Marko Marulić, mudrac čija je dužnost bila i druge poučavati. Prva asocijacija na ovog velikana hrvatske kulture sintagme su poput otac hrvatske književnosti i moralno-teološki pisac. No veliki Marul imao je i svoju ljudsku stranu, a da bi ga približili običnom puku i potakli razgovore o njemu i izvan akademskih krugova, voditelj "Marulianuma" Branko Jozić i istraživač Luka Marković sastavili su libar Maruliću u čast koji nosi simbolični naziv "Marulus Tuus - upućivanje u Marulića". Prigodno, u knjižicu su uvrstili 50 ulomaka u povodu 500 godina od smrti splitskog začinjavca. Svakom ulomku dali su i atraktivan, suvremeni naslov kako bi dodatno zainteresirali čitatelja.
– Simbolični je naslov "Marulus tuus", odnosno "tvoj Marul". Tako je Marulić potpisivao pisma koja je slao svojim prijateljima. Nismo ga željeli predstaviti samo kao moralno-teološkog pisca, nego kao autora koji se bavi brojnim temama, kao čovjeka svoga vremena. Pokušali smo ga demistificirati i približiti običnim ljudima. Sadržajnom i žanrovskom raznovrsnošću izbor ulomaka osporava uvriježenu predrasudu o Marulićevoj monotematičnosti – objašnjava Luka Marković, dodavši kako je za naslovnicu upotrijebljen logotip proslave 500. obljetnice, koji je izradio akademik Kažimir Hraste.
Tako se u svojoj knjizi priređivači dotiču i Marulićeve svjetovne poezije na narodnom jeziku, u koju spadaju zabavno-poučna djela poput "Spovid koludric od sedam smartnih grihov", "Anka satira" te "Poklad i Korizma". Početak pjesme "Poklad i Korizma", nažalost, nije sačuvan.
– Djelo je metafora jer je na humorističan način opisana borba između Poklada i Korizme, koje su personificirane. Pjesnik koristi simbolična imena, pa su tako vojnici Poklada vitezovi Taburško, Vinogriz, Radopek, Svejil, a vojska Korizme su fratri. Vitez Tarbuško, odnosno onaj s velikim trbuhom, bori se s fratrom Dezunom, što na mletačkom znači post. Oružje koje koriste je kuhinjski pribor: lonci, tave, gradele, ražanj... Spomenute vojske u ovom djelu bore se do smrti. Na kraju pobjednička Korizma udavi Poklada – njegovim kobasicama! Riječ je o pjesničkoj igri sa snažnom moralističkom porukom koja je opisana živo i duhovito. Tema borbe Poklada i Korizme poznata je u europskoj književnosti, obrađena na razne načine, a Marulić ju je prilagodio i jezično lokalizirao – objašnjava Marković.
Iznimno je zanimljivo pogledati tadašnji Split Marulićevim očima. U njegovo vrijeme Split je bio prometno čvorište koje je zapljusnuo val novog, renesansnog duha. Lokalni osobenjaci i u to su vrijeme bili omiljena književna tema pa Marulić opisuje brojne karikature tadašnjih Splićana, poput Tona koji pije i blebeće, pijanca Krasa, šašavog jahača Marinellija i mrskog muža Marka.
– Ne možemo biti potpuno sigurni da je uvijek riječ o osobama koje su zaista postojale, ali možemo pretpostaviti da je pisac koristio osobna iskustva, tj. neke osobine opjevanih likova vjerojatno imaju uporište u stvarnim osobama. Među njima se mogu pronaći živi opisi tih manje ili više fiktivnih Splićana, poput šminkera Bartola kojeg francusko ruho predstavlja kao Francuza, ali njegov način govora ipak otkriva ilirsko podrijetlo, ili partijanera Frane Sriće koji zna povesti kolo i zaplesati, čime privlači pozornost pripadnica suprotnog spola. Tu je i razmetljivi Periklo koji se hvali tjelesnom snagom i sposobnostima, ne uviđajući da ga u tome nadmašuju životinje – govori Marković.
Iz Marulićeva djela možemo iščitati i tadašnja popularna ženska imena.
