U 76. godini u Splitu je preminuo Ivica Restović, dugogodišnji intendant Hrvatskog narodnog kazališta Split. Otišao je jamačno jedan od najznačajnijih ljudi u povijesti splitskog i hrvatskog teatra koji je dužnost intendanta preuzeo 1. travnja 1979. u, vjerojatno, najizazovnijem razdoblju duge povijesti splitske kazališne kuće. Na čelo HNK Split došao je u trenutku kada je rad u temeljito obnovljenoj zgradi na Trgu Gaje Bulata ponovno započinjao, nakon požara koji ju je poharao 1970. godine.
Ujedno je preuzeo funkciju ravnatelja Splitskog ljeta čiju je produkciju, nakon dulje pauze, ponovno preuzelo Kazalište. Trebalo je, nakon punog desetljeća prisilnog "izgnanstva" u kinu Split, kazalište obnoviti umjetnički i kadrovski.
Taj herkulovski zadatak mladi pravnik, rođen u Nerežišćima 1948., iako bez značajnijeg prethodnog kazališnog iskustva, obavio je vrhunski. Kazalište je postavio na snažne temelje na kojima i danas počiva. U njegovom mandatu, koji je trajao do 1991. godine, splitski se teatar uzdigao do visina jednog od najznačajnijih, najinovativnijih i najrelevantnijih kazališta tadašnje države s programom najviše umjetničke i produkcijske kvalitete, predstavama koje su realizirali najznačajniji umjetnici tog vremena mnoge od kojih su ostale u trajnom sjećanju ljubitelja kazališne umjetnosti.
Izvedeno je u tom razdoblju 145 dramskih, opernih i baletnih premijera a produkcija splitske nacionalne kazališne kuće bila je cijenjena u kulturnoj javnosti čitave tadašnje države.
Najbliži Restovićevi umjetnički suradnici poput, primjerice, ravnateljâ dramskog programa Marina Carića i Petra Selema, ravnatelja glazbenog programa Vjekoslava Šuteja, ravnateljice Baleta Višnje Đorđević, redatelji poput Roberta Ciullija, Anatolija Vasiljeva Vladimira Milčina, Božidara Violića, Petra Selema, Vite Taufera, Edvarda Millera, Ljubiše Ristića, Ivice Kunčevića, Georgija Para, Ivice Boban, Ljubiše Georgijesvskog, Tomislava Durbešića, Želimira Mesarića, Dina Radojevića, Nenni Delmestre, Predraga Lucića, dirigenti poput Vjekoslava Šuteja, Nikše Bareze, Nikolaja Žličara, Lorisa Voltolinija, Oskara Danona, Sandra Zaninovića, koreografska imena poput Miljenka Štambuka, Franje Horvata, Nade Kokotović, Dimitrija Parlića, Dragutina Boldina, Pie i Pina Mlakara, Milka Šparembleka – samo su neka od velikih, najrelevantnijih umjetničkih imena tog vremena koja su kreirala program splitskog teatra.
Takvo kazalište koje je vodio Ivica Restović ostavilo je snažan trag u širokoj kulturnoj javnosti i uzdiglo Split na sam vrh kulturne scene tadašnje države.
Ivice Restovića prisjetio se jedan od njegovih suradnika, novinski i književni urednik Marin Kuzmić, koji je bio dointendant 1989. godine, u posljednjoj godini Restovićeva desetogodišnjeg intendantskog mandata:
- S Ivicom Restovićem surađivao sam davno prije mog kratkotrajnog posla u splitskom teatru. Restović je u kazalište došao s reputacijom glavnog tajnika Sveučilišta, ali je za mene puno važnije bilo što je prije toga rukovodio društvenim djelatnostima zagrebačkog Studentskog centra, dakle s kulturnim entitetima kao što je bio "Teatar ITD", Galerija SC, kultna "Tribina 5 poslije 8", Kino SC, časopis "Razlog"… Sredinom osamdesetih surađivao sam s njim kao predsjednik Vijeća Splitskog ljeta. Bavili smo se idejom da tada vrlo afirmirano Splitsko ljeto postane posebna ustanova u kulturi, kao Dubrovačke ljetne igre. Došle su, međutim nove političke i društvene prilike, morao je otići da bi napravio mjesto Ivi Sanaderu, iako je važio za najuspješnijeg kazališnog intendanta u Jugoslaviji.
- Mnogi smatraju da su Restovićevo desetgodišnje razdoblje u HNK i na čelu Splitskog ljeta zvjezdani trenuci splitskog teatra i kazališnog života uopće. Radi se o raznovrsnosti i kvaliteti produkcija kakve prije i poslije toga nisu dosegnute.
Restović je već u prvoj sezoni na čelo Opere postavio mladog i tada potpuno neafirmiranog Vjekoslava Šuteja, vrlo brzo Dramu je preuzeo ugledni Petar Brečić, a na Splitskom ljetu jedan Vjeran Zuppa - sve velika imena nacionalne kulture. Marketing je vodio Nikša Župa, kasniji organizator Univerzijade u Zagrebu.
Kadrovski potezi, kada je riječ o umjetnicima, bili su mu sjajni. U Splitu su radili najbolji redatelji, Spajić, Radojević, Violić, Magelli, Ciulli i drugi, pjevali najbolji pjevači, Ljiljana Molnar i Biserka Cvejić, bio je to teatar čijim su pozornicama vladali Boris Dvornik, Zdravka Krstulović, Josip Genda … Sada nije moguće izdvajati pojedine predstave, ‘Fausta‘, ‘Hoffmanove priče‘, ‘Onjegina‘, Krležninog ‘Michelangela‘ ili pak nenadmašnu ‘Juditu‘ na Pjaci u adaptaciji Tonka Maroevića i režiji Marina Carića. Bili su tu i svi veliki baleti, repertoar poput onog na najvećim svjetskim pozornicama.
Restović je bio tip direktora "organizacije udruženog rada", respekt su mu pribavili stvarni produkcijski uspjesi i umjetnički kvalitet. Podršku je imao od umjetnika, nije mu trebala politička i materijalna podrška iako je imao, i jednu i drugu.
Kada je riječ o umjetnicima, bio je otvoren prema kulturnom prostoru daleko od nacionalnih granica. Mislim da je šteta što svoje intendantsko iskustvo nije uobličio u knjigu. Bilo bi to, nakon Stjepana Miletića s kraja devetnaestog, novo programatsko "Hrvatsko glumište" kasnog dvadesetog stoljeća – smatra Marin Kuzmić.