stdClass Object ( [id] => 207218 [title] => Lordan Zafranović: Najbolje sam se osjećao u vrijeme Sanadera [alias] => lordan-zafranovic-najbolje-sam-se-osjecao-u-vrijeme-sanadera [catid] => 256 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] => Nakon više od 20 godina, Lordan Zafranović dolazi na Festival igranog filma u Puli. Toliko, naime, kontroverzni hrvatski redatelj kojemu su antifašistički svjetonazor i lijeva politička orijentacija u komunističkom sustavu osigurali epitet “režimskog” čovjeka, a u novoj hrvatskoj državi neslužbeni status nepoželjne osobe, živi u emigraciji, uglavnom u Češkoj.

Plodni filmski autor, sa stotinjak naslova iza sebe, splitsko dijete koje je upravo u Splitu 1969. godine lansiralo svoj prvi film, omnibus “Nedjelja”, cjenjeniji je, slavljeniji i poštovaniji u svijetu nego u Hrvatskoj. Posljedica toga je i nesudjelovanje, na bilo koji način, protekla dva desetljeća na Pulskom festivalu – do ove godine. Nositelj dviju Velikih zlatnih arena za najbolji film – “Okupaciju u 26 slika” 1978. te “Pad Italije 1981.” – Zafranović iz Češke, na poziv Direkcije jubilarnog 60. pulskog festivala, dolazi kao gost. Pristao je, kaže, nevoljko.

Zašto nevoljko?

– Pula je imala i 50. godišnjicu, pa se nije mene sjetila. U vrijeme kad je Zlatko Vitez bio ministar kulture, zvali su me da u Puli prikažem film “Zalazak stoljeća – Testament L.Z.”. Pristao sam doći uz uvjet da bude prikazan u Areni, za široku publiku pred kojom sam se i sam htio pojaviti, ali onda su mi javili da će film doista i biti prikazan, ali u kinu u 11 sati ujutro.

Naravno da na to nisam htio pristati. Uvijek sam radio filmove za najširu publiku i tražim da se njoj to i prikaže. Od tada sa mnom nisu s Pule imali nikakvog kontakta sve do ovoga poziva. Nisam bio siguran hoću li ga prihvatiti, no onda su me zvali moji prijatelji iz praške škole – Srđan Karanović, Rajko Grlić, Goran Marković... Svi dolaze, kažu, pa bi bio red da dođem i ja. I evo me. Moram biti vrlo pozitivan i stvoriti pozitivno ozračje, bez obzira što u ovih 20 godina za Pulski festival nisam postojao.

Jeste li u međuvremenu pratili zbivanja u Puli?

– Nisam, ali ne zato što sam bio ljut, nego zato što sam bio okupiran poslom. Ljutnja traje koji sat, dan, ali onda život ide dalje. Ja sam slobodnjak već gotovo 50 godina, živim isključivo od svoje profesije koja se zove filmska režija i scenaristika. Imam novu obitelj, imam malu djecu – sad će u školu, oboje – tako da moram raditi i stvarati.

Vi i vaš najpoznatiji rad, slavljena i osporavana “Okupacija u 26 slika”, ostvarenje u kojem se bavite zločinima ustaškog režima u Drugom svjetskom ratu, postali ste tema jednog filma: nedavno je na festivalu u Karlovym Varyma prikazan dokumentarac Pave Marinkovića “Okupacija, 27. slika”. Što je, zapravo, ta 27. slika?

– To je pokušaj da se preko filma razgovara o vremenu kad je “Okupacija” nastala i neposredno poslije. “Okupacija” je prikazana na festivalu u Cannesu u vrlo jakoj konkurenciji, jedne od najboljih festivalskih godina, zajedno s ostvarenjima kakva su Coppolina “Apokalipsa danas”, Schlöndorffov “Limeni bubanj”, Fellinijeva “Proba orkestra”...

Moj je film dobio ugledni prikazivački tretman, a činjenica da je prodan i da je bio najgledaniji naš film te godine, dokazuje da je uspio doći do najšire publike, bez obzira što se govori da je bio politički, praktički državni film i da je zato imao određene prednosti. S ove distance ipak se mora reći da ni ondašnji Centralni komitet, ni svi ti komunisti i ideolozi, nisu mogli utjecati na proboj filma na najznačajnije festivale i pred najširu publiku.

Povijest ovog filma protegnula se sve do današnjih dana. On je bio jedan od povoda zašto sam napustio zemlju. Agresivno dočekan početkom devedesetih, taj je film označen i zapamćen kao antihrvatski. Postojala je potreba da se o tome nešto kaže – i to je 27. slika okupacije.

