StoryEditor
Književnost‘Kuća‘

Ivica Ivanišević: Da sam ja Kujundžić, kad se ne bih bavio nekretninama, bavio bih se zaštitom zdravlja, kardiološke bolesti smanjio bih za 30 posto

Piše Jakov Kosanović
24. siječnja 2020. - 08:30
Paun Paunović/Hanza media

Svaka bolja kuća trebala bi imati jednog Ivicu Ivaniševića. Ili, budimo realni, barem svaka glasačka jedinica. To zna svaki od 30-ak ljudi u publici koji su Ivici došli dati glas na predstavljanju njegove knjige "Kuća“ na splitskoj Bookvici.

"Kuća" je njegov šesti roman u posljednjih četiri godine i prvi o kojem se govori kao o mračnom i sumornom štivu. To je tipka koju je odmah pritisnula i voditeljica Bookvice Patricija Horvat, upitavši se kako je moguće da je iz duhovitog Ivaniševića izašlo nešto što neće odmah nasmijati.

"Nitko ne zna kako je meni u duši“ replicirao je Ivica, nasmijavši Quasimodo. "Ja sam pesimist. Mislim da je većina ljudi, koji su tobože duhoviti – pesimisti. Mislim da je jedini smisao humora to što je on obrambeno oružje. Zašto se smijemo ako ne da bismo se obranili od onoga što nam prijeti u svakodnevici?

Pogledaj kako izgledaju ti humoristi. Kako ćeš biti optimist s licem Woodyja Allena? Ne možeš, jer si na genetskoj lutriji izvukao čistu jezu. Roberto Benigni! Nije George Clooney poznat po duhovitosti!“ tumači Ivica, objašnjavajući kako ljudi podcjenjuju vrijednost pesimizma.

"Da sam ja Milan Kujundžić, kad se ne bih bavio nekretninama, bavio bih se zaštitom nacionalnog zdravlja. Kardiološke bolesti bile bi smanjene za 30 posto kad bi ljudi bili pesimisti. Zašto? Pesimist se ne može razočarati. On se ne može ni šokirati, on očekuje najgore. Put do zdravog srce je pesimizam!“

Ludi paradoks života

Kaže da je ipak namjerno napisao knjigu u kojoj apsolutno ništa nije smiješno. Svaku knjigu želi drukčijom, objašnjava, ali opet, kad bi se povukla crta, svoje knjige vidi jako sličnima, jer se sve bave samoćom.

"Problem je naše kulture što na samoću gledamo kao na bolest. Samoća je prirodno stanje, sami se rađamo, sami umiremo, osim ako nismo žrtve potresa i masovnog zločina. Cijeli naš život opisuje taj ludi paradoks, da smo primarno sami a da imamo užasnu potrebu za društvenošću.

Na svim razinama. Za intimnom društvenošću, kao i za društvenošću stadiona. Jer isti čovjek želi imati i ljubav svojeg života i pripadati Torcidi.“ tumači Ivica, objašnjavajući kako je samoća čak i zdravlje, jer čovjek blagodat "soliranja“ treba znati iskoristiti. Za lika iz "Kuće“ Ivica kaže kako je njemu to stvar jednostavnog "emocionalnog knjigovodstva“, jer se micanjem od ljudi miče od potencijalnih izvora razočaranja.

O temi obitelji, također jednoj iz naramka dotaknutih u "Kući“, Ivica kaže kako je samo u Hrvatskoj i Dalmaciji normalno da djeca žive s roditeljima do 48. i gdje bi se umjesto dvosjeda i trosjeda trebali prodavati osmerci, budući da u istom tinelu sjede muž, žena, djeca, punica, svekar, i jetrva.

