StoryEditor
KulturaInicijatori izložbe ispričali su za slobodnu dalmaciju kako im je uspjelo organizirati značajno gostovanje

Maračić i Glavurtić: Kako smo uspjeli dovesti Picassa u Grad

Piše PSD.
9. lipnja 2008. - 22:18

Bilo je ljeto i u Galeriji se skapavalo od vrućine pa je Baldassari rekla: “Žao mi je, imate divnu galeriju, ali u ovim uvjetima ništa od izložbe.” A onda mi je lani stigla poruka meni tada nepoznatog čovjeka - u čijoj je e-mail adresi stajalo “orada” - u kojoj mi predlaže izložbu Pabla Picassa.

Miloš Glavurtić i Antun Maračić /Admir Buljubašić / CROPIX
To je vrlo zanimljiva priča puna koincidencija - objašnjava mi direktor Umjetničke galerije Dubrovnik Antun Maračić kako je došlo do toga da za mjesec dana u neorenesansno-gotičkom zdanju bivše vile Banac ugosti - Picassa.

U svom uredu na posljednjem katu veličanstvene zgrade iznad plaže Banje, blizu elitnih hotela, upravo je dogovarao posljednje logističke detalje s Milošem Glavurtićem, splitskim Švicarcem, glavnim “sukrivcem” za izložbu Picassovih grafika koja bi Dubrovnik po svemu morala ubuduće ucrtati na mapu svjetskih umjetničkih destinacija, možda uvjerljivije nego Dubrovačke ljetne igre ili noviji festival komorne glazbe Julian Rachlin & Friends.

Djela će biti posuđena od Umjetničkog muzeja u njemačkom Mülheimu te privatnih kolekcionara iz Švicarske.

- Kada sam prije dvije godine ljude u Poglavarstvu došao nagovoriti da financiraju uvođenje klimatizacije i videonadzora u Galeriju, jedan od argumenata bio mi je da ćemo nakon toga moći postaviti bilo koju izložbu, recimo Picassa. U taj tren sjetio sam se da mi je jedna njegova izložba - “Dora Maar i Picasso” - već bila ponuđena. Zbog nje nam je 2003. došla kustosica Muzeja Picasso iz Pariza Anne Baldassari.

Bilo je ljeto i u Galeriji se skapavalo od vrućine pa je Baldassari rekla: “Žao mi je, imate divnu galeriju, ali u ovim uvjetima ništa od izložbe.” A lani, baš u ovo doba kada su radovi na preuređenju zgrade bili pri kraju, stigla je poruka meni tada nepoznatog čovjeka u čijoj je e-mail adresi stajalo - “orada”, a koji mi predlaže izložbu Pabla Picassa - prisjeća se Maračić Glavurtićeve poruke.

Ime ribe kao elektronski “pseudonim” Miloš Glavurtić nije odabrao slučajno - ovaj inženjer elektronike strastveni je podvodni ribolovac, koji se - dok je još živio u rodnom Splitu, gdje je diplomirao na FESB-u - i natjecao u tom sportu. Nakon obrane magisterija u Zagrebu, početkom devedesetih, otišao je raditi u informatički odjel jedne švicarske osiguravateljske tvrtke, ali “duh mjesta” učinio je svoje - Glavurtić se, živeći u Bernu, zainteresirao za dizajniranje satova, nekoliko ih je sam izradio, a upustio i u trgovanje na burzama satova, što danas drži svojim osnovnim poslom.

Da, znam, i ja sam ga to najprije upitao - odakle, pobogu, on kao takav u priči o Picassu?

- Umjetnost me oduvijek zanimala, a na Picassa sam se potpuno “navukao” pri posjetu Nacionalnoj galeriji u Stuttgartu. Gledao sam Van Gogha, Modiglianija ... a onda sam došao do Picassove slike dame koja se sprema zaklati pijetla (”Žena s pijetlom”, 1938. - op.). Kolorita gotovo i nema, potez naizgled vrlo “jednostavan”, taj pijetao ima dva oka i tri pera...

