StoryEditor
KulturaProjekt Damira Gamulina i Antuna Sevšeka

Jadranska magistrala različito je razvijala zajednicu 'iznad ceste' i 'ispod ceste'; naš softverski alat Linear Mapper čitat će takve stvari i kod drugih prostora slične složenosti

Piše Jakov Kosanović
3. kolovoza 2019. - 22:00

Svake godine negdje u ovo doba dio dnevnih vijesti neizbježno se dotakne prometnice koja je za Dalmaciju još uvijek kičmeni stup.


Jadranska magistrala, dužobalna cesta koja se u Hrvatskoj proteže od granice sa Slovenijom do granice s Crnom Gorom, lako završi u informativnom programu već zbog zakona velikih brojeva.

Naime, na 600-injak kilometara ceste uvijek se nešto mora dogoditi. Ili puše vjetar koji okreće kamione ili pada kiša koja odronjava kanjone. Ljeti su tu prometni čepovi koje još uvijek formiraju Talijani i Slovenci u špici "feragosta".


U zagrebačkoj Galeriji "Miroslav Kraljević" nedavno je bila postavljena izložba "Zapisi povezivanja i razdvajanja: oblici transformacije teritorija", koja je nastavak višegodišnjeg umjetničkog istraživačkog projekta "Magistrala – Infrastruktura kao generator teritorija".

Posrijedi je istraživanje koje koristi kartografske i fotoanalitičke metode za prikupljanje podataka o transformacijama prostora duž trase Magistrale.


Namjera projekta je kroz vizualnu analizu pronaći konstruktivne načine valoriziranja teritorija izvan sputavajućeg okvira nostalgičnog pogleda na prošlost kao nečega nepovratno izgubljenog, odnosno skepse pri promišljanju budućeg razvoja, a potpisuju ga dizajner Damir Gamulin i arhitekt Antun Sevšek.

Istraživanje je inicijalno pokrenuto u sklopu djelovanja Platforme 9.81, udruge za istraživanje u arhitekturi.



Skromna dvotračna prometnica

Cesta koja je prije 50-ak godina doslovce značila opstanak, danas se nerijetko koristi kao sinonim za pogibelj… Nije lako krenuti u diskurs o Magistrali s takvom dihotomijom?




– Proturječnost koju spominjete proizlazi mnogo više iz nerazmjera između velikih očekivanja i generacija napuštenih koncepata prostornog razvoja obalnog prostora Jadrana i fizičke stvarnosti ove, u biti, skromne dvotračne prometnice, nego iz njezinih inherentnih mana.

Od početaka sazrijevanja koncepta izgradnje dužobalne turističke ceste krajem 1930-ih, pa i tijekom čitavog procesa njezine realizacije, Magistrala je ostala primarno tek simbol povezivanja stoljećima gospodarski i politički razjedinjenog teritorija.

Ni izdašna financijska sredstva osigurana kroz zajmove Svjetske banke, koja su omogućila ubrzanje radova i završetak 1965., nisu promijenila činjenicu da Magistrala ni tada nije zadovoljavala osnovne kriterije brze ceste, a kamoli autoceste, što je bio njezin očekivani status.

Nažalost, ni izgradnjom autoceste A1 Magistrala nije dobila priželjkivano prostorno rasterećenje, a da ne spominjemo nerealizirane koncepte poput dužobalne željeznice ili romantične ideje brodske Plave magistrale, pa je tako ostala jedina infrastruktura prostora čija se izgrađenost u međuvremenu barem šesterostruko povećala.

Kontinuirani periurbani turistički teritorij organski izrastao oko Magistrale dodatno je dokinuo njezinu ograničenu prometnu propusnost, i sveo je na običnu prigradsku cestu.

U isto vrijeme, priča Magistrale kao velike ideje povezivanja koju mi tek danas analiziramo primarno kroz njezina ograničenja, nije do kraja jednoznačna.

Naime, od početka njezina razvoja može se kontinuirano pratiti tijek jasnih artikulacija problema na terenu. O tome izvrsno svjedoči bogata arhiva upravo vaših novina, koju smo za potrebe ovog projekta istražili.

