Od skrivanja daljinskog za klimu do precvikanih utikača; ovo su trikovi kojima se služe iznajmljivači u varanju gostiju

Turisti se – najčešće s razlogom - žale na kvalitetu i sadržaje apartmana, jednako kao što se iznajmljivači žale na turiste i nedostatak njihova kućnog odgoja. Napravljen je rezime pritužbi turista na naše iznajmljivače.

Uz nekoliko, – maštovitih, detalja, kao što su spužvica za pranje posuđa prerezana na pola ili, još bolje, rola papirnatih kuhinjskih ručnika prerezana na pola (malo nas i zanima kako to rade – nožem za kruh? sklapelom? pilom?) i nemaštovitih pokušaja iznajmljivača da od gosta naplate raznorazne štete od ranije, naše je iscrpno istraživanje pokazalo da su najveće muke turista u Hrvatskoj – one po klimi, a u stopu ih slijede muke po perilici rublja.

Postoji li elegantnije rješenje?

Problem je s oba uređaja to što neki iznajmljivači smatraju da postoji “red i način” kako se i prije svega – koliko se ti uređaji koriste, pa ako se navike ili potrebe gosta koji apartman plaća razlikuju od onoga što iznajmljivač misli – često ne bude dobro.

Na mnoge načine iznajmljivači ograničavaju korištenje perilice za rublje – od precvikanih utikača, do žetona, pa čak i do redovitih provjere kako, koliko toga i na kolikoj temperaturi tko što pere – i formiranja dodatnog računa na temelju toga temeljitog uvida.

Ograničavanje korištenja klime posljednjih je godina dosta napredovalo od dobrog starog skrivanja daljinskog i cijeđenja po 5 eura dnevno iz oznojenih turista na +40, koji su rezervirali apartman s klimom, ali da je ne mogu koristiti – ne bi im palo na pamet i u najluđim snovima. “Pisalo je da apartman im klimu, ali nigdje nije pisalo da moramo dodatno platiti da bismo je koristili”, požalila se jedna skuhana turistkinja i dodala: “Osjećali smo se prevarenima.” A sličnih je komentara nebrojeno mnogo.

Internet je davno stigao i u naša mala mjesta, a s njim nešto kasnije i senzori za klimu, odnosno za otvorena vrata ili prozore koji to prijave klimi pa ona prestane raditi. E, ali ponekad senzora nema, ali domišljati iznajmljivač kaže gostu da ima. Senzor je zapravo gospođa koja viri kroz grilje, pa čim turist dirne kvaku, ona preko interneta gasi klimu – to je smisao za biznis. I onda se time javno hvali: “Ja ih upozorim da klima ima senzor i da će se ugasiti ako ostave otvorena vrata ili prozore… samo im ne kažem da sam taj senzor ja i da gasim klimu preko wi-fija”, piše Punkufer.

Općenito iznajmljivači znaju bolje od gosta koliko i kako se klima koristi, na koliko treba biti podešena. Ali i gdje treba stajati. Jedan nam je majstor odao da postoji i trend – klima se postavlja iznad kreveta da puše po gostu i da je rjeđe pali.

Da se razumijemo, jasno nam je da klima troši struju, ne znamo je li iznajmljivačima jasno da troši manje ako doslovno bez prestanka radi od lipnja do rujna, ali smatramo da bi bilo mnogo manje nezadovoljnih po tome pitanju – s obje strane, da se u cijenu noćenja uračuna i korištenje perilice rublja i klime, pa da se u startu formira tih par eura viša cijena noćenja. Jednostavno i puno elegantnije.