Kako taj “antihrvatski film” danas utječe na vas?

– Nakon stotinjak naslova, života uz film, iz ekipe u ekipu i iz problema u problem, nastojeći da u svakom filmu bude nešto novo, nešto što će ostati generacijama iza nas ... to vrlo teško mogu procijeniti.

Čini mi se da bi u ovo dosta fluidno vrijeme, kad je interes za umjetnost malen, taj film trebalo pogledati ponovno, prikazati ga na televiziji, tako da ga vidi generacija koja je u posljednih 20 godina zakinuta za određene autore i filmove, organizirati poslije prikazivanja diskusiju...

Kako biste ocijenili današnju političku garnituru na vlasti?

– Kad je o politici riječ, strašno sam oprezan, jer me je politika stvarno gurala. Uvijek sam bio manipuliran, i u bivšem i u ovom sustavu, kad je moje djelo vrednovano tako što je bačeno u neke političke škafetine, lijeve ili desne, ovisno koja je garnitura na vlasti. Ne mogu reći da me je netko službeno zabranio, ali uvijek se ideja o prikazivanju mojih filmova u svijetu vrtjela ukrug i prebacivala od Jadran filma do Kinoteke, od njih do Ministarstva kulture, pa natrag do Jadran filma, tako da na koncu ni jedan film ne bi stigao.

Na jednoj retrospektivi u Karlovym Varyma bio je prazni ekran kad je trebao igrati “Pad Italije”. Danas je situacija puno bolja. Počeo sam se vraćati 2000., kad je pobijedio Račan, ali svi su me se plašili. Za njih sam valjda bio previše ekstremni ljevičar, pa ni u tom razdoblju nije bilo nekog velikog razumijevanja. A ova garnitura... Tako-tako. Možda je čudno, ali moram kazati da sam se najbolje osjećao u vrijeme Sanadera.

On je uveo neki demokratski standard. U njegovo vrijeme sam na TV-u radio film o Titu. U zadnjih desetak godina, za mene i za umjetnost to je bilo najbolje razdoblje. Sad je situacija teška, ne mogu se tako lako ocjenjivati određeni politički koraci i razlozi zbog kojih se nešto radi, ali kad je sloboda stvaralaštva u pitanju, mislim da je danas u potpunosti zagarantirana. Ne vidim tu nekih zabranjenih tema ili zabranjenih filmova.

Međutim, vaših filmova i dalje nema, ne prikazuju se, izuzmemo li serijal o Josipu Brozu ...

– Ne govorim da to namjerno radi netko iz političkog vrha. Mali urednici, oni su ti koji dvadesetak godina ne prikazuju moje filmove, samo da bi mirnije spavali. Što bi to prikazivali, pravili probleme i utjecali eventualno na svoje male karijere i prikazivali filmove čovjeka kojega se već dvadeset godina propagira kao u najmanju ruku antihrvatski raspoloženog, što je totalna glupost.

Upravo mi koji smo odavde, koji smo pokušali kritički govoriti o svojoj vlastitoj sredini, o svojoj vlastitoj obitelji, govorili smo to iz velike ljubavi, da se na neki način skine ta historijska sjena.

Što biste posebno željeli da se danas prikaže hrvatskoj publici, osobito mlađoj?

– Napravio sam film koji je ocijenjen kao antihrvatski, o ustašama, u povodu suđenja Andriji Artukoviću, “Testament”. Taj trosatni dokument u dva dijela prikazan je cijelom svijetu – u Los Angelesu, Berlinu, Münchenu, Amsterdamu, Kopenhagenu, Moskvi...

Kako je ondašnja TV Zagreb bila koproducent i kako imaju prava besplatno ga prikazati, više puta sam ih molio da to i učine, uz diskusiju koja se može organizirati na televiziji. Iako je film namijenjen hrvatskoj publici, ona ga – osim na dvije moje restrospektive u kinima, uz ograničeni, mali broj ljudi – nije vidjela. A trebala bi. Film zaslužuje da ga se prikaže na HTV-u koji je, uostalom, i koproducent.

Pratite li recentnu hrvatsku filmsku produkciju?

– Povremeno. Bio sam okupiran drugim stvarima. Bio sam ovdje nekoliko godina, ali stalno u montaži serije o Titu, nisam išao u kino ni na premijere. Hrvatska kinematografija plovi nekim putem, nema još velikih, značajnih filmova koji bi u svijetu postigli dobru prodaju i kinodistribuciju, ali na festivalima postižu određene uspjehe.

