stdClass Object
(
[id] => 96829
[title] => Pavo Marinković: Romansa, humor i politika kontra golih sisa i turbo folka
[alias] => pavo-marinkovic-romansa-humor-i-politika-kontra-golih-sisa-i-turbo-folka
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
S obzirom na recesiju, jeste li imali poteškoća s traženjem financija za film i zatvaranjem proračunske konstrukcije? Koliko je tu veliku ulogu odigrao producent Jozo Patljak? Je li on hrvatski Jerry Bruckheimer?
Kad je Jozo Patljak odlučio da će producirati film unatoč tome što nismo bili prošli na fondu, recesije još nije bilo. Ona se pojavila uoči samog snimanja i jasno da Jozi nije bilo lako, a ne bi mu bilo lako i da nije bilo recesije. Ja sam pokušao uvjeriti najbliže suradnike da, ako žele da se projekt snimi, moraju pristati raditi za financijski minimum.
To nije zahvalno, ali vam se u tren oka situacija raščisti, postanete okruženi ljudima kojima je uistinu stalo do projekta i koji vam vjeruju. U američkom filmskom žargonu postoji izraz “maverick“ – u doslovnom prijevodu to je bivol koji nikad ne ide sa stadom već traži neutabane puteve.
Jozo Patljak je autentični hrvatski “maverick producer“, pravi nezavisnjak, filmski entuzijast i majstor filmske tehnologije čija neuglađenost može smetati birokratske čistunce, ali je čovjek koji živi za film i koji je bez državnih potpora snimio desetak filmova (od kojih neki spadaju u najuspješnije) te postavio nova mjerila u tehnološkom smislu. Suradnja s njim nije jednostavna, proces snimanja izgleda kao gerilski rat s nuklearnim naoružanjem (jer snimate na 35-ici), ali ste u svakom trenutku svjesni da je s vama osoba koja vama i filmu želi dobro.
Osim Joze Patljaka ključna osoba za nastanak filma bio je Dražen Siriščević koji je kratko vrijeme obnašao dužnost Urednika Dramskog programa HRT-a. On je prepoznao projekt te ga hrabro podupro s iznosom koji nije bio velik, ali je Patljaku bio ključan da ga postavi na neke temelje.
Savjet Milanu Štrljiću
"Ljubavni život domobrana" je romantična komedija koja, za žanr, a posebice u našim uvjetima, ima dojmljivu vizualnu razinu. Koliko je vama važan vizualni identitet filma?
Vjerojatno ste mislili da se očekivao komorniji film od onoga što smo snimili obzirom na budžet i temu. Meni je vizualna strana jako važna, a svjestan sam toga da mi pisanje i rad s glumcima bolje ide. U početku smo pokojni Vedran Šamanović i ja razmišljali da snimimo crno-bijeli film, analizirali smo fotografiju Gordona Willisa u Allenovom “Manhattanu“.
Razlog tome bio je i strah što nemamo novaca, a u koloru su scenografski nedostaci vidljiviji. No, Patljak nas je vrlo brzo nagovorio na boju. S glavnom lokacijom športskog centra smo imali dosta sreće, a ostale interijere smo radili kod mene, mojih roditelja i snalazili se te ih po Šamanovićevim željama prilagođavali.
Nadam se da mi scenograf Velimir Domitrović (dobitnik Zlatne Arene) neće zamjeriti ako velike zasluge za njegovu Zlatnu Arenu pripišem i snimatelju. Oko uvodnih i završnih kadrova filma, koji poetski prikazuju Zagreb, dugo su se lomila koplja. Naime, ja sam želio subjektivnost, emociju, čak i poeziju i to u prostorima koji su često opća mjesta, dio “zagrebačke panorame“ i to nije lako napraviti.
Cijela komunikacija glede vizualnog stila filma svodila se na moje definicije emocionalnog ključa scene i velike slobode koju je Vedran imao birajući likovnu interpretaciju. U kolorističkom smislu imao je apsolutnu slobodu dok smo se oko kompozicije dogovarali. Inače vaša primjedba mi se dopada jer smo se na ovom filmu vizualnim bavili više nego na “Trešeti“. Neki hrvatski kritičari predbacili su mi da sam film “domobranski“ režirao, a nisu primijetili da je film snimljen bez ijednog švenka.
Tražila se simetrija u kadru, poigravali smo se s onim što je u kadru i što je izvan kadra dok na scenama bazena kamera “supijano“ leluja po stativu. Ja bih čak i više inzistirao na nešto dužim kadrovima, ali producent je želio da film bude komunikativniji te sam ga odlučio poslušati. Igrali bismo se još više s uskim objektivima i dubinskim oštrinama, ali je šarfer bio neiskusan pa smo od nekih ideja morali odustati.
