Prije točno četiri godine, u kući na Obrovu, u centru Trogira, koja je nekada pripadala obitelji Barbieri, bio je otkriven kasnogotički strop s deset sačuvanih oslikanih stropnih pločica. Na stropu su bile prikazane razne alegorijske figure, radovi su datirani u 15. stoljeće, i neke od njih bile su vrlo oštećene. Sada, nakon postupka restauracije, postale su novi dio stalnog postava Muzeja grada Trogira.
Sadašnji vlasnik kuće, Tamas Aron Veress iz Mađarske, darovao ih je muzeju pa su postale dio Zbirke srednjovjekovne kulturne povijesti i može ih se razgledati u radnom vremenu ustanove.
Na restauraciji zaglavnih ploča radila je Ružica Ercegovac, konzervatorica-restauratorica Restauratorskog odjela u Splitu. Pojedine ploče toliko su oštećene da se prikaz na njima teško razaznaje. Ipak vidljivi su alegorijski prikazi nade, pravde, pravednosti, istine, vjernosti i snage.
– Prikazane su u liku žene, odjevene u haljinu, duge raspuštene kose. Trenutačno su ploče izložene u vitrini, no planirano je njihovo izlaganje na drvenoj konstrukciji koja bi imitirala strop kuće u kojoj su pronađene – kaže muzejska savjetnica dr. Fani Celio Cega, voditeljica Zbirke srednjovjekovne kulturne povijesti i ravnateljica muzeja.
SLIJEDITI TRAG BOJE
– Drveni kasetirani kasnogotički strop sa zaglavnim stropnim oslikanim pločicama rijetko je otkriće u Trogiru. Za sada, zapravo, jedino takvo. Ostaje otvorenim pitanje hoće li se i u susjednom prostoru pronaći nastavak s obzirom na to da je kuća više puta bila pregrađena. Usporedbe radi, na Cresu, u palači Petris-Moise, pronađen je renesansni strop sa sačuvanim oslikanim stropnim pločicama.
U Papalićevoj palači u Splitu, danas Muzeju grada Splita, na prvom katu gotički je strop na kojemu su prigodom sanacije pronađeni tragovi boje na zaglavnim pločama te letvice s cvjetnim uzorkom. Na oslikane stropne pločice nailazimo u mnogim palačama i kućama srednje Europa nastale u vremenu od 14. do 16. stoljeća, ali su kod nas vrlo rijetko ostale sačuvane – navodi ravnateljica.
Restauratorica Ružica Ercegovac, čija je uža specijalnost drvena polikromirana skulptura, napominje kako je na poziv nadležnoga konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija, Restauratorski odjel u Splitu obavio demontažu oslikanih drvenih zaglavnih stropnih ploča (tabulata) na prvom katu palače Barbieri u Trogiru.
– Hrvatski restauratorski zavod pozvan je na intervenciju nakon što je izvođač građevinskih radova pronašao oslikane ploče. One su zajedno s oslikanim gredama tvorile cjeloviti oslik. Također je potvrđeno da je i drugi kat palače imao kasetirani, oslikani drveni strop.
SANIRANJE INFESTACIJE
S obzirom na činjenicu da je vlasnik palače darovao pronađene oslikane zaglavne ploče Muzeju grada Trogira, djelatnici Restauratorskog odjela Split izveli su demontažu, konsolidiranje i zaštitu ploča od daljnjeg propadanja. Nakon toga je provedeno saniranje infestacije, a potom površinsko čišćenje i premazivanje ploča zaštitnim sredstvima radi konzerviranja izvorne cjelovitosti te sprječavanja daljnjeg propadanja – kaže restauratorica.
Ona napominje kako je demontaža zaglavnih ploča, građevinski radovi sanacije te vraćanje podnih greda gornje etaže u prvobitno stanje obavljeno krajem 2017., a konzervatorsko-restauratorski radovi na oslikanim drvenim zaglavnim pločama 2018. godine.
Zanimalo nas je također koji su postupci korišteni kod restauracije te imaju li slike, osim neupitne povijesne, i umjetničku vrijednost.
– Izgled oslikanih zaglavnih ploča u potpunosti je izvoran, sačuvane su u svojim izvornim dimenzijama i zatečenim oštećenjima bez ikakvog rekonstruiranja oslika. Kako su ploče konzervirane i restaurirane, te je drveni nosilac konsolidiran, a infestacija crvotočinom zaustavljena, stvoreni su svi preduvjeti za eventualno vraćanje istih na izvorno mjesto i rekonstrukciju originalne gotičke stropne konstrukcije. Treba napomenuti da je njihova izvorna funkcija bila prvenstveno građevna, pa tek zatim dekorativna, a njihovu vrijednost treba promatrati s aspekta dokumenta vremena, odnosno načina ukrašavanja interijera gotičkih palača – zaključuje Ružica Ercegovac.