– Zanimljiva je i pjesma "Spovid koludric od sedam smartnih grihov", u kojoj, na primjer, u pjesničkoj igri niz stihova ispunja samo ženskim imenima, tada očito uobičajenima u Splitu: gospa Goja, gospa Stanka i s Jelenkom gospa Anka, Zana, Žuva, Mira, Mara, Dobra, Draga, Vidra, Vara, Agnezina, Slada, Ljuba, Nikulina, Cvita, Gruba; paka Vlada, pak Dobrulja… Marulićevi portreti njegovih sugrađana ponekad su pohvalni, nerijetko su satirični, a ponekad pomalo i zločesti. U njima ima nešto stvarne pozadine, ali ipak, važno je osvijestiti da je Marulić pjesnik, a ne gradski kroničar – kaže.
Kao humanist, iznimno je cijenio antiku pa kada opisuje Peristil, nešto iz tog opisa izostavlja:
– Koncentriran je primarno na antički sloj: zidine, vrata, a posebno je zanimljivo da kada opisuje Peristil, niti u jednom trenutku ne obazire se na zvonik Sv. Dujma koji mu je pred očima. Katedralu opisuje kao hram sv. Dujma, nekoć posvećen Jupiteru (Marulić je smatrao da je građevina bila posvećena Jupiteru, op. a.). Iako ne izostavlja podatak da se radi o kršćanskoj crkvi, Peristil ipak promatra kroz filtar antike, kojoj zvonik ne pripada. Čak je izbrojio koliko u peripteru ima stupova, od koje je vrste mramora koji napravljen, dakle radi se o jednom pedantnom opisu – ističe Marković.
Do prije nekoliko desetljeća nepoznat je bio važan dio Marulićeva pjesničkog opusa na latinskom; stihovi s mitološkim, satiričnim, pa i erotskim temama.
– Te pjesme pojavljuju se većinom u formi epigrama, a pronađene su 1995. u knjižnici u Glasgowu pa se neformalno nazivaju i "glasgowski stihovi". Marulićev erotizam nipošto se ne smije asocirati s vulgarnostima, riječ je o pjesničkoj stilizaciji, pri čemu je funkcija stihova izazivanje estetskog i intelektualnog zadovoljstva. Naslov koji smo dali jednoj ovakvoj pjesmi je "Pijani i pohotni Peša": u njoj je opisan dotični Peša kako se pijan kao čep svalio na pjesnikovu dragu i stao joj nesuzdržano dirati ramena i grliti vrat. Osobito majstorstvo Marulić iskazuje u satiričnim epigramima. U nekima od njih kritikom šiba i neke ženske karakteristike. Jednom mužu, Marku Svitarici, kojeg je žena u starosti zamrzila pa mu zagorčava život, Marulić kao jedini spas savjetuje da pobjegne od kuće. Očito su ga veoma iritirali loši pjesnici, poput nekog Jakotina, o kojem epigram počinje ovako: "To što revu, što smrde Jakotina pjesnika pjesme; To što stih mu je glup, pitate odakle to?" Nije lako odvojiti književnu konvenciju, tj. humanističku poetiku oponašanja i natjecanja s antičkim uzorima (kod epigrama uzor je svakako rimski pjesnik Marcijal) od Marulićeva osobnog doživljaja. S obzirom na to da biografski podaci o Marulićevu ljubavnom životu nisu poznati, teško je odrediti granicu fikcije i fakcije u njegovim erotskim, pa i u satiričnim pjesmama – ističe Marković.
– Ali to i nije presudno: važna je pjesnička vještina u kojoj možemo i danas uživati – dodaje.
Osim estetske, Marulićev književni angažman ima i praktičnu dimenziju: kao moralni autoritet tog vremena, u svojim spisima iznosi savjete o valjanu načinu života, o izbjegavanju grijeha i težnji za krepošću...
U knjizi "Marulus tuus" zastupljen je i takav tip tekstova, jer s protokom vremena vrijednost Marulićevih pouka se ne smanjuje. Tako kad je riječ o izboru supruge, savjetuje pronalazak partnerice koja je jednakog društvenog položaja i imetka jer je uzrok svađe često nejednakost. Marulićev je savjet muškarcima da nipošto ne uzimaju rodom plemenitiju i imućniju od sebe – jer će u tom slučaju dobiti gospodaricu, a ne suprugu.
Za kraj knjige, autori su izdvojili zrnca Marulove mudrosti, poput: "Sretan je onaj tko pravo prosuđuje vlastiti život i tko je svjestan da već sasvim je blizu mu kraj." Kao pravi mudrac, Marulić poučava svoje čitatelje već pola milenija.