StoryEditor
KulturaMlada splitska glumica koja studira na akademiji u osijeku nastupit će na “Marulićevim danima”

Ivana Gudelj: Otac Ivan mi je najveći uzor

Piše PSD.
25. travnja 2011. - 01:42

 Dobro mi stoje uloge naivki - veli Ivana
/ Vlado KOS / CROPIX
Mlada glumica Ivana Gudelj nastupit će uskoro na Marulićevim danima u Splitu u “Ledi” Miroslava Krleže u režiji Ivana Lea Leme. Studentica Akademije u Osijeku, zapažena je po svom talentu, prvo od strane njene mentorice Ksenije Prohaske, a zatim i od drugih. Jako je uzbuđena što će s predstavom nakon Osijeka i Subotice nastupiti i u rodnom gradu. O svom studiranju kaže:

- Akademija u Osijeku ima visoke kriterije na prijamnom ispitu koji traje sedam dana. Budući da nikada nisam bila na sceni, morala sam mjesecima učiti i raditi da bih zadovoljila opće znanje, glumu i lutkarstvo. Premda je Akademija vrlo zahtjevna i čitav dan provodim na njoj, ništa mi nije teško i vrlo sam ponosna što sam je uspjela upisati.

Osim glavnog predmeta glume, imamo i drugi glavni predmet, lutkarstvo, i to je velika prednost Akademije u Osijeku. Studiram ono što zaista volim i imam divne profesore i pedagoge koji me usmjeravaju da jednog dana postanem ono što želim – dobra glumica. Na prvoj godini nam je predavao Robert Raponja koji je izvrstan pedagog i profesor glume, a sada na drugoj nam predaje Boro Stjepanović.

Gdje biste voljeli nastupati?

- U ovom razdoblju svog života samo sam fokusirana na studiranje i tome se posvećujem maksimalno. Tek sam na drugoj godini i ima još dosta stvari na kojima moram poraditi da bih jednog dana postala glumica koja može igrati u velikim predstavama široki dijapazon uloga.

Upravo je to moj životni san. Moj profesor Stjepanović kaže da gluma nije individualan posao, nego ovisi i o drugim kolegama s kojima radimo, tako da bih voljela nastupati u bilo kojem dobrom i osmišljenom projektu, u kazalištu, na filmu ili televiziji, s pravim ljudima koji s ljubavlju rade svoj posao.

Tko Vam je uzor?

- Moj uzor je moj tata. Voljela bih biti kao on, jer on je čovjek koji me je fascinirao svojom borbenošću, odlučnošću, svojom iskrenom željom za posao koji voli, i koji je pokazao da se sve može postići u životu ako srcem slijediš svoj san.

Otac Vam je poznati nogometaš Ivan Gudelj. Je li slavni roditelj kočnica ili beneficija u životu?

- Slavni roditelj nije problem u mom životu, samo što ponekad zna biti malo opterećujuće s obzirom da je posao s kojim se želim baviti medijski eksponiran, pa se uvijek nešto komentira na temelju uspjeha mog tate. Pošto je on imao svoju posebnu karijeru, njegovo iskustvo me može uvijek voditi na pravi put, a ja sama, na temelju svog truda i rada, mogu postići ono što stvarno želim.

Otkud ljubav za glumom i kazalištem? Kakvom samu sebe vidite?

- Vidim se kao veselu, komunikativnu, entuzijastičnu mladu osobu punu energije i željnu otkrivanja i saznanja o svijetu koji me okružuje, pa tako i upoznavanja same sebe. Mislim da kod svakog umjetnika taj proces iznova pronalaženja samog sebe nikad ne prestaje. Uloge su stvar godina i zrelosti.

Kada sam s 18 godina krenula u ovaj svijet, svi su me prepoznavali u ulogama naivki koje su mi prirodno pristajale, sigurno zato što, osim moje mladosti, strašno vjerujem ljudima. Iako je to u životu nešto što mi često stvara teškoće, na sceni je to odlično.

Osim naivki, duboko negdje u srcu voljela bih igrati sve uloge koje su san svake mlade glumice; Desdemonu iz “Othella” i Cordeliju iz “Kralja Leara”. Ljubav za glumom je došla postepeno s mojim sazrijevanjem, svakog dana je sve jača i znam da bez nje ja više ne bih bila sretna i ispunjena osoba.

Kako komentirate kazalište danas? Podržavate li moderne komade ili preferirate klasiku, te što mislite o eksperimentalnim i subverzivnim načinima komunikacije s publikom?

- Više podržavam moderne komade zbog tema koje su u njima zastupljene, ali i klasični imaju svoju vječnu ljepotu. “Leda” je primjer eksperimentalne komunikacije s publikom, jer na početku predstave imamo specifičan kontakt s njom. Volim li više ili manje takav stil, to još sa sigurnošću ne mogu znati, ali jednog dana kada budem imala malo više glumačkog iskustva možda ću vam moći odgovoriti na to pitanje.

Zanima li Vas filmska gluma? S kime biste voljeli surađivati iz te branše?

- Moram priznati kako sanjam o filmskoj ulozi i voljela bih glumiti u filmovima. Za sada nisam dobila nikakvu ponudu. Kod nas u Hrvatskoj ima sjajnih filmskih režisera, a to su Vinko Brešan, Arsen Ostojić, Branko Schmidt, Dalibor Matanić, Zrinko Ogresta... Nadam se da ću jednog dana imati priliku surađivati s njima.

Ana jerković

#IVANAGUDELJ

Izdvojeno