Inače, nisam planirao snimiti toliko Cvetkovih i Dijaninih krupnih planova, ali sam promatrajući njihovu autentičnost to odlučio zabilježiti i poslušati Wajdu koji je govorio kakao je najzanimljviji pejzaž koji postoji – pejzaž ljudskog lica. Montažer Slunjski došao je na ideju “jump cutova“ dosta brzo te sam to prihvatio kao dio stila koji je zajedno s koloriranjem dao konačni vizualni identitet.
Inače, vizualni, kao i glazbeni identitet filma dionizijski je dio posla i najviše polazi od nesvjesnog i “iz trbuha“, teško ga se definira, radi se o instinktima koje slijedite ili ne slijedite, a odluke koje donosite nisu posve racionalne.
Kako birate glumce? Kako ste znali da je Dijana stvorena za ulogu maserke? Je li vas izmasirala?
(smijeh) Posjeti kazalištu za mene su provjera glumačke tehnike i radnog morala, ali nisu nikakva garancija niti mogu biti kvalitetan prijedlog za filmski casting. Puno više, to su detalji iz neobaveznog druženja gdje pratite osobu, detalje lica, ponašanja, pokazivanja i prikrivanja emocija, sve one karakterne nijanse koje su vam potrebne za film.
I prije nego li donesem konačnu odluku zapitam se kako bi film izgledao s potpuno drugačijim glumcem. Odnosno, do kojeg bi efekta došlo kada bi ideju podjele promijenio za 360 stupnjeva. Za Dijanu sam se odlučio vrlo brzo i mene uopće nije iznenadila.
Ona je glumica izvrsne tehnike koja zrači toplinom i vitalnošću – također idealan je suradnik. S Cvetkom je drugačije. Njegova je tehnika slabija, ali to zato nadoknađuje nevjerojatnom iskrenošću. Trebao mi je neobičan protagonist, netko tko nema teleći pogled u daljinu već netko za koga vam je jasno da ima bogati emotivni život.
Obzirom da je Cvetko na glasu kao karakterni glumac oscilirajuće biografije, mnogi su me odgovarali od ove podjele tako da je on moja najveća pobjeda.
Među njima se stvorila jako dobra kemija, postali su i dobri prijatelji, i to ne samo zahvaljujući Dijaninim masažama.
Odlično ste iskoristili i Milana Štrljića kojeg u posljednje vrijeme ne viđamo često pred kamerama.
Milan Štrljić je još uvijek izvrstan filmski glumac. Na njegovom bih se mjestu puno više posvetio glumi jer posao koji radi mnogo više oduzima nego što daje, a ono što daje, je upravo ono što najbrže nestaje.
"Ljubavni život domobrana", rekli ste, govori o naraštaju današnjih 40-i-nešto-godišnjaka, poniklih iz rock 'n' rolla i ogrezlih u ne baš urbanoj kulturi današnjice. U toj se "kulturi" radije "zove sokolove" umjesto "divlje konje", naravno nakon popijene rakije i pojedene janjetine.
Krajem 80-ih se sve ovo nikako nije moglo pretpostaviti. Ravnatelji kazališta i TV urednici bili su ugledni intelektualci, nitko nije mogao zamisliti da će se danas u Zagrebu slušati narodnjaci, da grad koji ima milijun stanovnika nema niti 10 kazališta od kojih su ozbiljna dva ili tri. A kod Vas u Splitu još je mnogo gore. Krleža je znao govoriti da kič nije samo estetski već i etički fenomen. Mislim da je tu srž problema – nekultura možda nastaje iz neukusa, ali neukus često nastaje iz nemorala.
'Fikcionalni kerumi i svaguše'
Za one koji film tek trebaju vidjeti, kako se u tu priču uklapa vaš lik, pisac i gastro-kritičar koji "s mudima nikako na zelenu granu", dakle krajnje neobičan protagonist hrvatskog filma?
Pravi Zagrepčani su trpni ljudi. Zgražaju se i ne čine ništa. I ja sam, na žalost, takav. Takav je i moj glavni junak kojemu na kraju ipak pukne film i riješi stvari na svoj način, doduše ne kao Travis Bickle, nego kao Saša Mihelčić.
Zašto baš gastro, a ne recimo filmski kritičar? Mislite li da bi filmskog kritičara tražili po redakciji "razbijači" neke politički utjecajne osobe, investitora u novu hrvatsku ekonomiju, da napiše lošu recenziju filma u koji je prste umiješao neki njegov bliski ortak?
Biti filmski kritičar nije nimalo ponižavajuće, pogotovo ako se taj posao dobro obavlja. Kvalitetna kritika graniči s literaturom – kritike su pisali Matoš, Marinković, Berković... A mislim da gastronomska kritika teško može graničiti s literaturom.
