Može James Wan izaći iz horor žanra, ali horor iz Jamesa Wana nikad. Wan je jedan od najisturenijih novomilenijskih horor režisera ("Slagalica strave", "Prizivanja 1&2") i producenata (serijal "Annabelle", "Kad se svjetla ugase", "Časna", "Prokletstvo tugujuće žene").
Međutim, obožavatelji režisera i žanra su strepili da će režiju horora trajno zamijeniti za akcijskojunački i superjunački blockbuster ("Brzi i žestoki 7", "Aquaman"), posebice kad je "samo" producirao "Prizivanja 3". Strepnja na sreću fanova nije bila opravdana.
Ove godine Wan se vratio hororu i režirao "Zloćudno", najluđi projekt njegove karijere koji će zasigurno podijeliti gledatelje jer nisu očekivali pa ni vidjeli nešto slično.
"Nisam nikad vidjela nešto ovako", govori patologinja u razgovoru s detektivima kad se suoče s deformiranim beživotnim tijelom muškarca, inače zlostavljačkog supruga heroine Madison (Annabelle Wallis; glumila u prvoj "Annabelle"), te na prvu pomisle da je ozljeda možda nastala od prometne nesreće.
"Ovo je nešto posebno", zaključe policajci. Nešto posebno je i "Malignant". Nije ovo dobar-dobar horor, pa ni istinski strašan, kao što dobri i strašni Wanov "The Conjuring" ili aktualni "The Night House", ali je intrigantan i djeluje subverzivno na način kako se odnosi prema očekivanjima publike i gotovo boravi na granici apsurda i žanrovske autoparodije.
Na prvu, "Zloćudno" izvlači deblji kraj u usporedbi s friškom "Kućom noćnih mora" izgledajući kao još jedan nadnaravni horor u kojem psihički fragilna junakinja sanjari na javi i ima užasne vizije, a proganja je neki entitet s "onoga" svijeta u škripavoj kući čije interijere izvrsna kamera Wanova snimatelja Michaela Burgessa ("Anabelle 3") zlokobno snima iz ekstremnih gornjih rakursa.
"Malignant" se tako i reklamira jer to dijelom i jest, a i da ne pokvari "twist". Srećom, većinski baš i nije. Uvodna prošlosna scena u istraživačkoj psihijatrijskoj bolnici bogu iza nogu ovlaš sugerira što ćemo gledati ili barem naslov filma ("Zloćudno"), kad liječnica nakon neuspjelog tretmana pacijenta ili pacijentice, koji/a "emitira svoje misli", kaže "vrijeme je da izrežemo tumor".
U sadašnjosti upoznajemo trudnu Madison kao žrtvu zlostavljanja: muž će je gurnuti u zid tako da udari potiljkom, odakle će nastaviti krvariti i danima nakon ozljede. Horor započinje kad neka mračna prikaza uleti u Madisonin dom, ubije supruga i nju pošalje u bolnicu, a kvaka je da nema tragova "nasilnog ulaska u kuću". Fotorobot ubojice će jednu policajku podsjetiti na Slotha iz "Gooniesa", premda prije izgleda kao Mason Verger u "Hannibalu" nakon bliskog susreta s dr. Lecterom.
Kako bilo, ubojica, tj. prikaza duge tamne kose (a la Samara iz "Krugova") u crnoj kožoj odori ("Odjevena da ubije"), nastavlja ubilački pohod i masakrira zaposlenike ustanove s početka filma, sve pred Madisoninim očima koja umorstva gleda kao da je tu i čini se da je nekako povezana s njime. Spodoba, zanimljivo, ubija s kipićem boje zlata (inače nagradom za izvrsnost jedne liječnice) koji je pretvoren/naoštren da bude hladno oružje.
Je li Wan odabao "weapon of choice" negativca (zlatni kipić) kao komentar na Oscare i horore, žanr rijetko ovjenčan Akademijinom nagradom, redatelj ubilački pohod snima na razmeđi košmarnog talijanskog "gialla", japanskog "J" horora i američkog "slashera", pod utjecajem Argenta i De Palme, kasnije i "body horrorskog" Cronenberga, a vizije heroine oslikava blockbusterski, koristeći sve blagodati računalne slike.
Nijedno ukazanje negativca i umorstvo nije strašno da će prenuti neosjetljivije gledatelje, ali je prilično brutalno, svojevrsni preludij za krajnje poremećeni "terminatorski" akcijsko-hororski napad na policijsku stanicu. No, čini se da je Wan htio najviše prenuti publiku s nevjerojatnim preokretom negdje u trećem činu.
Preokret je poprilično sulud i bizaran za jedan budžetirani studijski horor, a otkrivenje identiteta ubojice treba vidjeti da biste povjerovali u to što gledate. Mislili ste da predviđate kamo radnja ide i tko je prikaza (zloduh, vrag, plod junakinjine mašte...)? Morat ćete promisliti još jednom... nakon što vilicu pokupite s poda.