Dok su trajale strože mjere u pandemiji koronavirusa, svi su, pa i kultura, u njima imali svoje mjesto. U kućama su se čitale knjige i novine, online slušale i gledale izložbe, predstave, opere i filmovi. Umjetnici su solidarno pozivali da se ostane doma, emitirali su sadržaje iz vlastitih domova. Vladalo je jedinstvo po kojem smo poznati ako već ne od stoljeća sedmoga, a ono svakako od početka devedesetih.
Za to vrijeme nije zabilježen nijedan incident nekog umjetnika koji je, na primjer, silom htio ući u svoju kulturnu instituciju, pred apotekom ili dućanom nisu se radili performansi niti je ijedan slikar nudio portretiranje na ulici.
Nitko od ravnatelja muzeja, galerija ili kina nije otvorio vrata institucije i pustio fanove unutra niti je zazivao božicu Taliju da prokune...