Stoga ga Sašino zanimanje još više unizuje. Graniči s dobrim okusom, a ne ukusom. Čovjek koji bi bi želio pisati o smislu života, a mora pisati o nečemu toliko beznačajnom kao što je patlidžan, makar je taj isti patlidžan već bio opjevan u Marqueza – ne može biti sretan.
Michal Viewegh, češki književnik, pred velikim je auditorijem Starogradskog trga u Pragu sačekao svog velikog kritičarskog neprijatelja te ga pred mnogobrojnom publikom efektno nokautirao. Taj je slučaj prije desetak godina zabavljao češku javnost.
Mislim da su se dotična dvojica čak djelomično i pomirila, ali pretpostavljam da je kritičar ipak prestao pisati o Vieweghovim romanima. Pravim umjetnicima ne trebaju razbijači – oni to rješavaju sami. Ja, kao pravi domobran, to naravno nikad ne bih učinio.
Međutim, vaša "muda" jesu na "zelenoj grani". Prizor u kojem, kako je zapisao kolega Pavičić, "družba fikcionalnih 'keruma' i 'svaguša' povraća uz bazen od pokvarene janjetine", jedan je od hrabrijih i sociopolitički efektnijih u novijoj hrvatskoj kinematografiji, posebice što je dio gorko-slatkog filma.
Osobno, mislim da sam to mogao još bolje napraviti. Nesretna je okolnost bila da smo to zbog termina glumaca morali snimiti na samom početku snimanja, a u tehničkom smislu to su bile najteže scene. Druga loša stvar je da je to trenutak kad se intimna drama prelama u političku satiru, i taj se prijelom mogao virtuoznije dogoditi, a ja virtuoz nisam.
No, ne mislim da su svi primitivci loši ljudi. Ako u Hrvatskoj želite živjeti morate se naviknuti n primitivizam. Ono što je, međutim, kobno, to je kad, primitivci donose ključne odluke za zajednicu, Vašu obitelj... Da još uvijek radim na HRT-u možda se ne bih usudio napisati i snimiti tu scenu. Ali, sretan sam što u tim stvarima ne sjećam više nikakav pritisak. A s onima koji mi to zamjere i onako ne želim imati ništa.
Dakle, gorko kod vas prevladava nad slatkim?
Osim u ljudskom srcu. Stvarnost je gorka i nelijepa, ali ukoliko nešto učinimo sa samima sobom...
Držite li da je struka/publika na festivalima u Indiji, Češkoj i Hustonu ćutila gorki okus filma ili ih je zaveo slatki (ljubavna priča)?
Gorko, jako gorko... Selektori festivala, ako nisu u sukobima interesa, dobro znaju zašto su odabrali neki film. Ovaj su film programeri odabirali unatoč tome što se radi o ljubavnoj komediji, a ne zbog toga. Dobri programeri dobro poznaju svoju publiku. Osim nekoliko načelnih pitanje estetičke naravi, svaka rasprava, a naročito dvije u Americi, krenula je u sociološka pitanja, analizu urbanog rasizma, tranzicije, primitivizma... Opća je ocjena da sam sam sebe prerušio i komedijom poslužio da bi rekao neke ozbiljne stvari o ljubavi, samopoštovanju, poštenju, politici...
'Gutanje' Peterlića i Džukelića
U jednoj sceni čujemo kako se od lijepe književnosti ne da živjeti. A od lijepe kinematografije? Ima li je po vama još uvijek?
Kinematografija postaje sve ljepša, ali se od nje sve manje da živjeti.
Vi smatrate da su loši domoljubni filmovi otjerali publiku iz kina. Može li je "Ljubavni život domobrana" vratiti? Dijana vjeruje da će film imati dobar odaziv jer "ljubavna komedija paše kao žanr". Kakvo vikend-otvaranje očekujete?
Skeptičan sam u vezi hrvatskog filma i publike. Iskrenost je pretpostavka da ti publika povjeruje i kupi kino ulaznicu. Učinjene su ogromne pogreške koje se teško mogu ispraviti. Cijela jedna generacija je preskočena. Mi smo ko klinci gutali Peterlića, “3,2,1 kreni“, Džukelićeve “Kronike FEST-a“, pokušavali smo se educirati zato da bismo bolje mogli “čitati“ najkomunikativniju umjetnost. U ovom filmu nit ima golih sisa, nit ima turbo folka. Da budem iskrenm, ne očekujem ništa, ali dakako da bih htio da se ne obrukamo u kinima.
Je li publika bolje reagirala na svečanoj premijeri u Splitu ili Zagrebu?
Podjednako, samo što je u Zagrebu bilo više ljudi. Zapravo, splitska publika na glasu je kao najiskrenija te me je razveselilo što su film lijepo primili. Iako, moram reći, reakcije u Pragu, a imali smo dva puta ispunjenu najveću dvoranu njihovog “Cinestara“, do sada su meni bile nekako najglasnije.