Sad sam na festivalu u Karlovym Varyma bio na projekciji Brešanove “Svećenikove djece”, ali je bila tolika gužva da nisam imao gdje sjesti. Film je pobrao izniman publicitet.

Što Češku čini vama privlačnijim mjestom za život nego što je to Hrvatska?

– Gdje je film, tamo sam ja, gdje je mogućnost da se snima film, tamo sam ja. U Češkoj su me odmah prihvatili – vrlo brzo nakon što sam emigrirao iz Hrvatske, tamo sam napravio igrani film. Mogu vam reći da mi je puno bolje i na jedan ljudski i na umjetnički način, budući da Česi cijene svoje autore.

Prihvatili su me kao svog autora, dobio sam gotovo sve što sam slao na njihove državne fondove, uvažavaju me mnogo više nego što me posljednjih 20 godina uvažavaju u Hrvatskoj. Tu sam gdje mogu očekivati da mogu raditi sljedeći film.

U Hrvatskoj to ne možete očekivati? Ipak, u međuvremenu ste i ovdje snimali, a spremate i nove projekte...


– Zbog serije o Titu došao sam 2005. godine. Dobio sam i sredstva za snimanje filma o posebnom splitskom oriđinalu Karuzu, doduše tolika da bi se u takvom jednom filmu s tim novcem moglo snimiti eventulno špicu. No, bio je to pozitivan pomak. Šest-sedam godina sve je stajalo u Jadran filmu, ništa se nije napravilo, a ja se nisam mogao time intenzivno baviti jer sam radio tu golemu seriju o Titu.

Posljednjih godinu dana, međutim, krenuo sam u ozbiljan pokušaj financiranja filma. Pokušao sam, naravno, preko Hrvatske televizije koja je pohvalila ideju o ovome filmu i dala pismo namjere. S njim sam išao po regiji, bio sam u Beogradu, na njihovoj TV Srbije, kod Tijanića koji je rekao da ulaze u projekt, a pristali su u njega ući i na slovenskoj i crnogorskoj televiziji. Trebalo je samo organizirati sastanak na HTV-u – u to vrijeme još nije Radman bio ravnatelj – da se dogovorimo o financijskom ulasku svih četiriju televizija.

Međutim, uz svu dobru namjeru rukovodećih ljudi s HTV-a, taj se sastanak do danas nije održao. Znate i sami što se sve događalo na nacionalnoj televiziji – zaredali su izbori za ravnatelja, skandali oko njega... Čekamo da se stvar sredi. Golemu podršku, čak i financijsku, dali su mi Grad Split i turističke zajednice Dalmacije i Splita, i sam Kerum dok je bio gradonačelnik.

Svidjela mu se ideja da se snimi film o gradskom redikulu?


– On je odmah shvatio o čemu je riječ – da bi taj film mogao biti nešto vrlo značajno za Split. Kerum je bistar čovjek i puno nam je pomogao. Razgovarali smo već o smještaju ekipe, hotelu i svemu onome što bi trebalo uslijediti jer je riječ o golemom projektu, s puno glumaca, filmu koji bi angažirao puno resursa i puno ljudi. Snimio bih dvosatni film i seriju u deset dijelova. Split bi u vrijeme snimanja bio jedna velika pozornica.

Jeste li se u vezi s Karuzom čuli s novim gradonačelnikom Ivom Baldasarom?

– Još nisam. Spremam se s njim susresti nakon ljeta.

Još prije nekoliko godina najavili ste da bi Karuza, čovjeka kojeg su Splićani uvjerili da brodom za Šoltu zapravo putuje u New York kako bi pjevao u Metropolitan operi, mogao glumiti američki glumac Danny DeVito?

- Uvijek kad se snima tako težak i veliki film – a “Karuzo” bi bio velika rekonstrukcija, počinje 1939. i traje do 1941. i talijanske okupacije – i kad imamo ambicije praviti film za svijet, razmišljamo kako bi bilo dobro da nam neko svjetsko ime pomogne u distribuciji. Danny DeVito bio bi idealan za tu ulogu.

Uputili smo mu određene signale, on je vrlo pozitivno reagirao, ali nismo uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju i ne možemo s njim još razgovarati na ravnopravnoj nozi. No, čekamo sastanke koji bi nam omogućili da s tim glumcem ponovno kontaktiramo. U filmu bi Karuza na putovanje u SAD ispratio cijeli grad, 30.000 ljudi, a onda svi, u stampedu, pohrle u Sjevernu luku, da ga dočekaju kad stigne u “New York”.

