Iscrpljen bolešću, rastužen gluhoćom, nadareni pijanist i genijalni skladatelj Ludwig van Beethoven prije svojeg odlaska s ovoga svijeta jasno je zatražio, i sve to zapisao, da se njegovo tijelo prouči nakon smrti.
- Rano sam bio prisiljen izolirati se, živjeti u samoći. Čim budem mrtav, ako je dr. Schmid još živ, zamolite ga u moje ime da opiše moju bolest i priloži ovaj dokument povijesti moje bolesti kako bi se barem svijet mogao pomiriti sa mnom nakon moje smrti, koliko god je to moguće - napisao je svojoj braći 1802. godine, dodajući kako su ga zdravstvene tegobe natjerale da žudi za smrću.
I stvarno, ni u smrti mira nije imao, jer mu je tijelo ekshumirano više puta, sve kako bi se bolje sačuvali ostaci. U jednoj od tih "seoba" sudjelovao je Franz Romeo Seligmann, bečki liječnik i povjesničar medicine. Te 1863. godine je postao "vlasnikom" dijelova Beethovenove lubanje. Da, dobro ste pročitali!
Seligmann je u drvenoj kutiji, u obliku kruške, s "Beethoven" urezanim sa strane, čuvao dva velika fragmenta lubanje uz još jedanaest malih dijelova. To je (morbidno) nasljedstvo došlo s vremenom u ruke njegove nećakinje, a ova je potom sve namirila svojem sinu. Njegovo je ime Paul Kaufmann, američki je poduzetnik i ovog je tjedna fragmente genijeve lubanje darovao bečkom Medicinskom fakultetu.
- Pronađena je ravnoteža između razumljivog javnog interesa i poštovanja prema umrloj osobi. Stoga, sa zahvalnošću prihvaćamo ove fragmente i odgovorno ćemo ih pohraniti - rekao je rektor Sveučilišta Markus Müller.
Inače, Beethovenov je DNK dekodiran iz pramenova kose koje su sačuvali njegovi obožavatelji. O tome je detaljno pisao Washington Post.