Ali, ja sam se “zalijepio” baš za tu sliku, počeli su mi se vrtjeti “filmovi”, ostao sam sat vremena ispred nje i odjednom sam u te dvije “obične” točke od očiju vidio užas životinje koja “zove” upomoć. Gotovo da su me na kraju radnog vremena morali istjerati iz galerije, a kad sam se, odlazeći, osvrnuo, vidio sam da se ta slika jedina vidi na dnu koridora, da ima povlašteno mjesto, i da sam ja među svim tim djelima slikarskih velikana prepoznao to jedno koje su htjeli istaknuti i profesionalci što su radili postav - otkriva Glavurtić.

Nakon ovog iskustva, Glavurtić je počeo proučavati Picassa. Pročitao je - veli - šezdesetak knjiga o njemu, a prelistao još 600 od oko 6000 objavljenih, i onda odustao:

- Shvatio sam da nema smisla “razumjeti” Picassa, treba samo gledati i uživati. Imam sreću da je dvjestotinjak metara od mog stana u Bernu vodeća svjetska galerija za grafike velikih umjetnika, a u njoj gospodin Eberhard Kornfeld, svjetski ekspert broj jedan za Picassove i Rembrandtove grafike. Upoznao sam ga prije dvije godine na jednoj aukciji. Upoznao sam i sve direktore švicarskih muzeja koji imaju Picassa... - objašnjava Miloš Glavurtić.

U razgovoru koji je započeo već u automobilu kojim smo se dovezli iz Splita u Dubrovnik, lako se otkriva da je Glavurtić naprosto umjetnički connosieur s poduzetničkim nervom i zavidnom socijalnom inteligencijom, pa kad vam objašnjava kako je uspio dobiti grafike koje će biti postavljenje u Dubrovniku, sve se čini samo malkice kompliciranijim i skupljim od ispijanja kave na Stradunu:

- Kad poznaješ legendu podvodnog ribolova Franu Zankija, nećeš od njega moći kupiti kilogram lubina, nego će ti on reći: “Evo, uzmi dva kila!” Od takvih ljudi, koji su svjetski na svom polju, dobiješ stvari “na riječ”. Dio ove izložbe - grafike iz posljednje Picassove faze - stiže iz Züricha, od kolekcionara koji žele ostati anonimni, a k njima sam došao s tremom, spreman ih uvjeravati desetak minuta. No, prekinuli su me nakon par minuta, otvorili katalog i rekli: “Izaberite!”

Druga priča je Kunstmuseum iz Mülheima koji drži grafike iz serije “Suite Vollard” - s njima sam kontaktirao godinu dana, a presudio je posjet njihove direktorice Dubrovniku, koji ju je oduševio. Pa sama Umjetnička galerija, sa svojim skalinadama i kovanim rukohvatima, sama je po sebi vrhunski “izložak” - kaže Glavurtić. 

Nerado priča o cijeni pothvata koji drži pilot-projektom za sebe kao koordinatora, jednako kao i za Galeriju i Dalmaciju. U njega je uračunat poslovni rizik, ali i moguća zarada. Za ovog posjeta Glavurtić se susreo s potencijalnim sponzorima za catering na otvaranju izložbe i smještaj inozemnih gostiju, među kojima bi se mogla naći i umjetnikova kćerka Maya Picasso.

Za sponzorstvo se - o kojemu, na sreću, ne ovisi sam dolazak grafika - obratio i najvećim hrvatskim tvrtkama, ali baš nijedna od njih 25 na čije je adrese poslao upit nije “prepoznala” Picassa, usprkos zavidnoj medijskoj galami koja se digla nakon što je do novinara stigla informacija o njegovoj izložbi.

Naravno da je iza nje stao Dubrovnik, jer - pozivajući se na onu epizodu s početka priče - Antun Maračić u šali veli kako je nakon ulaganja u preuređenje galerije Grad morao prihvatiti i “obećanog” Picassa. A sama Umjetnička galerija s njime će se - tvrdi - znati nositi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. rujan 2020 17:23