Taj film o liku s kojim se cijeli grad surovo našalio, zapravo je tematski zaokret u vašem opusu.

– Uvijek govorim da je stotinjak filmova koje sam dosad snimio priprema za jedan veliki, ozbiljni film. To bi mogao biti baš “Karuzo”, jer je riječ o gradu koji poznajem u dušu, o njegovu specifičnom humoru, jedinstvenom u cijelom svijetu. Čini mi se da bi se s “Karuzom” mogao dogoditi svjetski relevantan film.

I moj povratak u Hrvatsku, iz koje zapravo, po temama koje sam obrađivao u inozemstvu, nikad nisam duhovno ni otišao. Sve teme bile su vezane uz moje dalmatinske korijene. 

S obzirom na sve teškoće i usporavanja, imate li predodžbu kad bi “Karuzo” mogao biti završen?

– Volio bih da se film snima početkom iduće godine, a da mu premijera bude na Venecijanskom festivalu idućeg ljeta. Film se snima tri mjeseca, montira mjesec, mjesec i pol, mislim da bismo mogli stići do Venecije. A ako ne tada, premijera bi mogla biti na festivalu u Cannesu 2015. godine.

Poznata je vaša “crna teka”, popis dvadeset-trideset još nesnimljenih filmova. Usprkos tome, i usprkos drugim, većim planovima, spremate se snimati kratki film po pripovijetki Frane Krnića, hrvatskog ambasadora u Pragu, s tematikom vezanom uz život u Dalmatinskoj zagori, točnije na Zadvarju. Kako je došlo do te suradnje?

– Nedavno sam pročitao jednu neobjavljenu priču Frane Krnića, izuzetnu, stvarno me osupnula. Čita se na dah. Poznanik sam i prijatelj s Markom Grčićem iz Sinja koji je bio jedan od organizatora fantastične izložbe o Dalmatinskoj zagori u Zagrebu, u Klovićevim dvorima, na kojoj mi se otvorio jedan čudesan svijet. A onda mi je najednom došla u ruke ta Krnićeva istinita priča, izuzetno humana, o ljubavi čovjeka i životinje, nešto što je svjetska tema. To je to, rekao sam.

Bacio sam se na pisanje scenarija i mislim da ću možda baš to prvo napraviti, jer produkcija neće biti skupa budući da se priča događa u malom mjestu u Dalmatinskoj zagori. Treba mi dvadesetak magaraca, pa bih morao naći nekoga tko ih još uzgaja. Snimio bih filmove od 25 minuta – uz ovaj, još dva kratka filma, također prema Krnićevim pripovijetkama kojima se radnja zbiva u Chicagu, što bih onda mogao spojiti u cjelovečernji omnibus.

LIDIJA GNJIDIĆ

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Imam novu obitelj, imam malu djecu – sad će oboje u školu – tako da moram raditi i stvarati [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Vraća se? [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2013-07-21 17:41:25 [created_by] => 39 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2013-07-21 23:33:42 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2013-07-21 23:47:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 22 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 256 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture. [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura [secure] => 0 [page_title] => Kultura [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Small [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => { "is_import_from_dnn": true, "incptvocmimagegalleryIGParameters": "default", "incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent", "incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow", "incptvocmimagegalleryImages": [ "/Archive/images/2013/07/21/zadnja/zaf00.jpg" ], "incptvocmimagegalleryImageTitles": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageFocus": [ "50:50" ], "incptvocmimagegalleryImageDimensions": [ { "size0": "680x430" } ] } [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 256 [name] => Kultura [alias] => kultura [description] => [parent] => 240 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 18 [params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 38573293 Threads: 3 Questions: 7109992668 Slow queries: 3304217 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 608667637 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 52 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front01 [password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /kultura ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /kultura/lordan-zafranovic-najbolje-sam-se-osjecao-u-vrijeme-sanadera-207218 [printLink] => /kultura/lordan-zafranovic-najbolje-sam-se-osjecao-u-vrijeme-sanadera-207218?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 205311 [name] => lordanzafranović [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => lordanzafranovic [link] => /tag/lordanzafranovic ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [Subtitle] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Imam novu obitelj, imam malu djecu – sad će oboje u školu – tako da moram raditi i stvarati [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Vraća se? [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Lordan Zafranović: Najbolje sam se osjećao u vrijeme Sanadera [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => [name] => [username] => [email] => [password] => [password_clear] => [block] => [sendEmail] => [registerDate] => [lastvisitDate] => [activation] => [params] => [groups] => Array ( ) [guest] => 1 [lastResetTime] => [resetCount] => [requireReset] => [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [link] => /autor/2024-05-16-22-20-12-39 [profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object ( [_errors:protected] => Array ( ) [gender] => ) [avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2013/07/21/zadnja/zaf00.jpg [galleryCount] => 1 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2013/07/21/zadnja/zaf00.jpg [title] => ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}Nakon više od 20 godina, Lordan Zafranović dolazi na Festival igranog filma u Puli. Toliko, naime, kontroverzni hrvatski redatelj kojemu su antifašistički svjetonazor i lijeva politička orijentacija u komunističkom sustavu osigurali epitet “režimskog” čovjeka, a u novoj hrvatskoj državi neslužbeni status nepoželjne osobe, živi u emigraciji, uglavnom u Češkoj.

