StoryEditor
Književnostnova knjiga

‘Malena mista moje županije‘ Stipe Krce: ‘Ne znam kada ću prestati pisati priče, znam samo da je ljepota koja se krije u našim malim mistima nepatvorena‘

Piše Jadranka Matić
13. svibnja 2021. - 14:42
Stipe Krce na Zelenom jezeru.Vladimir Dugandžić/Cropix

Ljubitelji pisane riječi Stipe Krce, novinara, putopisca i književnika, ovih su dana došli na svoje.

Reportaže što ih je pisao za "Moju županiju", mjesečni prilog koji se objavljuje na stranicama Slobodne Dalmacije, inače godinama Krcine matične novinske kuće, objavljene su u knjizi pod nazivom "Malena mista moje županije".

Prilika im je to, dakle, da ih sačuvaju prikupljene ‘na jednom mjestu’ i s vremena na vrijeme se podsjete na najzanimljivije detalje, a onima koji su eventualno propustili pročitati ih u tisku, da se upoznaju s mjestima u kojima su bili davno ili ih možda put u taj kraj uopće nije nanio.

A ima se što pročitati, i pogledati budući da su priče bogato ilustrirane fotografijama Cropixova fotoreportera Vladimira Dugandžića, koji je s autorom proputovao dobar dio županijskog teritorija, kako na moru tako i na kraju. Rezultat su 33 priče koje su popunile 204 stranice. Knjigu je uredio Mijo Grabovac, a izdala Splitsko-dalmatinska županija.

image
Župan Blaženko Boban na trajektu za Brač s netom objavljenom knjigom
ANTONIO MIRKO MACAN

Predgovor je napisao dr. sc. don Josip Dukić, koji, među ostalim navodi 'Stipe Krce nam daruje nove priče, upravo ono što najbolje zna raditi. Ponovno piše o 'malim' ljudima, prirodnim ljepotama, vinu, maslinama, ali i o svijetu koji je nestao ili polagano nestaje. Iako ovi tekstovi, kao i prethodni, ne spadaju u historiografsku literaturu u strogom smislu riječi, treba naglasiti da je neupitna njihova dokumentarna vrijednost. Autorovi zapisi su riznica mudroslovlja ljudi s kojima on razgovara, ali i njegovih dubokoumnih mudrih zapažanja o njima', napisao je don Dukić.

Ima svega, i meda i ljudi...

Posebna draž Krcinih novih priča jesu često udaljena mjesta do kojih vode uglavnom neravne ceste, a stanovništvo im se svelo na malobrojne umirovljenike. Ništa manje, međutim, pozornost privlače i ona u kojima je situacija potpuno suprotna. Poput Gale, živopisnog mjesta općine Otok, smještenog na obodu polja, između lijeve obale Cetine i Gljevačkog poda, te dviju rijeka, Kosinca i Krenice. E, u toj Gali s njezinih 900 stanovnika, a o tome ‘kako je živjeti ovdje u ovom vodenom, mliječnom i mednom carstvu’ u pero Stipe Krce kazivao Branko Mravak, dugogodišnji predsjednik Mjesnog odbora: "Da meni netko kaže evo ti stan u Sinju ili u Splitu, evo ti i dobru plaću i ne moraš ništa raditi, ja bih se zahvalio, kaže pa dodaje da u Gali ima ‘šta ovaca, šta koza, oko 1500 komada’, te da je Ante Dedić zvani Rara živio 101 godinu, a da je 885-godišnji Ante Jagnjić ‘veliki zajebant, kad on priča svi šute, on sve zna, zna kad se ko rodija, kad je umra, ko se oženija…’ A da najveće stado ovaca i krava ima Filip Munivrana Pile – 556 ovaca i 40-ak krava", ispričao je Branko.

image
Josip Dukić: Krce ponovno piše o "malim" ljudima...
Jakov Prkić/Cropix

Kako je don Dukić podsjetio u predgovoru, nova knjiga nije i prva u kojoj Krce piše o malim mjestima, prva se zvala "Malena mjesta srca moga", a kako sada stvari stoje nije ni posljednja.

