Sada, kada je iza nas gužva i pompa svečanog otvaranja izložbe "Memento mori" u splitskom Arheološkom muzeju, prilika je na miru uživati u svakom njenom detalju, u vrtu i u samoj zgradi. S nalazima većinom poteklih iz zapadne salonitanske nekropole koju je sredinom osamdesetih pregazila brza cesta, ova izložba je susret života i smrti, podsjetnik na prolaznost, prostor za maštanje, a možda i za razmišljanje kakav trag o svom postojanju ostavljamo budućim generacijama.
Danas se ukopavamo gotovo kao nižerangirani gladijatori i robovi: uz ime i godinu. Ne tako davno, na grobnicama su se klesale drevne fraze o plemenitim majkama, odanim suprugama, časnim muževima, statusu i zanimanju pokojnika te podacima o ožalošćenima koji im podižu vječni spomen. Sada ih susrećemo...