Tanku granicu između junaka i antijunaka još je tanjom načinio film "Vraćanje duga" (1999.), redateljski prvijenac Briana Helgelanda, Oscarom nagrađenog scenarista "L.A. povjerljivo". Glavni lik Porter je i heroj i antiheroj, zapravo čak i više "bad guy" nego "good guy", svakako tip s karakternim nijansama sive, nipošto isključivo crne ili bijele.
"No more mr. Nice Guy", signalizirao je natpis na jednom plakatu s Melom Gibsonom spremnim da zapuca iz pištolja, a na drugom je stajalo "Get ready to root for the bad guy" (spremite se navijati za...). Tajming "Paybacka", puštenog u kina na samom isteku devedesetih, netom prije početka dvijetisućitih, načinio ga je seminalnim za žanrovsku kinematografiju novog milenija i Gibsonovu karijeru, premda se to nije moglo posve nazrijeti u realnom vremenu, kad je mogao razočarati nekoga tko je očekivao čisti akcijski film u stilu "Lethal Weapon".
U devedesetima je Gibson bio hollywoodska megazvijezda na vrhuncu sjaja i nastavio je glumiti klasične akcijske junake poput Martina Riggsa u dvama "Smrtonosnim oružjima" ("3" i "4") ili Williama Wallacea u "Hrabrom srcu", da bi tek povremeno zaronio u mračne vode ("Ucjena").
Uloga u "Vraćanju duga" najavila je mračnijeg Gibsona na filmu i u stvarnosti (pijano-verbalni ekscesi ovjekovječeni u medijima), ali i općenito mračnije likove u akcijskom žanru. Kao jedan od akcijaša-klasičara, Gibson je s ovim filmom okrenuo ploču i odmaknuo se od vlastite "trade-mark" uloge gotovo jednako kao što su to na svoj način iste godine napravili Schwarzenegger u "End of Days" i Willis u "Šestom čulu".
Akcijski junak je 1999. mogao umrijeti do kraja filma ili biti već mrtav na njegovu početku. Gibsonov Porter nije umro, ali našao se nadomak smrti odmah u prvoj sceni i naći će se takav u posljednjoj, nasmrt prebijen i izmučen gadnom torturom. U toj sceni, kad vezanog Portera mlate i udaraju čekićem po nožnim prstima, prst po prst, Gibson kao da spaja sekvencije torture iz "Braveheart" i budućeg projekta "Passion Of The Christ".
Scena je nelagodna za gledanje i izaziva vrpoljenje u stolici, iako nije eksplicitna, već bliža "Hrabrom srcu" nego "Pasiji". "Iščekićalo me", pokušava Porter, jedva živ, "one-linerom" odvratiti pažnju gledatelja od scene kojoj smo posvjedočili. "Dobro izgledaš za mrtvaca", komplimentirat će mu netko.
Kad upoznamo Portera, on je već popio par hitaca u leđa i vidimo ga kako leži bez svijesti, dok mu neki doktor u ilegali, daleko od bolnice, vadi metke iz tijela. "Većina ljudi ne zna koliko im život vrijedi. Ja znam. Sedamdeset tisuća dolara. Toliko su mi uzeli i toliko ću vratiti", "noirovski" pripovijeda principijelni Porter u "offu", skicirajući jednostavnu, ali efektnu postavku "Vraćanja duga", svedenu na jednu rečenicu.
Ukratko, Porter se vratio i želi svoj novac, točno koliko mu pripada, ni dolar više, samo svoj udio u pljački, što ga čini jednim od najprincipijalnijih likova ikad, a poslužit će za sprdačinu na njegov račun ("Nitko ne prolazi sve ovo samo za 70 tisuća dolara") i situacije u kojima negativci misle da traži 130.000. To je krajnje drukčiji uvod Gibsonovog akcijskog filma od, recimo, "Lethal Weapon 3" s rušećom zgradom. Ovdje je Gibson srušen, ne zgrada.
