U Hrvatskoj se već dugo govori o socijalnim službama, domovima za djecu i teškom procesu posvajanja, ali prečesto se taj problem koristi u političke ili slične svrhe, umjesto da se govori o onima koje taj sustav treba štititi.
Danas u našoj zemlji živi oko 4 i pol tisuće djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a premali je broj onih koji nađu nove obitelji koje zaslužuju. Pitanja su brojna, odgovori nedostatni, a njihov glas, onaj koji bismo svi trebali poslušati, najrjeđe se čuje. Tomo Vega pokušao je ispraviti tu nepravdu i svojom slikovnicom "Grga traži obitelj" ispričati priču o dječaku koji živi u Domu za nezbrinutu djecu i kao tisuće drugih s nadom iščekuje dan kada će dobiti, kako sam naslov kaže – svoju obitelj.
Kao profesionalni plesač, Vega već godinama vodi svoju školu akrobatskog rock'n'rolla, a djeca koja je pohađaju njegova su stalna inspiracija. Grga nije njegov prvi lik, kada je počeo lockdown, uhvatio se pisanja i izdao slikovnicu "Lukasova plesna pustolovina", ali ljubav prema lijepoj riječi vuče još od školskih dana.
- Uvijek sam volio pisati. Sjećam se da sam uvijek posljednji izlazio iz razreda kada su se pisale zadaćnice i razni eseji. Želja da napišem nešto svoje tinjala je dugo u meni i tek kada je krenuo prvi lockdown, našao sam vremena posvetiti se tome, ispričao nam je kreativni Velikogoričanin.
Prva slikovnica nastala je kao odgovor na razne predrasude s kojima se suočavaju dječaci kada se umjesto nogometnog terena uhvate plesnog parketa, a iskustvo je skupio iz istinitih priča polaznika svoje škole.
- Takvih Lukasa sam upoznao jako puno u svojoj trenerskoj karijeri. Kada sam ja počeo plesati, to je bilo cool i mi dečki bili smo face. Danas, nakon 30 godina, sasvim se drugačije gleda na dječake plesače. Nerijetko znaju biti predmet izrugivanja, pa čak i žrtve vršnjačkog nasilja. Kako bih razbio predrasude i stereotipe, ali i educirao djecu i njihove roditelje, odlučio sam progovoriti o tome. Slikovnica je po meni bila odličan alat komunikacije, objašnjava Vega.
Nemamo svi iste privilegije
Za razliku od Lukasove priče, Vega nije imao osobnih iskustava što se tiče djece u domovima, ali zbog svoje empatije snažno upija svijet oko sebe i razmišlja o onima koji nemaju iste privilegije kao on i ljudi s kojima se susreće.
- Radim s djecom koja su zdrava, sretna i imaju neograničenu ljubav svojih roditelja, a onda s druge strane postoje djeca koja nemaju takav život. Nešto im nedostaje - zdravlje, obitelj ili nešto treće. Nije dovoljno reagirati samo kada se dogodi nešto ružno ili tužno pa se nakon nekoliko dana vratiti u svoju oazu mira. Trebati djelovati stalno, preventivno, a ako imam alat, onda ga želim iskoristiti. Svatko od nas može biti dio pozitivnih promjena, kaže nam o svojoj motivaciji da napiše ovu priču.
Ukratko, ona počinje kada mali Grga jednog jutra dozna da je njegova najbolja prijateljica posvojena i da je zauvijek napustila Dom. Sretan zbog nje, ali u isto vrijeme tužan i usamljen, odlazi u svoju sobu kako bi posložio svoje misli i osjećaje. Dok se pita kada će on dobiti obitelj, pojavljuje se neobičan dječak i počinje mu praviti društvo. S novim prijateljem Grga počinje dijeliti svoje želje, strahove i nadanja. Njih dvojica pokreću svoju tajnu misiju kako bi Grga što prije dobio roditelje i obitelj koju silno želi.
Vega je bio stalno svjestan odgovornosti koju pisanje o ovoj delikatnoj temi nosi sa sobom i zato je pomoć u prikupljanju svih relevantnih informacija potražio kroz razgovore s dječjim psiholozima i psihoterapeutima, pročitao hrpu intervjua i tek onda se bacio na pisanje.
- Tekst je u cijelosti moj i ja preuzimam potpunu odgovornost ako sam negdje fulao. Kada je rukopis bio gotov, obratio sam se 'Adopti', udruzi za potporu u posvojenju, kako bi mi i oni dali svoje mišljenje. Nisam htio da i jedna riječ povrijedi bilo koje dijete ili izazove neku negativnu emociju. Isto tako vrlo važnu ulogu imala je i Marta Divjak iz Inicijative 'Moramo vam nešto reći', s kojom sam odmah našao zajednički jezik. Nakon što su mi oni dali nekoliko vrijednih savjeta i na koncu vrlo pozitivne kritike, sve je bilo spremno za lekturu, ilustracije i tisak, kaže Vega.
Snaga u različitosti
Proces rada u ovom obliku nadilazi čistu kreativnost, a ipak Vega uspijeva približiti djeci teme o kojima se premalo govori. Njegovi junaci nemaju super moći, njihova snaga je upravo u njihovoj različitosti.
- Ono što je po meni zajedničko u moje prve dvije knjige je to što pišem o teškoćama s kojima se susreću djeca u svojoj različitosti. Obrađujem ozbiljne teme na djeci prihvatljiv način te ih na taj način želim educirati i senzibilizirati prema drugima i drukčijima. Jako mi je važno kroz svoja djela pružiti podršku najranjivijima, dati im junake i narative s kojima će se moći poistovjetiti. I dalje želim pisati o sličnim temama jer kroz svoja djela nastojim mijenjati svijest ljudi i biti dio pozitivnih promjena u društvu, govori nam i dodaje kako bismo od malih nogu trebali biti ohrabrivani neovisno o tome uklapamo li se u društvene norme.
Učinilo nam se da je danas zbog sadržaja koje konzumiraju, bilo da se radi o progresivnim sadržajima u crtićima i serijama ili knjigama i slikovnicama kao što je ova, djeci možda polako postalo lakše prihvaćati druge i drukčije u svojoj okolini, ali Vega ipak smatra da je još dug put do takve pozitivne atmosfere u društvu.
- Mislim da je dječji svijet danas čak i okrutniji nego prije. Iskrivljene su vrijednosti u društvu, djeca gube socijalne vještine i premalo kvalitetnog vremena provode sa svojim vršnjacima, ali i roditeljima. Sve je manje igre i razgovora. Kako određeni sadržaji senzibiliziraju djecu kada je različitost u pitanju, ovisi o tome kako na te različitosti reagiraju njihovi roditelji. Upravo zato sam se odlučio pisati slikovnice, jer dok roditelj čita priču svom djetetu, i on dobiva priliku naučiti nešto novo, preispitati svoje stavove i na koncu promijeniti ih. Ako se to dogodi kod jedan posto čitatelja mojih slikovnica, onda sam uspio, zaključuje autor, koji ključ uspjeha vidi upravo u proširivanju vidika.
Kako pokazuju prve reakcije, njemu to i polazi za rukom. Nemoguće se ne raznježiti na sve poruke i mailove djece koja su bila u sustavu, njihovih roditelja/posvojitelja ili udomitelja.
- Vjerojatno ću se kroz ovu slikovnicu skroz raspekmeziti jer je feedback koji dobivam toliko pozitivan i nabijen snažnim emocijama, kaže nam Vega za kraj.