Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Zdravko Reić: Trenera Pušnika treba pustiti da radi najmanje do ljeta

glava u balunu

Eto dogodilo se i to da su najveći i najžešći podržavatelji trenera Hajduka Marijana Pušnika odjednom pokrenuli val sumnji: je li on baš taj trener koji će izgraditi pravu momčad “bijelih“, kadru da se ravnopravnije nosi s vodećim liderima Rijekom i Dinamom.

Kad čitam komentare nekih “portalista“, koji su u pravilu u stalnom dosluhu s klupskim gazdama, onda mi ne preostaje drugo nego zaključiti kako je Pušnik na gingoli, na ljuljački i da njegov položaj nije ni približno tako čvrst kako se donedavno tumačilo.

Fakat je da Hajduk ne igra dobro, čak ni približno očekivanjima. Odmah ću se opredijeliti: Pušnik mora ostati u sedlu, to jest na klupi Hajduka, pod svaku cijenu i to do kraja sezone. Ne ove zimske, nego do kraja prvenstva. Smjena Pušnika bila bi nastavak prakse koja je splitski klub dovela na niske grane, to da se u najbolju ruku bori za treću poziciju ili eventualno u osvajanje kupa. Svima je jasno da su rukovodeći ansambli smjenama trenera u stvari sebi stvarali alibi.

Ovi iz uprave, aktualne, ali i prošle žive u uvjerenju kako su smjene trenera stvar struke, to jest da je to dio odgovornosti sportskog direktora. I u pravu su, ali zato ne mogu izbjeći, ajde upotrijebit ću pretešku riječ, krivnju za izbor sportskog direktora. Kad je Pušnik u pitanju poznato je da je instaliran prije nego je angažiran Portugalac Mario Branco, znači on je izbor predsjednika Ivana Kosa i njegovih savjetnika.

Istočni grijeh, u posljednje vrijeme, glede trenerskih smjena bila je ona kad je otjeran Mišo Krstičević i to zbog njegovih oporih ispada, jer se nije libio da proziva svoje šefove na račun loših i manjkavih poteza.

Onda se vjerovalo da je Igor Tudor taj pravi izbori, ali su se i s njim sukobili, pa je otišao. Poslije Tudora stigao je Damir Burić, koji je ostavljao dojam garancije sustavnog rada, posebno forsiranja pa i lansiranja mladih snaga. Burić se dobro našao u kašeti brokava, kako se to kod nas kaže, ali se u odnosu na tandem Marin Brbić – Goran Vučević ponašao vrlo lojalno, on nije dozvoljavao niti jednu primjedbu na račun uvjeta rada, posebno u odnosu na nemoć oko angažiranja igrača.

Dolaskom Ivana Kosa i njegove škvadre, javnih i tajnih savjetnika i suradnika, krenula je lavina dovođenja brojnih igrača, uvijek uz blagoslov dueta Branco & Pušnik o čemu su oni javno svjedočili. Igrački korpus je temeljito obnovljen zato, jer se držalo da će se dogoditi pozitivni rezultati, kojima se na površini održava svaki trener, pa i rukovodstvo kluba.

Otkako se dogodila kompletna smjena uprave i struke, uz permanentnu eliminaciju svih starih kadrova u klubu, svjedoci smo fanatične podrške navijača, njihovom zadivljujućem masovnom učlanjivanju u udrugu Naš Hajduk, tako da napokon, što je pohvalno, nema nekih jačih ispada, pogotovo nema incidentnih ponašanja osim kroničnih vezanih za pirotehniku, odnosno vrijeđanje vodstva HNS-a. Nadzor, uprava, struka žive u skladu, pravoj idili s navijačima.

Ipak još jedna godina je utrošena, jer trenutni igrački kadar Hajduka nije u stanju izvesti željeni skok, tako da će sigurno u zimskom prijelaznom roku doći novi stranci, po raznim preporukama, uz suglasnost sportskog direktora i trenera. Taj proces je prošla Rijeka, koja je u tri sezone promijenila pedesetak igrača da bi sada postala momčad za prvaka. I tu je ključ, riječki prvoligaš ima posljednjih godina vrlo stabilno rukovodstvo, upravno i sportsko, to je primjer koji treba slijediti.

Nadzorni odbor na temelju glasova navijača, ne treba zaboraviti, postavili su gradonačelnik Ivo Baldasar zajedno s gradskim vijećnicima. Mnogi bi danas željeli oprati ruke od takvog načina izbora, pa se događaju  iščašene situacije da se u Nadzornom odboru nađe faca kao što je, na primjer, ugledni ekonomist Guste Santini, koji je navijač Hajduka, ali koji zapravo nema pojma što se događa u nogometu. Uostalom, Santini je bio toliko odgovoran da se povukao, shvatio je da tu nema što tražiti. 

Ali sve to ne bi bilo bitno da momčad Hajduka igra barem zeru bolje, odnosno da se na svakom nastupu vidi barem mali napredak. Suprotno, kako je komentirao jedan “portalista“, citiram, “problem je što Hajduk nema organizirane igre ni u tragovima, već se sve svodi na lupanje dugih lopti na isturenog centarfora“.

Hajduk ipak ima bolji kadar od onog što prikazuje. Je li to onda do trenera? Ili Pušniku treba više vremena, kao i Matjažu Keku da sve dovede po svojoj mjeri. Poteškoća je u tome da je baš iz Sloveniji, tamo gdje trenere bolje znaju, objavljena analiza kolege Roberta Banatića iz Ekipe za SN po kojoj je “Kek daleko bolji trener od Pušnika“.

Pa se nabraja kako je “Kek sustavan, a Pušnik sve svodi na energiju i euforiju“, zatim da je “Kekov rukopis prepoznatljiv, Pušnikov nije“, također da je “mladom igraču lakše napredovati kod Keka“, pa i to da se “Pušnik voli dodvoravati navijačima“, odnosno da “Pušnik teže podnosi pritisak od Keka“.

Sad je trener Hajduka pod strašnim pritiskom, Pušniku ništa drugo ne preostaje nego pokušati se dokazati, nastojati uobličiti igru momčadi. I to ne samo za svoje dobro...

Pa i u slučaju da Hajduku ne pođe nabolje, neka ostane do ljeta, u najmanju ruku za kaznu onima koji su ga doveli.

 

 

Naslovnica Glava u balunu