Djelo ”Giselle” Adolphea Adama vrhunac je klasičnog baleta i sukus epohe romantizma. Trenutak kad je virtuoznost plesne tehnike uz tek otkrivenu „špicu“ dobila dramaturško uporište u mističnim temama i lebdenju nadnaravnih bića, a očarani, zaneseni pjesnici su u baletnim plesačicama prepoznavali poeziju i utjelovljenje duha.
Libreto je napisao predvodnik francuskog romantizma Théophile Gautier pri čemu je koristio motiv iz Heinea, a koji zapravo potječe iz slavenskih legendi: djevojke umrle prije vjenčanja se ne mogu smiriti u grobu jer njihova srca i noge žude za plesom. Ako noću u šumi dohvate nekog zalutalog mladića, on s njima mora plesati dok ne izdahne.
Kažu da je “Giselle” u baletu ono što je Hamlet u dramskom teatru. To i jest plesna drama o ženi koja ljubi...