Povijest kritike Magistrale duga je kao i samo nastajanje ceste i predstavlja svojevrsnu okosnicu detektiranja fenomena i problema prostora kroz koji prolazi. Magistrala je generirala ili svojom kontinuiranom prisutnošću osluškivala kronične teme koje opterećuju prostor naše obale.

Vrativši istraživanjem život Magistrale unatrag, pratimo serije paralelnih priča, od odnosa zajednice prema javnom prostoru do ograničenosti mehanizama kontrole prostornog razvoja, što je rezultiralo s pola stoljeća ignoriranja problema preizgrađenosti i drugih devastacija prostora.



Alat povezivanja i prekidanja

Premda je zapravo riječ o umjetničkom istraživačkom projektu, što biste nam iz pozicije tima koji se već pet godina bavi Magistralom mogli reći o tome što ona predstavlja danas?




– U projekt smo ušli kao dizajner i arhitekt, bez prevelikog opterećenja potrebnim predznanjima ili svijesti o ispravnim metodologijama istraživanja. Međutim, dug proces rada i sveobuhvatnost teme prisilili su nas na detaljniji ulazak u ovaj prostor negoli što smo izvorno planirali.

Često je korišten turizam u kontekstu složenih infrastrukturnih sustava da ih postanemo svjesni tek u slučajevima njihova preopterećenja ili kolapsa.

Već krajem šezdesetih Magistrala kao simbolička tema polako nestaje iz javnog diskursa i spominje se tek kao instrument protočnosti turista i deviza. To nestajanje je vidljivo i izravno u prostoru: nekad razgovijetna trasa urezana u gotovo netaknut poljoprivredni krajolik nerijetko nestaje u bujanju banalnih turističkih tipologija.

Fascinantno je u kojoj mjeri je istodobno nevidljiva i sveprisutna; bilo kao izravni uzrok odumiranja podbiokovskih sela ili pak kao krajnja granica UNESCO-ove zone zaštite oko jezgre Dubrovnika – današnji izgled istočne obale Jadrana nezamisliv je bez Magistrale.

U projektu ne polazimo od toga što ona predstavlja, nego njezin identitet otkrivamo u načinima njezina doživljavanja i korištenja. Uočili smo tako specifične neplanirane posljedice ili nuspojave u obliku reakcija pojedinaca ili lokalnih zajednica.

Na više mjesta Magistrala, zamišljena kao alat za povezivanje, djeluje kao akter prekidanja, ostavljajući naselja ili njihove dijelove odsječene od suvremenog života, kada nije planirana u skladu sa zatečenom morfologijom.

Detektirali smo više pokušaja nadovezivanja života na infrastrukturu koja ga je zaobišla ili nepažljivo presjekla. Mislimo da svaka takva mala reakcija jasnije objašnjava što je Magistrala od same izvorne namjene.

U tom smislu prepoznajemo određene uzorke duž trase, na primjer različit razvoj zajednice prijašnjih naselja podijeljenih na "ispod ceste" i "iznad ceste".

Upravo je prepoznavanje i klasificiranje takvih uzoraka jedan od načina čitanja ovog prostora kojim smo pokušali interpretirati današnju Magistralu na izložbi u Galeriji "Miroslav Kraljević".



Repetitivnost i raznolikost

Kojim ste se likovnim alatima poslužili kako biste projekt i teritorij kojim se bavi učinili prijemčivijim za publiku?




– Kako smo spomenuli, nudimo čitanje prostora isprepletanjem zapisa doživljavanja i korištenja Magistrale. Raznorodne podatke pokušavamo organizirati u sustav koji može davati usporedive i sumjerljive zaključke.

Zbog toga razvijamo vlastiti sofverski alat, LinearMapper, sada testiran na Magistrali, a u budućnosti možda primjenjiv i na drugim prostorima slične složenosti.

Jer, koliko god specifično, mislimo da ovo istraživanje može ponuditi i opće znanje o planiranju i razvoju, a svakako o metodologiji interpretacije prostora.

Kroz projekt, a time i kroz softverski alat, podatke i tekstove o prostoru postavljamo na istovjetnu ravninu s njegovim slikovnim ili medijskim prikazima stvarajući tako njegovo novo, ispremreženo i jasnije čitanje.

