Splitsko ljeto gotovo da i ne pamti otvorenje samoga sebe s nekim od naslova izvađenih iz škafeta frankofone operistike. Sedmo desetljeće najvećeg domaćeg nam ljetnoga kazališnog festivala začimlje se baš po svemu antologijskim opernim djelom, “Samson i Dalila”, vrlo važnoga premda ne i široko popularnoga skladatelja, imenom Camille Saint-Saëns, koji je možda poznatiji po tome što mu se dvostruko prezime čita naopako (fonološki: Sen-Sans), nego po djelima koja je guščjim perom ukomponirao u atlas galskoga skladateljopisa.
Tko to ne poznaje onaj baladeskni plač violončela u stavku “Smrt labuda” iz njegove amblematske partiture “Karneval životinja”, ali opus u kojemu je jedan “Requiem Mass” ili niz klavirskih koncerata, poznat je samo prekaljenim...