PIŠE MARKO NJEGIĆ
Uzori i (pra)učitelji
Koji su vaši filmski utjecaji? Nenad Cvetko u jednoj sceni spominje Travisa Bicklea, dakle Scorsese? Premda, sudeći po "Domobranu", evidentni su utjecaji češke komedije...
- “Taksist“ je opće mjesto, a Travis Bickle je šala na račun intelektualnog idolopoklonstva, jer je Cvetkov lik pomalo i intelektualni snob. Moj filmski praučitelj je Ernst Lubitsch i otkrivanje tajne famoznog “Lubitsch – Toucha“ put je prema dobrom filmu neovisno o žanru. Drugi uzor je onda, naravno, Billy Wilder. Od suvremenih redatelja iznimno volim filmove Alexandera Paynea i Woodyja Allena. Da ne mislite da volim samo američke intelektualce, apsolutni vizualni genij bio je skromno obrazovani Sergio Leone. Obožavam “Lokalnog junaka“ Billa Forsythea i mogao bih ga gledati 100 puta. Razgalio me i “Život u zaboravu“ Toma di Cilla. Česi su, jasno, zanimljivi i duhoviti, ali me više privlači način pisanja i glume nego sama vizualna strana koja ih preko mjere gura u mainstream. “Osnovna škola“ Jana Sveraka i “Moramo si pomagati“ Jana Hrebejka moj su izbor. Iako taj, nazovimo ga, češki humor ne proizlazi iz obrazovanja, nego više iz mog karaktera i odgoja.
|
Anegdota iz Indije
Prilazi mi jedna gospođa na jednom večernjem prijemu te me upita jesam li ja redatelj filma "Love Life of a Gentle Coward". Odgovorim potvrdno, a ona mi kaže da je slijedim jer me netko želi upoznati. Dolazim do jednog nasmiješenog kosookog čovjeka koji sjedi sam okružen grupom mladih djevojaka te ih, evidentno kao prava redateljska zvijezda, šarmira.
"Ja sam Pen-Ek Ratanaruang i jako mi se dopao tvoj film", pruži mi ruku. "Ali ono što mi je super je to što nakon gledanja filma imam osjećaj da poznajem autora. Ajmo, nešto popiti!" To mi je jedan od najugodnijih, a i najbizarnijih festivalskih susreta – povjerio nam se Marinković.
|
Filmsko sutra
Koautor sam scenarija s Janom Budarom – mislim da se radi o najsmješnijoj stvari koju sam do sada napisao. Zove se “Nježni barbari“, a radi se o fiktivnom popularnom češkom bendu iz 80-ih koji je karijeru napravio na obradama engleskih i američkih covera. Sada, u nevolji srednjih godina, dečki se ponovno okupljaju na povratničkoj turneji po hrvatskim hotelima gdje će usput rezirmirati živote.
Projekt je našao moćnog češkog producenta, ali još uvijek traži redatelja. U projektu bi trebalo glumiti nekoliko hrvatskih glumaca. Imam i nekoliko ideja koje bih sam želio redateljski realizirati. Neke od njih vezane su za Hrvatsku, a neke za inozemstvo. “Ljubavni život domobrana“ i “Trešeta“ na moje su iznenađenje postali sasvim pristojna podloga za početak pregovora.
Nedavno sam shvatio da mi dugogodišnja dozvola boravka u EU omogućava ravnopravan pristup nacionalnim filmskim fondovima. Na žalost, sumnjam da sam dobro došao kod kuće, mojoj umjetničkoj organizaciji ove su godine odbijeni svi projekti, pa čak i oni s povoljnim recenzijama te oni koje je država ranije obećala poduprijeti jer su nagrađeni Nagradom “Marin Držić“ – najavio je redatelj svoje buduće planove.
|
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => REDATELJ UGODNOG DOMAĆEG IZNENAĐENJA, FILMA 'LJUBAVNI ŽIVOT DOMOBRANA', KOJI JE UPRAVO KRENUO U KINA
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2010-04-24 16:34:16
[created_by] => 38
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2014-11-12 20:39:24
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2010-04-24 21:02:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 4027
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 256
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura
[secure] => 0
[page_title] => Kultura
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Small
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2010/04/25/Nedjeljni mozaik/PavoMarinkovic02.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "468x312"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 256
[name] => Kultura
[alias] => kultura
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 18
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 7455982 Threads: 1 Questions: 1600919496 Slow queries: 4752156
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 110541030
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 33
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front02
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /kultura
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /kultura/pavo-marinkovic-romansa-humor-i-politika-kontra-golih-sisa-i-turbo-folka-96829
[printLink] => /kultura/pavo-marinkovic-romansa-humor-i-politika-kontra-golih-sisa-i-turbo-folka-96829?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 88727
[name] => PavoMarinković
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => pavomarinkovic
[link] => /tag/pavomarinkovic
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => REDATELJ UGODNOG DOMAĆEG IZNENAĐENJA, FILMA 'LJUBAVNI ŽIVOT DOMOBRANA', KOJI JE UPRAVO KRENUO U KINA
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Pavo Marinković: Romansa, humor i politika kontra golih sisa i turbo folka
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-11-14-57-00-38
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2010/04/25/Nedjeljni mozaik/PavoMarinkovic02.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2010/04/25/Nedjeljni mozaik/PavoMarinkovic02.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
S obzirom na recesiju, jeste li imali poteškoća s traženjem financija za film i zatvaranjem proračunske konstrukcije? Koliko je tu veliku ulogu odigrao producent Jozo Patljak? Je li on hrvatski Jerry Bruckheimer?