LinearMapper nam u istom sučelju, osim samih karata prije izgradnje Magistrale i danas, omogućava pregled trase pokrivene servisom GoogleStreetView na način da iz svake od odabranih točaka na Magistrali uzimamo po jedan konceptualni par fotografija, "prema moru" i "prema kopnu" jer nam takav prikaz daje dovoljno podataka za vizualnu analizu pojedine lokacije, odnosno klasifikaciju sekvencija prostora neposredno uz trasu prema različitim problemskim i likovnim kriterijima, a zatim i njihovo preslagivanje u nove, tematske prezentacijske nizove.

Predstavljanje višegodišnjeg istraživanja unutar financijskih i prostornih okvira ove izložbe odlučili smo provesti kroz dvije različite, ali međusobno komplementarne prikazivačke strategije.

Prva je realizirana kao osam metara dugačka tekstualna karta gdje je cjelokupna dužina Magistrale interpretirana kroz odabrane ulomke iz dnevnih novina, kritičkih tekstova i turističkih vodiča.

Prikazan je tako destilat ključnih tema i zona najveće koncentracije aktivnosti kroz 60-godišnju povijest Magistrale. Drugi izložak je prvi javni rezultat korištenja LinearMappera.

Interpretiran je kroz nizove od više stotina otisnutih fotografija prostora uz prometnicu, grupiranih prema četiri uzorka odabrana za ovu priliku, koji prikazuju repetitivnost i raznolikost fenomena duž trase.



Gledati mapu kao film

Ako pretpostavimo da se klasični zemljovid u načelu čita sukcesivno, u slijedu, što karakterizira korisničko iskustvo vašeg prikaza prostora?


– Prostor koji nas zanima može se svesti na liniju. S jedne strane ograničen morem, a s druge dramatičnom topografijom, prostor uz Magistralu se našim čitanjem pretvara u linearni slijed tema, slika i prizora.

Pojednostavljeno rečeno, ne mapiramo svaku točku na Magistrali, nego one u kojima se nešto bitno promijenilo.

Tako promatran prostor se pretvara u linearnu priču čitkog ritma, boja, uzoraka i događaja. Ključne točke duž Magistrale daju nam mogućnost grupiranja prema različitim kriterijima, te pružaju novu, specifičnu, manje potpunu, ali svakako pregledniju sliku Magistrale.

Paradigma čitanja kojoj težimo, a kojoj se, iskreno, nismo još u dovoljnoj mjeri približili, bliskija je gledanju filma nego čitanju otisnute karte. Integracijom slikovnog, tekstualnog i kartografskog materijala mogli bismo prezentirati naša razmišljanja širem krugu korisnika.




Ima li ovaj projekt uopće namjeru biti dovršen i koji je zamišljeni korisnički modus?




– Kraj bi mogao značiti da smo pronašli način da prikupljena znanja i podatke o Magistrali vratimo natrag u javnu domenu, ali sada čitkije i preglednije.

Magistrala i prostor oko nje će se i dalje razvijati kroz različite paralelne procese, a mi bismo ovim projektom željeli pridonijeti njezinoj boljoj budućnosti pružanjem metodologije strukturiranja podataka, a time i razmišljanja i planiranja ovog dužobalnog prostora te olakšati prepoznavanje i pojašnjavanje nataloženih sputavajućih zabluda i mistifikacija.


U projekt se uključuju i drugi istraživači i umjetnici kojima je ovaj metodološki okvir zanimljiv i koristan, pa tako daljnje prezentacije mogu prikazati i njihova znanja o teritoriju koji sve nas zanima.

Što se korisničkih modusa i prezentacijskih formata tiče, od samih početaka nam je atlas kao ultimativna kartografska forma bio intrigantan kao idealna "dovršena" forma projekta.

U međuvremenu smo otkrili i specifične mogućnosti izložbi i radionica te shvatili da je pak neke aspekte najjednostavnije prikazati tekstovima. Vidjet ćemo, izvjesno je da nećemo stati samo na ovoj izložbi.


Izdvojeno

14. srpanj 2020 02:13