Plodni filmski autor, sa stotinjak naslova iza sebe, splitsko dijete koje je upravo u Splitu 1969. godine lansiralo svoj prvi film, omnibus “Nedjelja”, cjenjeniji je, slavljeniji i poštovaniji u svijetu nego u Hrvatskoj. Posljedica toga je i nesudjelovanje, na bilo koji način, protekla dva desetljeća na Pulskom festivalu – do ove godine. Nositelj dviju Velikih zlatnih arena za najbolji film – “Okupaciju u 26 slika” 1978. te “Pad Italije 1981.” – Zafranović iz Češke, na poziv Direkcije jubilarnog 60. pulskog festivala, dolazi kao gost. Pristao je, kaže, nevoljko.

Zašto nevoljko?

– Pula je imala i 50. godišnjicu, pa se nije mene sjetila. U vrijeme kad je Zlatko Vitez bio ministar kulture, zvali su me da u Puli prikažem film “Zalazak stoljeća – Testament L.Z.”. Pristao sam doći uz uvjet da bude prikazan u Areni, za široku publiku pred kojom sam se i sam htio pojaviti, ali onda su mi javili da će film doista i biti prikazan, ali u kinu u 11 sati ujutro.

Naravno da na to nisam htio pristati. Uvijek sam radio filmove za najširu publiku i tražim da se njoj to i prikaže. Od tada sa mnom nisu s Pule imali nikakvog kontakta sve do ovoga poziva. Nisam bio siguran hoću li ga prihvatiti, no onda su me zvali moji prijatelji iz praške škole – Srđan Karanović, Rajko Grlić, Goran Marković... Svi dolaze, kažu, pa bi bio red da dođem i ja. I evo me. Moram biti vrlo pozitivan i stvoriti pozitivno ozračje, bez obzira što u ovih 20 godina za Pulski festival nisam postojao.

Jeste li u međuvremenu pratili zbivanja u Puli?

– Nisam, ali ne zato što sam bio ljut, nego zato što sam bio okupiran poslom. Ljutnja traje koji sat, dan, ali onda život ide dalje. Ja sam slobodnjak već gotovo 50 godina, živim isključivo od svoje profesije koja se zove filmska režija i scenaristika. Imam novu obitelj, imam malu djecu – sad će u školu, oboje – tako da moram raditi i stvarati.

Vi i vaš najpoznatiji rad, slavljena i osporavana “Okupacija u 26 slika”, ostvarenje u kojem se bavite zločinima ustaškog režima u Drugom svjetskom ratu, postali ste tema jednog filma: nedavno je na festivalu u Karlovym Varyma prikazan dokumentarac Pave Marinkovića “Okupacija, 27. slika”. Što je, zapravo, ta 27. slika?

– To je pokušaj da se preko filma razgovara o vremenu kad je “Okupacija” nastala i neposredno poslije. “Okupacija” je prikazana na festivalu u Cannesu u vrlo jakoj konkurenciji, jedne od najboljih festivalskih godina, zajedno s ostvarenjima kakva su Coppolina “Apokalipsa danas”, Schlöndorffov “Limeni bubanj”, Fellinijeva “Proba orkestra”...

Moj je film dobio ugledni prikazivački tretman, a činjenica da je prodan i da je bio najgledaniji naš film te godine, dokazuje da je uspio doći do najšire publike, bez obzira što se govori da je bio politički, praktički državni film i da je zato imao određene prednosti. S ove distance ipak se mora reći da ni ondašnji Centralni komitet, ni svi ti komunisti i ideolozi, nisu mogli utjecati na proboj filma na najznačajnije festivale i pred najširu publiku.

Povijest ovog filma protegnula se sve do današnjih dana. On je bio jedan od povoda zašto sam napustio zemlju. Agresivno dočekan početkom devedesetih, taj je film označen i zapamćen kao antihrvatski. Postojala je potreba da se o tome nešto kaže – i to je 27. slika okupacije.