Kad je Jozo Patljak odlučio da će producirati film unatoč tome što nismo bili prošli na fondu, recesije još nije bilo. Ona se pojavila uoči samog snimanja i jasno da Jozi nije bilo lako, a ne bi mu bilo lako i da nije bilo recesije. Ja sam pokušao uvjeriti najbliže suradnike da, ako žele da se projekt snimi, moraju pristati raditi za financijski minimum.
To nije zahvalno, ali vam se u tren oka situacija raščisti, postanete okruženi ljudima kojima je uistinu stalo do projekta i koji vam vjeruju. U američkom filmskom žargonu postoji izraz “maverick“ – u doslovnom prijevodu to je bivol koji nikad ne ide sa stadom već traži neutabane puteve.
Jozo Patljak je autentični hrvatski “maverick producer“, pravi nezavisnjak, filmski entuzijast i majstor filmske tehnologije čija neuglađenost može smetati birokratske čistunce, ali je čovjek koji živi za film i koji je bez državnih potpora snimio desetak filmova (od kojih neki spadaju u najuspješnije) te postavio nova mjerila u tehnološkom smislu. Suradnja s njim nije jednostavna, proces snimanja izgleda kao gerilski rat s nuklearnim naoružanjem (jer snimate na 35-ici), ali ste u svakom trenutku svjesni da je s vama osoba koja vama i filmu želi dobro.
Osim Joze Patljaka ključna osoba za nastanak filma bio je Dražen Siriščević koji je kratko vrijeme obnašao dužnost Urednika Dramskog programa HRT-a. On je prepoznao projekt te ga hrabro podupro s iznosom koji nije bio velik, ali je Patljaku bio ključan da ga postavi na neke temelje.
Savjet Milanu Štrljiću
"Ljubavni život domobrana" je romantična komedija koja, za žanr, a posebice u našim uvjetima, ima dojmljivu vizualnu razinu. Koliko je vama važan vizualni identitet filma?
Vjerojatno ste mislili da se očekivao komorniji film od onoga što smo snimili obzirom na budžet i temu. Meni je vizualna strana jako važna, a svjestan sam toga da mi pisanje i rad s glumcima bolje ide. U početku smo pokojni Vedran Šamanović i ja razmišljali da snimimo crno-bijeli film, analizirali smo fotografiju Gordona Willisa u Allenovom “Manhattanu“.
Razlog tome bio je i strah što nemamo novaca, a u koloru su scenografski nedostaci vidljiviji. No, Patljak nas je vrlo brzo nagovorio na boju. S glavnom lokacijom športskog centra smo imali dosta sreće, a ostale interijere smo radili kod mene, mojih roditelja i snalazili se te ih po Šamanovićevim željama prilagođavali.
Nadam se da mi scenograf Velimir Domitrović (dobitnik Zlatne Arene) neće zamjeriti ako velike zasluge za njegovu Zlatnu Arenu pripišem i snimatelju. Oko uvodnih i završnih kadrova filma, koji poetski prikazuju Zagreb, dugo su se lomila koplja. Naime, ja sam želio subjektivnost, emociju, čak i poeziju i to u prostorima koji su često opća mjesta, dio “zagrebačke panorame“ i to nije lako napraviti.
Cijela komunikacija glede vizualnog stila filma svodila se na moje definicije emocionalnog ključa scene i velike slobode koju je Vedran imao birajući likovnu interpretaciju. U kolorističkom smislu imao je apsolutnu slobodu dok smo se oko kompozicije dogovarali. Inače vaša primjedba mi se dopada jer smo se na ovom filmu vizualnim bavili više nego na “Trešeti“. Neki hrvatski kritičari predbacili su mi da sam film “domobranski“ režirao, a nisu primijetili da je film snimljen bez ijednog švenka.
Tražila se simetrija u kadru, poigravali smo se s onim što je u kadru i što je izvan kadra dok na scenama bazena kamera “supijano“ leluja po stativu. Ja bih čak i više inzistirao na nešto dužim kadrovima, ali producent je želio da film bude komunikativniji te sam ga odlučio poslušati. Igrali bismo se još više s uskim objektivima i dubinskim oštrinama, ali je šarfer bio neiskusan pa smo od nekih ideja morali odustati.
