StoryEditor
KnjiževnostOvjereni ‘konobolog‘

Konoba je misto za težake, a ne za konobare. Prije dvista godin‘ ima je svaki dalmatinski čovik. Tu su nastajale pisme, pa i dica, kaže Miki Bratanić

Piše Lenka Gospodnetić
15. rujna 2021. - 14:55
Konoba se kao 'storytelling place' treba brendirati i pokazati svijetu, ali nipošto uz cijenu da - izgubi dušu Saša Burić/CROPIXSasa Buric/Cropix

Kad bi postojao znanstveni smjer "konobolog", Hvaranin Miki Bratanić (51) vjerojatno bi bio doktorand-pionir. Ovako je ostao "samo" inženjer strojarstva zaposlen u IT sektoru (informatička tehnologija), te član Društva hrvatskih književnika i pisac koji je najznačajniji dio svojeg bogatog literarnog opusa posvetio – konobi.

Naravno, djetinjstvo i genetsko nasljeđe tu su odigrali ključnu ulogu; naime, Bratanić je potomak težaka, podrumara i vinara, te samonikla akademska biljka. U konobi svojih starih u Vrbanju je, međutim, prohodao, vino mu je bilo kao majčino mlijeko, ali nipošto u onom štetnom, alkoholno-maliganskom smislu, da ne bude zabune!

Za njega je vino božanski nektar potekao iz žuljavih težačkih ruku, a oprema konobe – od bačve za vino do barila sa srdelama i kamenica s maslinovim uljem – relikti su prohujalog vremena ovozemaljskog raja, koji treba sačuvati od zaborava, devastacije, masovnog turizma, prenamjene... Zalaže se za to da se konoba kao "storytelling place" brendira i pokaže svijetu, ali nipošto uz cijenu da – izgubi dušu.

Za one koji su čitali najnoviji književni hit Elif Shafaak o konobi "Sretna smokva" na Cipru (roman "Otok izgubljenih stabala") ova će priča biti razumljivija. No, Bratanić se svojim najnovijim književnim djelom "Priče iz konobe za starije" (kojim sad već zaokružuje tetralogiju na temu konobe kao ishodišta, duše našeg dijela Mediterana) kroz formu kratkih priča nepretenciozno približio širim čitateljskim masama.

image
Poker Bratanićevih naslovnica
Saša Burić/CROPIX
Sasa Buric/Cropix

Šarmirao ih je ne samo svojim humorom i (većinom autentičnim) štorijama iz konobe, nego i znatno ublaženim bodulskim narječjem; dijalektalni je moment, laički, preveo djelomice na standardni jezik kako bi ga razumjeli svi koji govore hrvatski bez obzira na to odakle su.

Za one stvari

K tomu, njegov je stil pisanja pitak kao najljepši rose, a umjesto dodanog šećera, ti su književni gutljaji natopljeni čistom ljubavlju prema konobi, koju onakvu kakvu je on još uvijek vidi mnogi od nas možda i ne poznaju.

– Kad progovaram o konobi, to je o onoj konobi težaka, ne konobara. O konobi koju je prije dvista godin' ima svaki, ali baš svaki dalmatinski čovik – naglašava Bratanić, imenom Miki po pokojnom djedu Mikuli, inače drevnom vinogradaru i podrumaru koji je pod pritiskom poratne "uravnilovke" 1949. godine morao ući u sastav zadruge, što je kućnu proizvodnju vina reduciralo isključivo za vlastite potrebe...

No, Bratanićeve priče nisu kontaminirane politikom, u njima nema odmazde, ali ni duh konobe nije se zatro. U konobama iz njegovih priča ne može se rezervirati stol, niti će biti poslužena fensi jela za paprenu cijenu, a bogme teško će se moći i kupiti ulaznica za koncert nekog hibridnog klapskog boy banda.

image
Pune ruke ključeva, za dušu i konobu
Saša Burić/CROPIX
Sasa Buric/Cropix

No, u konobama koje Bratanićeve priče čuvaju od zaborava "rađaju se klapske pisme" (strogo a cappella!), ali se začinju i dica – kao u priči "Konoba za one stvari".

U njoj, primjerice, na nenametljiv, topao i nadasve ljudski način Miki piše o okolnostima kad je u kući bilo po desetero dice, u Dalmaciji koje više nema, kad su članovi uže obitelji spavali u škripavim koćeticama hrpimice u nekoliko soba. Tada je ugodna tama konobe bila počesto jedino utočište intime za mater i oca željnih ljubavi, tamo se nisu rađali samo spomenuti klapski pivači, nego se začinjao život u najiskonskijem biološkom smislu.

Vinari, bačvari i Vlahinje

Bratanićeve su priče pune ne samo opisa konobe, nego i altruizma prema svim protagonistima osnaživanja statusa konobe kao nekoć važnog gospodarskog čimbenika koji je davao posao i vinarima, i bačvarima, pa i "Vlahinjama" – sezonskim radnicama iz Dalmatinske zagore – koje su dolazile nadničiti u jematvi, a ponekad su i ostajale na škoju (i u, indirektno, konobi) – zauvijek.

Jedre, siromašne, marljive, vatrene – gazile su grožđe i zavodile slobodne momke, kojih po otocima nikad nedostajalo nije; tako su i one ostale utkane u djelić Bratanićevih "Priča o konobi za starije".

Naslov najnovije mu knjige (izdane u vlastitoj nakladi) možda sugerira "štivo za odrasle", ali ova je zbirka lišena bilo kakvih natruha pornografije. Vrvi životom, puna je sokova, ali je prikladna i za konzumaciju mlađima od osamnaest.

Promocija se održala u – konobi, i to Bratanićeve familije u Vrbanju, koja je ukazom Ministarstva kulture Republike Hrvatske proglašena zaštićenom kulturnom baštinom još 2014. godine.

Sljedeće će se dvije promocije održati i u Zagrebu, 16. rujna, u wine-baru "Bornstein", te 30. rujna u Etnografskom muzeju u Splitu.

Napomenimo da su prijašnja djela istog autora na temu konobe poduprli listom velikani: dr. sc. Nenad Cambi, dr. sc. Joško Ćaleta, Jakša Fiamengo, Veljko Barbieri, dr. sc. Tomislav Raukar, dr. sc. Joško Božanić, dr. Ivan Urlić i brojni drugi – što živući, što oni kojih se prijatelji uz žmul vina u konobi rado spomenu...

item - id = 1127511
related id = 0 -> 615625
related id = 1 -> 582983
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. rujan 2021 15:38