Nastavit će se objava serije novih priča u "Našoj županiji", odnosno Slobodnoj Dalmaciji, jer još ima mjesta koja valja posjetiti i mještana im s kojima je zanimljivo razgovarati.

A Stipe Krce ima još snage za putovanja i volje za pisanje.

- Teško mi je reći otkud mi snaga, ali da bi nešto radili morate to i voljeti. U meni postoji ljubav prema tom malom mjestu. Imam običaj slikovito kazati: jedan kraj jakete zapeo mi je za draču, a ovaj drugi ondje gdje se nalazim, u Splitu, na Braču, u Zagrebu…

Čovjek sam u godinama, a čovjek u godinama drži djetinjstvo najljepšim dijelom svog života. Moje je bilo takvo kakvo je, možda žudim za tim djetinjstvom. Primjerice, na svim tim putovanjima tražio sam rijeku Cetinu, sestra Cetine jest Rijeka Ruda koja ljubi Cetinu iznad Trilja. Nalazim ljepotu u tom iskonu, za mene je ta ljepota u prirodi. Vrijeme prolazi i ja u tom vremenu, ali mi se čini da ja brže prolazim nego vrijeme. U starijim godinama čovjek ima samo sjećanja.

Nevolja je što sjećanja izazivaju čežnju, a iz čežnje nastaje tuga. Citirao bih Nerudu koji kaže 'Kad bih imao i stotinu godina, za mene bi najbolji dan bio sutra'. Ne znam kada ću prestati pisati priče, za koje će čitatelji reći koliko su dobre, jer su pisane za njih, ne za mene. Znam samo da je ljepota koja se krije u našim malim mistima nepatvorena - kazao nam je kolega Krce, novinar i putopisac.

Poštujući mala mjesta poštujemo našu prošlost


Malena mista u Splitsko-dalmatinskoj županiji skrivaju pravo bogatstvo kulturno-povijesnog i gastronomskog sadržaja. Ovom knjigom bio nam je cilj široj javnosti otkriti sve ono čime se ponosi stanovništvo naših krajeva.
Naravno, u ovom izdanju nismo uspjeli sve obraditi, pa s ponosom mogu istaknuti kako ćemo raditi na izdavanju drugoga dijela, koji će obraditi još mjesta diljem naše županije. Iz malenih mjesta potiču brojni naši velikani pa ova knjiga ostaje trajni spomenik velikanima, ali i običnom čovjeku koji je u njoj predstavljen.
Knjiga služi u promotivne i turističke svrhe, ali nam svima pruža priliku da se upoznamo s mjestima i običajima u našoj županiji, za koje nismo ni znali da postoje ili ih nismo dovoljno poznavali. Na sam spomen ovoga izdanja javili su se brojni naši ljudi iz zemlje i svijeta, tražeći način na koji mogu doći do knjige. To me posebno veseli jer dokazuje kako smo ostvarili cilj i daje nam poticaj za daljnji rad na sličnim projektima.
Poštujući malena mjesta poštujemo sve ono što nas veže za njih - grobove predaka, našu prošlost i sve ono što su naši preci utkali u nas. Ovo je spomen svemu onome što čini nas, našu tradiciju, kulturu i baštinu. Spomen je to i svemu onome što naš narod stoljećima baštini, bez obzira nalazi li se u malom mistu, velikom gradu ili iseljeništvu. Na ovaj način želimo poslati poruku svima onima koji su davno napustili svoja ognjišta da naša županija vodi brigu o svemu onome što im je u srcu i čemu se uvijek vraćaju.
Na kraju želim posebno zahvaliti našem vrhunskom putopiscu i reporteru Stipi Krci koji je na svoj osebujan način prenio doživljaje i emocije iz ovih mjesta kroz svoje zabilješke iz ovih mjesta.

image
Stipe u snigu, u Maovicama
Vladimir Dugandžić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. lipanj 2021 19:49