Kako taj “antihrvatski film” danas utječe na vas?

– Nakon stotinjak naslova, života uz film, iz ekipe u ekipu i iz problema u problem, nastojeći da u svakom filmu bude nešto novo, nešto što će ostati generacijama iza nas ... to vrlo teško mogu procijeniti.

Čini mi se da bi u ovo dosta fluidno vrijeme, kad je interes za umjetnost malen, taj film trebalo pogledati ponovno, prikazati ga na televiziji, tako da ga vidi generacija koja je u posljednih 20 godina zakinuta za određene autore i filmove, organizirati poslije prikazivanja diskusiju...

Kako biste ocijenili današnju političku garnituru na vlasti?

– Kad je o politici riječ, strašno sam oprezan, jer me je politika stvarno gurala. Uvijek sam bio manipuliran, i u bivšem i u ovom sustavu, kad je moje djelo vrednovano tako što je bačeno u neke političke škafetine, lijeve ili desne, ovisno koja je garnitura na vlasti. Ne mogu reći da me je netko službeno zabranio, ali uvijek se ideja o prikazivanju mojih filmova u svijetu vrtjela ukrug i prebacivala od Jadran filma do Kinoteke, od njih do Ministarstva kulture, pa natrag do Jadran filma, tako da na koncu ni jedan film ne bi stigao.

Na jednoj retrospektivi u Karlovym Varyma bio je prazni ekran kad je trebao igrati “Pad Italije”. Danas je situacija puno bolja. Počeo sam se vraćati 2000., kad je pobijedio Račan, ali svi su me se plašili. Za njih sam valjda bio previše ekstremni ljevičar, pa ni u tom razdoblju nije bilo nekog velikog razumijevanja. A ova garnitura... Tako-tako. Možda je čudno, ali moram kazati da sam se najbolje osjećao u vrijeme Sanadera.

On je uveo neki demokratski standard. U njegovo vrijeme sam na TV-u radio film o Titu. U zadnjih desetak godina, za mene i za umjetnost to je bilo najbolje razdoblje. Sad je situacija teška, ne mogu se tako lako ocjenjivati određeni politički koraci i razlozi zbog kojih se nešto radi, ali kad je sloboda stvaralaštva u pitanju, mislim da je danas u potpunosti zagarantirana. Ne vidim tu nekih zabranjenih tema ili zabranjenih filmova.

Međutim, vaših filmova i dalje nema, ne prikazuju se, izuzmemo li serijal o Josipu Brozu ...

– Ne govorim da to namjerno radi netko iz političkog vrha. Mali urednici, oni su ti koji dvadesetak godina ne prikazuju moje filmove, samo da bi mirnije spavali. Što bi to prikazivali, pravili probleme i utjecali eventualno na svoje male karijere i prikazivali filmove čovjeka kojega se već dvadeset godina propagira kao u najmanju ruku antihrvatski raspoloženog, što je totalna glupost.

Upravo mi koji smo odavde, koji smo pokušali kritički govoriti o svojoj vlastitoj sredini, o svojoj vlastitoj obitelji, govorili smo to iz velike ljubavi, da se na neki način skine ta historijska sjena.

Što biste posebno željeli da se danas prikaže hrvatskoj publici, osobito mlađoj?

– Napravio sam film koji je ocijenjen kao antihrvatski, o ustašama, u povodu suđenja Andriji Artukoviću, “Testament”. Taj trosatni dokument u dva dijela prikazan je cijelom svijetu – u Los Angelesu, Berlinu, Münchenu, Amsterdamu, Kopenhagenu, Moskvi...

Kako je ondašnja TV Zagreb bila koproducent i kako imaju prava besplatno ga prikazati, više puta sam ih molio da to i učine, uz diskusiju koja se može organizirati na televiziji. Iako je film namijenjen hrvatskoj publici, ona ga – osim na dvije moje restrospektive u kinima, uz ograničeni, mali broj ljudi – nije vidjela. A trebala bi. Film zaslužuje da ga se prikaže na HTV-u koji je, uostalom, i koproducent.

Pratite li recentnu hrvatsku filmsku produkciju?

– Povremeno. Bio sam okupiran drugim stvarima. Bio sam ovdje nekoliko godina, ali stalno u montaži serije o Titu, nisam išao u kino ni na premijere. Hrvatska kinematografija plovi nekim putem, nema još velikih, značajnih filmova koji bi u svijetu postigli dobru prodaju i kinodistribuciju, ali na festivalima postižu određene uspjehe.

