Knjige se vraćaju kući.
Tako je ekipa Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci obznanila na društvenim mrežama kako im je nakon 32 godine sugrađanin Mislav vratio posuđenu knjigu.
A priča koja počiva uza tih više od tri desetljeća je puno kompleksnija. I toplija. Čovjek se naježi od dragosti...
Bio je jedanaesti dan rujna 1991. kada je tada desetogodišnji Mislav predigao u knjižnici novu lektiru.
Priču "Bijeli dvori" o obitelji gdje se roditelji više ne vole napisao je Vehbi Kikaj, Mislav ju je jedva čekao pročitati. Ali rujan 1991. godine nije bio idilično vrijeme za odrastanje, pogotovo ne u Vinkovcima...
- 16. 9. 1991. srušena knjižnica... izgorila - tako je tada na kartici knjižnice upisao Mislav.
Knjigu više nije mogao vratiti na njemu poznatu adresu, pa ju je čuvao i čekao...
- Jer Mislav, kao i većina ljudi koja voli čitati, vjeruje u feniksa - napisali su u Knjižnici.
I tako je, eto i bilo, poput feniksa, nakon Domovinskog rata, knjižnica je u Vinkovcima izrasla iz plamena, izdigla se iz pepela. Vinkovački je feniks na staroj adresi, a sačuvane knjige iz prošlosti se polako vraćaju.
Vratio je "Bijele dvore" i Mislav, nakon eto 32 godine.