Aktualne poplave u Podravini, kao i nedavne u Sloveniji, baš kao i one ranije, još su jednom pokazale razornu snagu poplave. Poplavljene i srušene kuće, ceste i mostovi, devastirani domovi u kojima se voda popela i do krova, pokazuju često neprepoznatu moć vode.
Ali, kako voda može razviti takvu snagu? Odgovor na to pitanje daje Michael Dietze iz njemačkog Istraživačkog centra za geoznanosti u Potsdamu.
"Jedan kubni metar vode teži jednu tonu. A to znači da voda može stvoriti golemi pritisak kada direktno udari u prepreku. Kada je u pokretu, voda razvija ogromnu snagu kojom udara na automobile ili kontejnere i jednostavno ih gura pred sobom. Zatim postoji i fenomen erozije, koji može uništiti navodno stabilne površine: voda koja brzo teče uništava zemljište", kaže Dietze, piše Hanna Fuchs za Deutsche Welle.
Iznenadna jaka kiša je jedna od najpodcjenjenijih opasnosti, upozorava Njemačka meteorološka služba. Teško je predvidjeti hoće li i gdje pasti. Meteorolozi mogu predvidjeti regiju gdje će biti padalina, ali ne mogu točno reći kada i koliko će kiše pasti na nekoj određenoj lokaciji. Ozbiljna oštećenja mogu nastati i u regijama koji su udaljene od većih rijeka ili uskih dolina.
"Obilne padaline donose velike količine vode na zemljište, koje je već toliko natopljeno od prethodnih da više ne može upijati vodu", objašnjava geomorfolog Dietze.
koloidi igraju važnu ulogu
Količina vode je važna, ali važno je i u kojoj mjeri zemljište apsorbira, zadržava ili propušta vodu. Veličina pora čestica tla ili takozvani koloidi tla pritom igraju važnu ulogu. Koloidi tla su čestice opsega manjeg od dva mikrometra (0,002 mm). Glinasta i ilovasta tla sadrže mnogo takvih koloida u zemljištu i mogu zadržati više vode od pijeska koji ima puno velikih pora ispunjenih zrakom zbog velike veličine zrna i sadrži malo koloida.
Važno je i u kakvom je stanju zemlja bila prije kiše. Zdravo zemljište bogato humusom – dakle ono koje nije zabetonirano, stvrdnuto ili zbijeno – općenito može apsorbirati više kišnice i uskladištiti velike količine vode koja je poslije dostupna biljkama i životinjama. Preostali dio vode se propušta i pridonosi stvaranju podzemnih voda.
Međutim, kako piše Deutsche Welle, ako nakon dugog razdoblja suše iznenada padne jaka kiša, zemlja ne može odjednom apsorbirati toliko vode - ona se ne upija, već naprosto teče sa površine. Tome također doprinose i biljni ostaci u zemljištu, jer, kada je tlo suho, iz njih se oslobađaju masti i voštane supstance.
Ako je zemljište zasićeno nakon dugih razdoblja kiše, voda nema drugog izbora nego otjecati s površine. Tada pronalazi put do potoka i rijeka. "Jednom kada stigne u te kanale, može postići vrlo velike brzine. Što je veća brzina i nagib – posebno na mjestima kao što su nasipi i rubovi terena – i što je rijeka dublja, to više snage voda može razviti: tamo gdje teče, svojom snagom i težinom vuče pijesak, zemlju i kamenje", kaže Dietze.
Međutim, sama voda nije dovoljna da se unište kuće i ulice, već i čestice koje sa sobom nosi. One udaraju u tlo, na ulice i zidove kuća i razvijaju veliku erozivnu moć. Dolazi do potkopavanja i ostali materijal se tada može lako slomiti. Voda koja se brzo kreće tada može za kratko vreme izazvati golemu štetu.
stvaranje plimnih valova
Michael Dietze iz Helmholtz-centra u Potsdamu naglašava da takve poplave mogu nastati svugdje gdje ima obilnih padalina. One su posebno opasne u visokim planinama. Kao rezultat iznenadnog podrivanja i proboja nasipa može doći do otjecanja čitavih jezera ili dolazi do otapanja golemiih količina leda na obroncima, što dovodi do stvaranja plimnih valova u uskim dolinama.
Ali, zar ne postoji način da se upozori na takve ekstremne vremenske prilike?
"Mogu se dati upozorenja na osnovi vremenske prognoze. Tako se primjerice vremenska prognoza može unijeti u hidrološke modele kako bi se predvidjela vjerojatnost poplava", kaže Dietze.
S druge strane, procesi erozije su i dalje problematični. "Teško ih je predvidjeti, uglavnom zato što se ti događaji zbivaju vrlo brzo i njihov intenzitet je teško precizno procijeniti", tvrdi geomorfolog.
Uz pomoć satelitskih snimki i prije svega seizmometara, znanstvenici već nekoliko godina pokušavaju pratiti plimne valove u gotovo realnom vremenu i izračunavaju njihov intenzitet. Istraživanje o tome još uvek je u početnoj fazi, naglašava Dietze, ali ima ogroman potencijal da se stanovništvo neke ugrožene regije što je prije moguće upozori na takve poplave, piše Deutsche Welle.
Iako je, kako vidimo, mogućnost velikih poplava teško predvidjeti, ipak ljudi bi terbali napraviti sve što je u njihovoj mogućnosti da si olakšaju suočavanje s vodenom bujicom.
