StoryEditorOCM
KnjiževnostOvjereni ‘konobolog‘

Konoba je misto za težake, a ne za konobare. Prije dvista godin‘ ima je svaki dalmatinski čovik. Tu su nastajale pisme, pa i dica, kaže Miki Bratanić

Piše Lenka Gospodnetić
15. rujna 2021. - 14:55
Konoba se kao 'storytelling place' treba brendirati i pokazati svijetu, ali nipošto uz cijenu da - izgubi dušu Saša Burić/CROPIXSasa Buric/Cropix

Kad bi postojao znanstveni smjer "konobolog", Hvaranin Miki Bratanić (51) vjerojatno bi bio doktorand-pionir. Ovako je ostao "samo" inženjer strojarstva zaposlen u IT sektoru (informatička tehnologija), te član Društva hrvatskih književnika i pisac koji je najznačajniji dio svojeg bogatog literarnog opusa posvetio – konobi.

Naravno, djetinjstvo i genetsko nasljeđe tu su odigrali ključnu ulogu; naime, Bratanić je potomak težaka, podrumara i vinara, te samonikla akademska biljka. U konobi svojih starih u Vrbanju je, međutim, prohodao, vino mu je bilo kao majčino mlijeko, ali nipošto u onom štetnom, alkoholno-maliganskom smislu, da ne bude zabune!

Za njega je vino božanski nektar potekao iz žuljavih težačkih ruku, a oprema konobe – od bačve za vino do barila sa srdelama i ka...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. studeni 2024 15:53