Inače, nisam planirao snimiti toliko Cvetkovih i Dijaninih krupnih planova, ali sam promatrajući njihovu autentičnost to odlučio zabilježiti i poslušati Wajdu koji je govorio kakao je najzanimljviji pejzaž koji postoji – pejzaž ljudskog lica. Montažer Slunjski došao je na ideju “jump cutova“ dosta brzo te sam to prihvatio kao dio stila koji je zajedno s koloriranjem dao konačni vizualni identitet.
Inače, vizualni, kao i glazbeni identitet filma dionizijski je dio posla i najviše polazi od nesvjesnog i “iz trbuha“, teško ga se definira, radi se o instinktima koje slijedite ili ne slijedite, a odluke koje donosite nisu posve racionalne.
Kako birate glumce? Kako ste znali da je Dijana stvorena za ulogu maserke? Je li vas izmasirala?
(smijeh) Posjeti kazalištu za mene su provjera glumačke tehnike i radnog morala, ali nisu nikakva garancija niti mogu biti kvalitetan prijedlog za filmski casting. Puno više, to su detalji iz neobaveznog druženja gdje pratite osobu, detalje lica, ponašanja, pokazivanja i prikrivanja emocija, sve one karakterne nijanse koje su vam potrebne za film.
I prije nego li donesem konačnu odluku zapitam se kako bi film izgledao s potpuno drugačijim glumcem. Odnosno, do kojeg bi efekta došlo kada bi ideju podjele promijenio za 360 stupnjeva. Za Dijanu sam se odlučio vrlo brzo i mene uopće nije iznenadila.
Ona je glumica izvrsne tehnike koja zrači toplinom i vitalnošću – također idealan je suradnik. S Cvetkom je drugačije. Njegova je tehnika slabija, ali to zato nadoknađuje nevjerojatnom iskrenošću. Trebao mi je neobičan protagonist, netko tko nema teleći pogled u daljinu već netko za koga vam je jasno da ima bogati emotivni život.
Obzirom da je Cvetko na glasu kao karakterni glumac oscilirajuće biografije, mnogi su me odgovarali od ove podjele tako da je on moja najveća pobjeda.
Među njima se stvorila jako dobra kemija, postali su i dobri prijatelji, i to ne samo zahvaljujući Dijaninim masažama.
Odlično ste iskoristili i Milana Štrljića kojeg u posljednje vrijeme ne viđamo često pred kamerama.
Milan Štrljić je još uvijek izvrstan filmski glumac. Na njegovom bih se mjestu puno više posvetio glumi jer posao koji radi mnogo više oduzima nego što daje, a ono što daje, je upravo ono što najbrže nestaje.
"Ljubavni život domobrana", rekli ste, govori o naraštaju današnjih 40-i-nešto-godišnjaka, poniklih iz rock 'n' rolla i ogrezlih u ne baš urbanoj kulturi današnjice. U toj se "kulturi" radije "zove sokolove" umjesto "divlje konje", naravno nakon popijene rakije i pojedene janjetine.
Krajem 80-ih se sve ovo nikako nije moglo pretpostaviti. Ravnatelji kazališta i TV urednici bili su ugledni intelektualci, nitko nije mogao zamisliti da će se danas u Zagrebu slušati narodnjaci, da grad koji ima milijun stanovnika nema niti 10 kazališta od kojih su ozbiljna dva ili tri. A kod Vas u Splitu još je mnogo gore. Krleža je znao govoriti da kič nije samo estetski već i etički fenomen. Mislim da je tu srž problema – nekultura možda nastaje iz neukusa, ali neukus često nastaje iz nemorala.
'Fikcionalni kerumi i svaguše'
Za one koji film tek trebaju vidjeti, kako se u tu priču uklapa vaš lik, pisac i gastro-kritičar koji "s mudima nikako na zelenu granu", dakle krajnje neobičan protagonist hrvatskog filma?
Pravi Zagrepčani su trpni ljudi. Zgražaju se i ne čine ništa. I ja sam, na žalost, takav. Takav je i moj glavni junak kojemu na kraju ipak pukne film i riješi stvari na svoj način, doduše ne kao Travis Bickle, nego kao Saša Mihelčić.
Zašto baš gastro, a ne recimo filmski kritičar? Mislite li da bi filmskog kritičara tražili po redakciji "razbijači" neke politički utjecajne osobe, investitora u novu hrvatsku ekonomiju, da napiše lošu recenziju filma u koji je prste umiješao neki njegov bliski ortak?
Biti filmski kritičar nije nimalo ponižavajuće, pogotovo ako se taj posao dobro obavlja. Kvalitetna kritika graniči s literaturom – kritike su pisali Matoš, Marinković, Berković... A mislim da gastronomska kritika teško može graničiti s literaturom.
