
Jedan od najvećih misterija pandemije koronavirusa je relativno niska stopa smrtnosti u siromašnim zemljama Afrike i Azije, unatoč smanjenim resursima i slaboj dostupnosti zdravstvene zaštite, u odnosu na Europu i Sjedinjene Države.
Stopa smrtnosti od virusa na ta dva kontinenta predstavlja tek djelić onoga što se po pitanju smrtnosti događa u Europi i SAD-u. Situacija je ranije bila obrnuta u sličnim izvanrednim situacijama za javno zdravstvo. Siromašnija područja bila su teže pogođena, kao što je sada slučaj u zajednicama u SAD-u, gdje žive manjine ili siromašnije obitelji, piše u opširnoj reportaži New York Times.
Liječnik i nagrađivani znanstveni pisac Siddhartha Mukherjee u nedavnom članku za New Yorker nazvao je situaciju epidemiološkim detektivskim romanom. New York Times odlučio je istražiti taj misterij i donijeti moguća objašnjenja.
Je li riječ o statističkoj fatamorgani? Gotovo sigurno ne. Neki dijelovi uzorka vjerojatno jesu rezultat lošeg sustava prijavljivanja smrtnih slučajeva od strane lošijih zdravstvenih sustava. No mnogi epidemiolozi vjeruju da uzorak odgovara stvarnim brojkama.
Primjerice, u Indiji veći gradovi vode statistiku o ukupnoj smrtnosti, bez obzira na uzrok, i ona je porasla manje nego u puno bogatijim državama. Takvi podaci sugeriraju da i Delhi i Mumabi imaju puno nižu stopu smrtnosti nego u SAD-u, rekao je dr. Prabhat Jha, voditelj Centra za globalna zdravstvena istraživanja u bolnici St. Michael u Torontu.
U članku je Mukherjee opisao privremenu bolnicu koju su lokalni dužnosnici izgradili u siromašnoj četvrti Dharavi u Mumbaiju. Zatvorili su je ubrzo nakon što se pokazalo da je manje ljudi umiralo nego što se očekivalo.
Poznato je da covid teže pogađa starije ljude: više od 80 posto svih smrtnih slučajeva u Sjedinjenim Državama su ljudi stariji od 65 godina.
Diljem Afrike i većim dijelom Azije, populacija je puno mlađa. Rađa se više djece, a drugi zdravstveni problemi češće ubijaju ljude prije nego što dosegnu stariju dob. U subsaharskoj Africi, samo 3 posto populacije je starije od 65 godina. U Pakistanu tek 4 posto, a u Sjedinjenim Državama ta je brojka na 16 posto, a u Europskoj uniji 20.
Još jedan faktor je zanimljiv: domova za starije i nemoćne, u koje se virus često probijao sa smrtnim posljedicama, puno su češći u zapadnjačkim zemljama, no drugdje je uobičajen život u višegeneracijskim obiteljima gdje odrasla djeca vode brigu o roditeljima.
Ipak, čini se da starost populacije nije jedini odgovor na ovu enigmu.