Talibanske vlasti u nekoliko afganistanskih pokrajina naredile su nova ograničenja u zapošljavanju žena, a poduzetnicama u gradovima Mazar-e-Sharif, Pul-e-Khumri i Kandahar lokalne talibanske vlasti su naredile da prestanu poslovati. Suradnja s muškarcima i nepoštivanje uputa o hidžabu navodno su glavni razlozi za ovu odluku.
Nakon povratka talibana na vlast u kolovozu 2021., tvrdolinijaši su nametnuli stroga ograničenja prava žena na obrazovanje, rad i kretanje.
- Član odjela za poroke i vrline došao je i rekao nam da imamo tjedan dana da zatvorimo svoje trgovine i ostanemo sjediti kod kuće", rekla je za TOLOnews vlasnica trgovine u sjevernom Mazar-e-Sharifu.
Frizerke u gradu Pul-e-Khumeri ustvrdile su da talibani smatraju njihove poslove buntovnima i protivne šerijatskom zakonu.
Akif Mujahjir, glasnogovornik talibanske vjerske policije poznate kao Ministarstvo propagiranja vrlina i sprječavanja poroka, rekao je da su ta izvješća neistinita.
Međutim, trenutno žene i djevojke u zemlji ne mogu nastaviti školovanje nakon šestog razreda ili uključiti se u sveučilišno obrazovanje. Zabranjen im je rad u brojnim uredima, uključujući strane organizacije poput Ujedinjenih naroda. Također im nije dopušteno ni to da putuju same na veće udaljenosti
Ovakve vijesti iz Afganaistana stižu gotovo svakoga dana. Mnoge međunarodne humanitarne organizacije prestale su s radom, jer žene u njima više nisu mogle imati udjela. Stižu upozorenja (iz Crvenog križa primjerice) kako će posljedice biti nesagledive i ugroziti milijune života jer je u zdravstvenim ustanovama radila trećina žena.
Inače, obrazovane žene u Afganistanu često su bile zaposlene upravo u zdravstvu i školstvu.
Martin Griffiths, ravnatelj UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova, kazao je ovih dana za BBC kako bi taliabanski postupci prema ženama mogli dovesti do toga da milijarde dolara humanitarne pomoći Afganistanu prestanu stizati.
Napomenuo je kako postupci nisu isti u svim dijelovima zemlje; ima područja u kojima je ženama rad još uvijek dozvoljen, a humanitarci su navikli tražiti i zaobilazne puteve kako bi dostavili pomoć. Ali, ako zabrana bude potpuna, ne zna kako bi se moglo nastaviti s radom.
A posljedično, pomoć neće stići do onih kojima je najpotrebnija, među kojima je, opet, najviše žena i ženske djece. A milijuni ljudi u zemlji na rubu su gladi i u obiteljima se nerijetko kćeri slabije hrane nego sinovi.
Čini se kao da se krug zatvara, ali raste i bunt; žene sve češće riskiraju i živote demonstrirajući, skidajući marame, tražeći svoja prava.
Proživljavaju pravu noćnu moru, ali svjesne su da je pobuna jedini izlaz. Polovica stanovništva je ženskog spola što čini ogromnu, pritajenu snagu.
Naravno, ne razmišljaju ni sve žene isto niti svi muškarci podržavaju šerijatske zakone i patrijarhat - mnogi samo nastoje preživjeti, ali, budući da se u Afganistanu događa jedna od najvećih humanitarnih kriza na svijetu, pitanje je koliko se vremena tako može preživljavati.
U siromašnoj zemlji uskratiti ženama rad, znači potonuti u još dublje siromaštvo. Zemlja je iscrpljena višedesetljetnim ratovima i političkom nestabilnošću pa gotovo nestvarno izgledaju fotografije iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su žene nosile zapadnjačku odjeću i frizure,kupaće kostime i kratke suknje. I radile su.
Danas je nenošenje hidžaba i miješanje s muškarcima u istim uredima ili predavaonicama dovoljan razlog za sve zabrane.
Afganistan nema razvijenu industriju - 35 posto stanovnika živi ispod granice siromaštva i nezaposleno je, mnogi krajevi pate od nedostatka pitke vode, medicinske skrbi i adekvatnog životnog prostora. Poljoprivedva, kojom se bavi većina stanovništva, zaostala je. Poznati su afganistanski tekstilni predmeti i tepisi, a i u toj industriji radile su uglavnom žene.
Budućnost koja je vjerojatno bila u obrazovanju i turizmu sada je zakočena.
Valja spomenuti da je riječ o zemlji prebogate i složene povijesti koja je ostavila neprocjenjive tragove. Ovaj dio svijeta, nastanjen već u osvit civilizacije, proživio je burna razdoblja i osvajanja, te brojne vladavine - od Aleksandra Makedonskog do raznih šahova, careva i sultana. Prastare povijesne građevine i gradske četvrti, prepletanje kultura, duh prošlosti- sve to predstavlja silan turistički potencijal.
Ali, bez žena, ili s "nevidljim" ženama nema napretka. Daleko od toga da su se ranije Afganistanke masovno školovale, ali, onaj dio koji jest mogao je biti motor i pokretač napretka za sve ostale.
Danas, neka teško stečena prava - među kojima je i pravo na izbor, bilo muža, bilo odjeće ili škole - brutalno se gaze. Stručnjaci upozoravaju da se u samo nekolko godina može upropastiti nekoliko naraštaja: može doći do potpune ovisnosti o muškoj volji već sada ne smiju izlaziti bez pratnje muža ili bliskog rođaka - preranih dječjih brakova koji još nisu sasvim ni iskorjenjeni i najgore, zbog neupućenosti i slabog obrazovanja oslabit će mogućnost za borbu.
Može se dogoditI ono što je Margaret Atwood naznačila u svojim distopijskim romanima Sluškinjina priča i Svjedočanstva. Još jednom u povijesti pred ženama je ključan, težak zadatak za opstanak i bolji život.