Stoga ga Sašino zanimanje još više unizuje. Graniči s dobrim okusom, a ne ukusom. Čovjek koji bi bi želio pisati o smislu života, a mora pisati o nečemu toliko beznačajnom kao što je patlidžan, makar je taj isti patlidžan već bio opjevan u Marqueza – ne može biti sretan.
Michal Viewegh, češki književnik, pred velikim je auditorijem Starogradskog trga u Pragu sačekao svog velikog kritičarskog neprijatelja te ga pred mnogobrojnom publikom efektno nokautirao. Taj je slučaj prije desetak godina zabavljao češku javnost.
Mislim da su se dotična dvojica čak djelomično i pomirila, ali pretpostavljam da je kritičar ipak prestao pisati o Vieweghovim romanima. Pravim umjetnicima ne trebaju razbijači – oni to rješavaju sami. Ja, kao pravi domobran, to naravno nikad ne bih učinio.
Međutim, vaša "muda" jesu na "zelenoj grani". Prizor u kojem, kako je zapisao kolega Pavičić, "družba fikcionalnih 'keruma' i 'svaguša' povraća uz bazen od pokvarene janjetine", jedan je od hrabrijih i sociopolitički efektnijih u novijoj hrvatskoj kinematografiji, posebice što je dio gorko-slatkog filma.
Osobno, mislim da sam to mogao još bolje napraviti. Nesretna je okolnost bila da smo to zbog termina glumaca morali snimiti na samom početku snimanja, a u tehničkom smislu to su bile najteže scene. Druga loša stvar je da je to trenutak kad se intimna drama prelama u političku satiru, i taj se prijelom mogao virtuoznije dogoditi, a ja virtuoz nisam.
No, ne mislim da su svi primitivci loši ljudi. Ako u Hrvatskoj želite živjeti morate se naviknuti n primitivizam. Ono što je, međutim, kobno, to je kad, primitivci donose ključne odluke za zajednicu, Vašu obitelj... Da još uvijek radim na HRT-u možda se ne bih usudio napisati i snimiti tu scenu. Ali, sretan sam što u tim stvarima ne sjećam više nikakav pritisak. A s onima koji mi to zamjere i onako ne želim imati ništa.
Dakle, gorko kod vas prevladava nad slatkim?
Osim u ljudskom srcu. Stvarnost je gorka i nelijepa, ali ukoliko nešto učinimo sa samima sobom...
Držite li da je struka/publika na festivalima u Indiji, Češkoj i Hustonu ćutila gorki okus filma ili ih je zaveo slatki (ljubavna priča)?
Gorko, jako gorko... Selektori festivala, ako nisu u sukobima interesa, dobro znaju zašto su odabrali neki film. Ovaj su film programeri odabirali unatoč tome što se radi o ljubavnoj komediji, a ne zbog toga. Dobri programeri dobro poznaju svoju publiku. Osim nekoliko načelnih pitanje estetičke naravi, svaka rasprava, a naročito dvije u Americi, krenula je u sociološka pitanja, analizu urbanog rasizma, tranzicije, primitivizma... Opća je ocjena da sam sam sebe prerušio i komedijom poslužio da bi rekao neke ozbiljne stvari o ljubavi, samopoštovanju, poštenju, politici...
'Gutanje' Peterlića i Džukelića
U jednoj sceni čujemo kako se od lijepe književnosti ne da živjeti. A od lijepe kinematografije? Ima li je po vama još uvijek?
Kinematografija postaje sve ljepša, ali se od nje sve manje da živjeti.
Vi smatrate da su loši domoljubni filmovi otjerali publiku iz kina. Može li je "Ljubavni život domobrana" vratiti? Dijana vjeruje da će film imati dobar odaziv jer "ljubavna komedija paše kao žanr". Kakvo vikend-otvaranje očekujete?
Skeptičan sam u vezi hrvatskog filma i publike. Iskrenost je pretpostavka da ti publika povjeruje i kupi kino ulaznicu. Učinjene su ogromne pogreške koje se teško mogu ispraviti. Cijela jedna generacija je preskočena. Mi smo ko klinci gutali Peterlića, “3,2,1 kreni“, Džukelićeve “Kronike FEST-a“, pokušavali smo se educirati zato da bismo bolje mogli “čitati“ najkomunikativniju umjetnost. U ovom filmu nit ima golih sisa, nit ima turbo folka. Da budem iskrenm, ne očekujem ništa, ali dakako da bih htio da se ne obrukamo u kinima.
Je li publika bolje reagirala na svečanoj premijeri u Splitu ili Zagrebu?