"A na Zapadu djeca odu s 18 godina na faks ili u radni proces, i roditelji s 45 ostaju sami. Obitelj se raspala, ali to nije ništa strašno. Djeca su uspješna, ali ne žive s roditeljima. Tako da, precjenjujemo obitelj i obiteljski život.“

O temi starosti Ivica kaže kako te nakon 50 godine tijelo počinje podsjećati da postoji. "Do 50. nisam znao da imam tijelo, a ono sad daje signale i oni su razmjerno neugodni.“       
O tome kako se doživljava humoristička proza Ivanišević kaže kako su "humoristi žrtva predrasuda kao i ljudi koji pišu žanrovsku prozu, pri čemu su vrhunski žanrovski pisci – apsolutni zanatlije.

A to im ceh neće priznati. Ja recimo mislim da je jedan od najboljih pisaca našega vremena Islanđanin Arnaldur Indriðason. Ima jedna njegova knjiga edicija Božičević, "Močvara", i on je senzacionalno dobar pisac, samo naravno nije objavljivan ovdje. Island sa svojih 400 tisuća stanovnika, ima nacionalnu udrugu krimi pisaca, premda im policija ne nosi oružje.“

Priče spašavaju svijet

O likovima u svojoj "Kući“, koji žive u četiri stana, Ivica kaže kako je zapravo posrijedi izvrnuta rukavica njegove "Knjige žalbe“ zato što je nekoliko ljudi koji se međusobno ne poznaju zbio u klaustrofobični ambijent u kojem trebaju biti zajedno, a svi su tipovi koji teško opisuju granice vlastite intime, i ne pripadaju u nijednu od uvriježenih kategorija društvenosti.

"Ja sam zapravo nasilan prema likovima. U "Knjizi žalbe" je to proizvelo nekakvu erotsku komedijicu, jer nesnalaženje s ljudima kojima si silom prilika izložen može biti smiješno, ali u 'Kući' eto nije.“

O svom pisanju Ivanišević kaže kako piše lako. "Sve oko pisanja je gnjavaža i poniženje. Jedino što je stvarno lijepo je – pisanje. Ta ljepota nestaje ako se moraš mučiti nad svakim retkom.“ O recepciji svojih knjiga kaže kako povratne informacije obično dobija od ljudi koje zna i koji mu se kurtoazno obraćaju. "Još najbolje da mi kažu, konju jedan, šta si ovo napisao!? Od nepoznatih nemam reakcija. Od njih dobijem u novinarstvu. Tu se konji spominju često, cijele ergele čak.“

Za čitanje knjiga Ivica kaže kako misli da priče spašavaju svijet i da se ne bi održale svo ovo vrijeme da ne pomažu. "Ima ljudi kojima čitanje ne leži pa su pročitali možda samo knjižicu vozila, ali im barem leže HBO i Netflix, a i tamo ima sjajnog pripovijedanja, samo na drugome jeziku.“

O mediteranskome humoru koji mu se pripisuje, kaže kako je, barem što se splitskog tiče, surov, i kako je to humor u kojem je formatiran, ali kako on voli i malo pitomiji, milosrdniji humor. Na samom kraju, Patricija je pitala Ivicu kuha li novi roman, na što joj je odgovorio da je "upalio špaher“. "Stavio sam teću i ulje i malo sjeckam sa strane. To će biti jedan krimić smješten u Splitu 2020.“

Rekao je i da iza sebe ima dva radijska krimića, ali da je to najbolje čuvana tajna hrvatske kulture i da su ta dva krimića zajedno imali vjerojatno preko sedam slušatelja, koji ga prepoznaju u dućanima. Konačno, priznao je i da je napisao dramski tekst u suradnji s Tarikom Filipovićem, kojega Tarik sad mora pustiti u promet. "Ali to više nije moj problem“, završio je Ivica ugodnu večer u klubu Quasimodo.

Večer sjećanja na Predraga Lucića


Sljedeća Bookvica održat će se u srijedu 12. veljače u 20.30, i to će biti Večer sjećanja na Predraga Lucića, povodom Predragovog rođendana. To će biti večer čitanja Predragovih stihova, kolumni, riječi, te se pozivaju svi koji imaju nešto Predragovoi što im se posebno sviđa, da dođu i pročitaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. rujan 2020 01:29