daje im glas na izborima.

Jesu li, po vama, neke države trebale priznati Juana Guaida, samoproglašenog predsjednika zemlje? Jeste li mu vi osobno skloni ili ste skloniji predsjedniku Nicolasu Maduru?

- Sad kad me pitate mislim li da bi svijet trebao priznati Juana Guaidoa za predsjednika, prvo vam moram reći da je, nažalost, najradikalnije krilo opozicije bojkotiralo predsjedničke izbore, što nije prvi put, u svibnju 2018. godine. Iako su radikali pozvali građane da ne izlaze na izbore, više od 9 milijuna glasača je ipak izišlo na birališta i izabrali su Madura. Odmetnuti kandidat opozicije Henry Falcon dobio je oko 3 milijuna glasova. Iskreno vjerujem da je opozicija imala šanse na tim izborima, ali da je izišla s jedinstvenim kandidatom. Ipak veliki dio populacije želi promjene.

Znači, Maduro je predsjednik, slagali se mi ili ne, a oporba bi trebala iskoristiti pravo koje jamči Ustav da nakon dvije i pol godine predsjedničkog mandata skupe potpise i idu na referendum o izglasavanju povjerenja predsjedniku. Nažalost, ne mogu se oteti dojmu da veći dio oporbe previše ovisi o američkom patronatu. Prema tome, pokušaj da se prizna nekog tko nije izabran smatram miješanjem u unutarnje poslove. Ja osobno nisam glasao više od 25 godina i ne namjeravam to učiniti, sad glasam samo u Hrvatskoj.

Pretpostavljam da, poput nas mnogih, priželjkujete mirno rješenje situacije, ali isto tako je lako vjerovati da nekima upravo to nije u interesu. Velike sile su, nažalost, na potpuno suprotnim stranama, koji je vaš komentar?

- Trenutno sve izgleda jako komplicirano. Istina, nema druge solucije nego da se obje strane potrude i sjednu razgovarati bez fige u džepu. Radi se o sudbini cijele nacije, ali da budem iskren, malo sam skeptičan u miran rasplet jer znamo da ljudska glupost, umišljenost i sebičnost znaju oslijepiti i zamutiti razum. Ali ne gubim nadu.

Je li vaš sin Jorge još uvijek u Hrvatskoj?

- Jest, moj stariji sin Jorge došao je u Hrvatsku prije dvije godine raditi na našem obiteljskom gastronomskom projektu.

Imate još kćeri Isadoru i Luciju te sina Armanda. Doimljete se veselom i složnom obitelji, zamišljam vas kako se svakodnevno okupljate uz dobru hranu i glazbu...

- Moja djeca jako vole obiteljska okupljanja, ali sada to ide teže jer svatko od njih ima svoje aktivnosti i obaveze pa nije jednostavno uskladiti više rasporeda.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. svibanj 2022 10:54