Sad sam na festivalu u Karlovym Varyma bio na projekciji Brešanove “Svećenikove djece”, ali je bila tolika gužva da nisam imao gdje sjesti. Film je pobrao izniman publicitet.

Što Češku čini vama privlačnijim mjestom za život nego što je to Hrvatska?

– Gdje je film, tamo sam ja, gdje je mogućnost da se snima film, tamo sam ja. U Češkoj su me odmah prihvatili – vrlo brzo nakon što sam emigrirao iz Hrvatske, tamo sam napravio igrani film. Mogu vam reći da mi je puno bolje i na jedan ljudski i na umjetnički način, budući da Česi cijene svoje autore.

Prihvatili su me kao svog autora, dobio sam gotovo sve što sam slao na njihove državne fondove, uvažavaju me mnogo više nego što me posljednjih 20 godina uvažavaju u Hrvatskoj. Tu sam gdje mogu očekivati da mogu raditi sljedeći film.

U Hrvatskoj to ne možete očekivati? Ipak, u međuvremenu ste i ovdje snimali, a spremate i nove projekte...


– Zbog serije o Titu došao sam 2005. godine. Dobio sam i sredstva za snimanje filma o posebnom splitskom oriđinalu Karuzu, doduše tolika da bi se u takvom jednom filmu s tim novcem moglo snimiti eventulno špicu. No, bio je to pozitivan pomak. Šest-sedam godina sve je stajalo u Jadran filmu, ništa se nije napravilo, a ja se nisam mogao time intenzivno baviti jer sam radio tu golemu seriju o Titu.

Posljednjih godinu dana, međutim, krenuo sam u ozbiljan pokušaj financiranja filma. Pokušao sam, naravno, preko Hrvatske televizije koja je pohvalila ideju o ovome filmu i dala pismo namjere. S njim sam išao po regiji, bio sam u Beogradu, na njihovoj TV Srbije, kod Tijanića koji je rekao da ulaze u projekt, a pristali su u njega ući i na slovenskoj i crnogorskoj televiziji. Trebalo je samo organizirati sastanak na HTV-u – u to vrijeme još nije Radman bio ravnatelj – da se dogovorimo o financijskom ulasku svih četiriju televizija.

Međutim, uz svu dobru namjeru rukovodećih ljudi s HTV-a, taj se sastanak do danas nije održao. Znate i sami što se sve događalo na nacionalnoj televiziji – zaredali su izbori za ravnatelja, skandali oko njega... Čekamo da se stvar sredi. Golemu podršku, čak i financijsku, dali su mi Grad Split i turističke zajednice Dalmacije i Splita, i sam Kerum dok je bio gradonačelnik.

Svidjela mu se ideja da se snimi film o gradskom redikulu?


– On je odmah shvatio o čemu je riječ – da bi taj film mogao biti nešto vrlo značajno za Split. Kerum je bistar čovjek i puno nam je pomogao. Razgovarali smo već o smještaju ekipe, hotelu i svemu onome što bi trebalo uslijediti jer je riječ o golemom projektu, s puno glumaca, filmu koji bi angažirao puno resursa i puno ljudi. Snimio bih dvosatni film i seriju u deset dijelova. Split bi u vrijeme snimanja bio jedna velika pozornica.

Jeste li se u vezi s Karuzom čuli s novim gradonačelnikom Ivom Baldasarom?

– Još nisam. Spremam se s njim susresti nakon ljeta.

Još prije nekoliko godina najavili ste da bi Karuza, čovjeka kojeg su Splićani uvjerili da brodom za Šoltu zapravo putuje u New York kako bi pjevao u Metropolitan operi, mogao glumiti američki glumac Danny DeVito?

- Uvijek kad se snima tako težak i veliki film – a “Karuzo” bi bio velika rekonstrukcija, počinje 1939. i traje do 1941. i talijanske okupacije – i kad imamo ambicije praviti film za svijet, razmišljamo kako bi bilo dobro da nam neko svjetsko ime pomogne u distribuciji. Danny DeVito bio bi idealan za tu ulogu.

Uputili smo mu određene signale, on je vrlo pozitivno reagirao, ali nismo uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju i ne možemo s njim još razgovarati na ravnopravnoj nozi. No, čekamo sastanke koji bi nam omogućili da s tim glumcem ponovno kontaktiramo. U filmu bi Karuza na putovanje u SAD ispratio cijeli grad, 30.000 ljudi, a onda svi, u stampedu, pohrle u Sjevernu luku, da ga dočekaju kad stigne u “New York”.