U Porteru se naziru tragovi prepoznatljive Gibsonove akcijske ličnosti, "crazy son of a bitch" Riggsa i Pobješnjelog Maxa, ali on je puno bliži dobrim-lošim cinicima iz novomilenijskih akcija ("Ubrzanje", "Panična potjera") kojima je malo toga sveto i pokazuje manjak respekta prema gotovo svima oko sebe, osim nekim ženama poput prostitutke zlatnog srca (Maria Bello), a uključujući i vlastitu suprugu, ovisnicu o heroinu koja ga je napucala s leđa (Deborah Kara Unger).
Porter će uzeti novac od beskućnika, ukrasti novčanik prolazniku i kupiti novo odijelo, večerati u skupljem restoranu i povući dilera za naušnicu u njegovu nosu i iščupati je. Kvragu, on neće ostaviti napojnicu konobarici kao da se slaže sa stavom gospodina Ružičastog iz Tarantinovih "Reservoir Dogsa".
"Payback" ima "tarantinovskoga" u sebi (likovi, nasilje, verbalne provale) i sklon je crnom i krvavocrvenom humoru. Naime, Helgeland je stvorio galeriju živopisnih karaktera, od samog Portera, preko negativaca (Gregg Henry, William Devane, Kris Kristofferson, James Coburn), korumpiranih policajaca (Bill Duke, Jack Conley) i podlaca (David Paymer), do kineske mafije i nastrane sado-mazo domine (Lucy "Hubba Hubba" Liu) koja obožava udarati i biti udarena.
Napisao je i niz sočnih rečenica kakve bi mogli izgovoriti i akcijski i "noir" (anti)junaci, tipa "Old habits die hard – if you don't kick them, they kick you". Najbolji "one-liner" slijedi kad mu "dominatrix" Pearl kaže "Imam par minuta", nakon što joj, uz njezinu pomoć, prebije mušteriju. "Skuhaj jaje", odvrati Porter povezujući "schwarzeneggerski" šlagvort s tvrdokuhanom "noirovštinom".
Čini se da je Helgeland gledao "Posljednjeg akcijskog junaka" i zamislio "Vraćanje duga" i Portera kao da je "noir" (anti)heroj upao u "tarantinovski" film ili akcić devedesetih. Zanimljivo je da u jednoj sceni Helgeland kao da citira "Last Action Hero", kad Porter skuži da se Kinezi koje planira opljačkati voze bez pojasa i u aleji se, vezan, frontalno zabije u njihovo vozilo, što je gotovo identično "igri kukavice" u stvarnom svijetu između junaka i negativaca u McTiernanovu filmu.
Helgeland ima stila, a ako nije snimio nijednu scenu "Paybacka" u crno-bijeloj tehnici poput McTiernana, snimio ga je kao "noir" u metalik sivo-zelenoj boji s realističnom, a stiliziranom estetikom ranog Michaela Manna i Andrewa Davisa. Vrijeme radnje nije određeno i film se može odvijati devedesetih, osamdesetih i sedamdesetih, ako ne i ranije tijekom "noirovskih" četrdesetih i pedesetih. "Vraćanje duga" povezuje dekade šireg žanrovskog filma u cjelinu.
Povezuje "noir" krimiće i krimi-trilere šezdesetih a la "Point Blank" Johna Boormana s Leejem Marvinom kojim je inspiriran, akcijske "70's, 80's, 90's" filmove (akcijašenje s dva pištolja u ruci) s "tarantinovskim" crnohumornim devedesetima, gradeći most prema novomilenijskim akcijama i brutalnim žanrovcima kakve radi S. Craig Zehler ("Dva lica zakona", također s Gibsonom). Porter je bio u pravu kad je na kraju filma posumnjao da će likovi poput njega prestati pucati u ljude. "Možda ciljamo visoko".