Podjednako, samo što je u Zagrebu bilo više ljudi. Zapravo, splitska publika na glasu je kao najiskrenija te me je razveselilo što su film lijepo primili. Iako, moram reći, reakcije u Pragu, a imali smo dva puta ispunjenu najveću dvoranu njihovog “Cinestara“, do sada su meni bile nekako najglasnije.
PIŠE MARKO NJEGIĆ
Uzori i (pra)učitelji
Koji su vaši filmski utjecaji? Nenad Cvetko u jednoj sceni spominje Travisa Bicklea, dakle Scorsese? Premda, sudeći po "Domobranu", evidentni su utjecaji češke komedije...
- “Taksist“ je opće mjesto, a Travis Bickle je šala na račun intelektualnog idolopoklonstva, jer je Cvetkov lik pomalo i intelektualni snob. Moj filmski praučitelj je Ernst Lubitsch i otkrivanje tajne famoznog “Lubitsch – Toucha“ put je prema dobrom filmu neovisno o žanru. Drugi uzor je onda, naravno, Billy Wilder. Od suvremenih redatelja iznimno volim filmove Alexandera Paynea i Woodyja Allena. Da ne mislite da volim samo američke intelektualce, apsolutni vizualni genij bio je skromno obrazovani Sergio Leone. Obožavam “Lokalnog junaka“ Billa Forsythea i mogao bih ga gledati 100 puta. Razgalio me i “Život u zaboravu“ Toma di Cilla. Česi su, jasno, zanimljivi i duhoviti, ali me više privlači način pisanja i glume nego sama vizualna strana koja ih preko mjere gura u mainstream. “Osnovna škola“ Jana Sveraka i “Moramo si pomagati“ Jana Hrebejka moj su izbor. Iako taj, nazovimo ga, češki humor ne proizlazi iz obrazovanja, nego više iz mog karaktera i odgoja.
|
Anegdota iz Indije
Prilazi mi jedna gospođa na jednom večernjem prijemu te me upita jesam li ja redatelj filma "Love Life of a Gentle Coward". Odgovorim potvrdno, a ona mi kaže da je slijedim jer me netko želi upoznati. Dolazim do jednog nasmiješenog kosookog čovjeka koji sjedi sam okružen grupom mladih djevojaka te ih, evidentno kao prava redateljska zvijezda, šarmira.
"Ja sam Pen-Ek Ratanaruang i jako mi se dopao tvoj film", pruži mi ruku. "Ali ono što mi je super je to što nakon gledanja filma imam osjećaj da poznajem autora. Ajmo, nešto popiti!" To mi je jedan od najugodnijih, a i najbizarnijih festivalskih susreta – povjerio nam se Marinković.
|
Filmsko sutra
Koautor sam scenarija s Janom Budarom – mislim da se radi o najsmješnijoj stvari koju sam do sada napisao. Zove se “Nježni barbari“, a radi se o fiktivnom popularnom češkom bendu iz 80-ih koji je karijeru napravio na obradama engleskih i američkih covera. Sada, u nevolji srednjih godina, dečki se ponovno okupljaju na povratničkoj turneji po hrvatskim hotelima gdje će usput rezirmirati živote.
Projekt je našao moćnog češkog producenta, ali još uvijek traži redatelja. U projektu bi trebalo glumiti nekoliko hrvatskih glumaca. Imam i nekoliko ideja koje bih sam želio redateljski realizirati. Neke od njih vezane su za Hrvatsku, a neke za inozemstvo. “Ljubavni život domobrana“ i “Trešeta“ na moje su iznenađenje postali sasvim pristojna podloga za početak pregovora.
Nedavno sam shvatio da mi dugogodišnja dozvola boravka u EU omogućava ravnopravan pristup nacionalnim filmskim fondovima. Na žalost, sumnjam da sam dobro došao kod kuće, mojoj umjetničkoj organizaciji ove su godine odbijeni svi projekti, pa čak i oni s povoljnim recenzijama te oni koje je država ranije obećala poduprijeti jer su nagrađeni Nagradom “Marin Držić“ – najavio je redatelj svoje buduće planove.
|
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/pavo-marinkovic-romansa-humor-i-politika-kontra-golih-sisa-i-turbo-folka-96829
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=991c0728d333ec264848ffcfa4d78466c270a29c
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Pavo+Marinkovi%C4%87%3A+Romansa%2C+humor+i+politika+kontra+golih+sisa+i+turbo+folka+&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fpavo-marinkovic-romansa-humor-i-politika-kontra-golih-sisa-i-turbo-folka-96829
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fpavo-marinkovic-romansa-humor-i-politika-kontra-golih-sisa-i-turbo-folka-96829
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => REDATELJ UGODNOG DOMAĆEG IZNENAĐENJA, FILMA 'LJUBAVNI ŽIVOT DOMOBRANA', KOJI JE UPRAVO KRENUO U KINA
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
11. svibanj 2024 16:57