Taj film o liku s kojim se cijeli grad surovo našalio, zapravo je tematski zaokret u vašem opusu.

– Uvijek govorim da je stotinjak filmova koje sam dosad snimio priprema za jedan veliki, ozbiljni film. To bi mogao biti baš “Karuzo”, jer je riječ o gradu koji poznajem u dušu, o njegovu specifičnom humoru, jedinstvenom u cijelom svijetu. Čini mi se da bi se s “Karuzom” mogao dogoditi svjetski relevantan film.

I moj povratak u Hrvatsku, iz koje zapravo, po temama koje sam obrađivao u inozemstvu, nikad nisam duhovno ni otišao. Sve teme bile su vezane uz moje dalmatinske korijene. 

S obzirom na sve teškoće i usporavanja, imate li predodžbu kad bi “Karuzo” mogao biti završen?

– Volio bih da se film snima početkom iduće godine, a da mu premijera bude na Venecijanskom festivalu idućeg ljeta. Film se snima tri mjeseca, montira mjesec, mjesec i pol, mislim da bismo mogli stići do Venecije. A ako ne tada, premijera bi mogla biti na festivalu u Cannesu 2015. godine.

Poznata je vaša “crna teka”, popis dvadeset-trideset još nesnimljenih filmova. Usprkos tome, i usprkos drugim, većim planovima, spremate se snimati kratki film po pripovijetki Frane Krnića, hrvatskog ambasadora u Pragu, s tematikom vezanom uz život u Dalmatinskoj zagori, točnije na Zadvarju. Kako je došlo do te suradnje?

– Nedavno sam pročitao jednu neobjavljenu priču Frane Krnića, izuzetnu, stvarno me osupnula. Čita se na dah. Poznanik sam i prijatelj s Markom Grčićem iz Sinja koji je bio jedan od organizatora fantastične izložbe o Dalmatinskoj zagori u Zagrebu, u Klovićevim dvorima, na kojoj mi se otvorio jedan čudesan svijet. A onda mi je najednom došla u ruke ta Krnićeva istinita priča, izuzetno humana, o ljubavi čovjeka i životinje, nešto što je svjetska tema. To je to, rekao sam.

Bacio sam se na pisanje scenarija i mislim da ću možda baš to prvo napraviti, jer produkcija neće biti skupa budući da se priča događa u malom mjestu u Dalmatinskoj zagori. Treba mi dvadesetak magaraca, pa bih morao naći nekoga tko ih još uzgaja. Snimio bih filmove od 25 minuta – uz ovaj, još dva kratka filma, također prema Krnićevim pripovijetkama kojima se radnja zbiva u Chicagu, što bih onda mogao spojiti u cjelovečernji omnibus.

LIDIJA GNJIDIĆ

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/lordan-zafranovic-najbolje-sam-se-osjecao-u-vrijeme-sanadera-207218 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=15f269e0cc1cc1bd996ea6f8420fd9b4d79c98a0 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Lordan+Zafranovi%C4%87%3A+Najbolje+sam+se+osje%C4%87ao+u+vrijeme+Sanadera&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Flordan-zafranovic-najbolje-sam-se-osjecao-u-vrijeme-sanadera-207218 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Flordan-zafranovic-najbolje-sam-se-osjecao-u-vrijeme-sanadera-207218 )
Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Imam novu obitelj, imam malu djecu – sad će oboje u školu – tako da moram raditi i stvarati [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Vraća se? [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
KulturaVraća se?

Lordan Zafranović: Najbolje sam se osjećao u vrijeme Sanadera

Piše PSD.
22. srpnja 2013. - 01:47
Nakon više od 20 godina, Lordan Zafranović dolazi na Festival igranog filma u Puli. Toliko, naime, kontroverzni hrvatski redatelj kojemu su antifašistički svjetonazor i lijeva politička orijentacija u komunističkom sustavu osigurali epitet “režimskog” čovjeka, a u novoj hrvatskoj državi neslužbeni status nepoželjne osobe, živi u emigraciji, uglavnom u Češkoj.

Plodni filmski autor, sa stotinjak naslova iza sebe, splitsko dijete koje je upravo u Splitu 1969. godine lansiralo svoj prvi film, omnibus “Nedjelja”, cjenjeniji je, slavljeniji i poštovaniji u svijetu nego u Hrvatskoj. Posljedica toga je i nesudjelovanje, na bilo koji način, protekla dva desetljeća na Pulskom festivalu – do ove godine. Nositelj dviju Velikih zlatnih arena za najbolji film – “Okupaciju u 26 slika...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. svibanj 2024 00:20