Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

ANĐEO ČUVAR Hipnoza za instant zaborav

FILM: The Guardian Angel; psihološki triler; Danska/Finska/Hravtska, 2018.; REŽIJA: Art Halonen; ULOGE: Pilou Asbæk, Josh Lucas; DISTRIBUCIJA: 2i Film; OCJENA: *

Nije Rade Šerbedžija loš, on radi što može s likom poljskog psihologa i eksperta za hipnozu dr. Dabrowskog, ali uloga je slabo scenaristički kreirana, a film zaslugom Finca Arta Halonena još gore režiran. Za 'The Guardian Angel' ne bismo mogli reći da je dobar film ni pod hipnozom. Zbijen u nevjerojatno ružne i navlaš iste interijere, film je ogledni primjer 'đepetovštine'. Odavno u kinima ne posvjedočismo ovako 'drvenoj', bezizražajnoj režiji i glumi bez mirisa i okusa.

Nepravedno, ime i prezime Zlatka Burića nije se našlo na plakatu filma "Teen Spirit", iako je naš glumac s danskom adresom igrao glavnu mušku ulogu. Na posteru za "The Guardian Angel" Rade Šerbedžija se, pravedno, nalazi tik iza probitačnog danskog glumca Piloua Asbæka ("Otmica", "Duh u oklopu", "Operacija Overlord", TV serija "Igra prijestolja") i nesuđene hollywoodske zvijezde Josha Lucasa ("Šminkerica sa sela", "Hulk", Stealth", "Posejdon").

Šerbedžijina uloga je treća po važnosti u filmu. No, možda bi bilo bolje da je Rade izostavljen, kao Burić. Nakon niza zapaženih izvedbi na međunarodnoj filmskoj sceni, osobito sjajan u "Svecu", "Oči širom zatvorene" i "Zdrpi i briši", Šerbedžiji u rezimeu nije trebao "Anđeo čuvar", nastao u dansko-finsko-hrvatskoj koprodukciji i snimljen u Zagrebu.

Nije Rade loš, on radi što može s likom poljskog psihologa i eksperta za hipnozu dr. Dabrowskog, ali uloga je slabo scenaristički kreirana, a film zaslugom Finca Arta Halonena još gore režiran. "Teen Spirit" je bio dobar, pošten film u svom fahu (tinejdžerska glazbena drama).

Međutim, za "The Guardian Angel" ne bismo mogli reći da je dobar ni pod hipnozom. To je loš psihološki triler, toliko da ga se može odmah kandidirati za listu najgorih filmova godine. Takav nije nužno trebao biti, barem ne po premisi, inspiriranoj istinitom pričom.

Početkom pedesetih, šest godina nakon nacističke okupacije Danske, bivši nacist Palle Hardrup (Cyron Melville), skriven ispod naočala i vunene kape, opljačka banku pod hipnozom Bjørna Schouwa Nielsena (Lucas) i pritom ubije službenika i još jednu osobu.

Slučaj preuzima detektiv Anders Olsen (Asbæk) i doznaje da je Nielsen, koji je Hardrupa manipulatorski načinio svojim sljedbenikom, bio član društva istraživačke psihologije. Grupa je istraživala hipnozu pod vodstvom dr. Dabrowskog koji će postati pomagač Olsenu u istrazi "hipnotizirane" pljačke i pokušati dati odgovor na pitanje je li moguće izvesti pljačke u tom stanju i na to zaboraviti te je li hipnotizirani može/smije biti osuđen za zločin.

Od ovakve priče bi jedan Carol Reed ("Treći čovjek") stvorio poratni trilerski "noir" klasik s podtekstom. Bilo bi mu intrigantna "naci" paralela između Nielsenove hipnoze i masovne Hitlerove, odnosno "omamljivanja" ljudi do potpune zaslijepljenosti i transa, sve u svrhu pranja mozgova i manipulacije njima kao sljedbenicima za nezakonite radnje, bilo da je posrijedi "intimna" pljačka banke ili kolektivni napad na druge države.

Halonen ne ide dalje od osnovne paralele, a "Anđelu čuvaru" ne bi pomoglo ni da je presvučen u crno-bijelo "noirovsko" ruho. Naime, "The Guardian Angel" je manje stilski razigran i filmičan od filmova starih pola stoljeća i kusur zahvaljujući redateljskom "Đepetu" čiji je najveći kreativni domet statični kadar zavojitih stuba, karakterističan za psihološke trilere koji prodiru u vijugave umove protagonista ili antagonista.

"Estetski" (ne)namjerno "poružnjen" zbijanjem u nevjerojatno ružne  i navlaš iste interijere, stanove, policijske postaje, zatvore ili biblioteke (s hrvatskim knjigama na policama), film je ogledni primjer onoga što vaš kritičar naziva "đepetovštinom". Izraz "rutinski" bi bio napredak za "Anđela čuvara".

Odavno u kinima ne posvjedočismo ovako "drvenoj", bezizražajnoj režiji i glumi bez mirisa i okusa koje čine da se film doima kao hrvatski nastao u crnim devedesetima, ma i gore, poput oskudno producirane TV drame iz istog razdoblja. Budžet od tri milijuna eura (!) očito je najviše utrošen na honorare za Lucasa i Asbæka.

Scenografska svedenost, dakako, nije presudni faktor. Lars Von Trier je samo s kredom i šačicom rekvizita stvorio epohalni "Dogville". No, Halonen nije kreativan kao Von Trier. Naprotiv, nemaštovit je i monoton, a njegov film, kojemu kao da nedostaje završna kolorna korekcija, sterilan i vizualno neprivlačan da ga ne uspijeva uljepšati ni naša lijepa mlada glumica u usponu Romina Tonković. Zaključajte um: ovo je hipnoza za instant-zaborav.

Šarmantna mlada dama

Romina Tonković ("F20") nastupa u maloj ulozi "šarmantne mlade dame", prostitutke Nine. U jednoj sceni će poslužiti piće Olsenu, a u drugoj se intimno podružiti s Nielsenom.

Naslovnica Cinemark