Sekciju "najgledanije" u "A1 Videoteci" već krasi novitet na "online" videotržištu "Umiremo mladi" s legendarnim Jean-Claudeom Van Dammeom. Je li ovo 1990. ili 2020. godina? Van Damme je onda bio akcijski vladar starih dobrih fizičkih videoklubova diljem Hrvatske, a sada vlada hrvatskim "online" videotekama.
Videotržište se stubokom promijenilo, no "We Die Young" pokazuje da ni Van Damme više nije isti kao nekad pa ga u filmu zezaju "starac i more". Ne samo to što je 30 ljeta stariji i svaka mu je godina ocrtana na licu, iako se još uvijek ne da i u dobroj je tjelesnoj kondiciji.
Naime, "Umiremo mladi" predstavlja Van Dammea kakvog dosad nismo vidjeli. Na površini on jest pripadnik akcijske tipologije, veteran i bivši marinac (Daniel), ali s ozljedom grla zbog čega više ne može govoriti i dobrano načet afganistanskim PTSP-om kojeg suzbija drogom. "Ne govoriš puno", sprdaju ga lokalni dileri i nazivaju "narkićem" i "dotepencem".
Uloga je, moguće, blago autoironična na račun akcijskih junaka koji malo govore, a puno pucaju ili udaraju, od Clinta Eastwooda do njega samoga u, recimo, "Univerzalnom vojniku". A sasvim sigurno je Van Dammeov odgovor na oskarovske likove s hendikepom kakve su znali utjeloviti i akcijaši (John Wayne s povezom preko oka u "Čovjeku zvanom hrabrost").
Daniel ne govori uopće, odnosno govori preko mobitela tako što napiše na mobitel što želi reći i pametni telefon to pretvori u glasovnu poruku. Najvećim dijelom on komunicira mimikom i ekspresijama lica, kao da se nalazi u nijemom (akcijskom) filmu Van Dammeu obožavanog Charlieja Chaplina ili Bustera Keatona.
"We Die Young" nije nijemi film, ali u nekoliko navrata režiser i scenarist Lior Geller vraća se u dalju prošlost kinematografije i čini se da djelomično koketira s talijanskim neorealizmom ("Čistači cipela") u prikazu dvojice dječaka na ulicama Washingtona, braće Lucasa i Miguela (Elijah Rodriguez, Nicholas Sean Johnny) koje su vrbovali južnoamerički dileri.
Stariji, 14-godišnji Lucas nas u uvodu upoznaje s drugom, u filmovima rijetko viđenom stranom Washingtona na 20 minuta biciklom od Bijele kuće i "gangsta" bandama od kojih želi sačuvati desetogodišnjeg Miguela kad već nije sebe uspio, a u čemu će mu pomoći Daniel kad klinci jednog dana uskoče u njegov automobil u bijegu od dilera i gangstera.
"Umiremo mladi" se vraća i u devedesete, u vrijeme krimi-drama o odrastanju u gangsterskom/dilerskom getu kao što su "Boyz N' The Hood", "Fresh" i "A Bronx Tale", ali i nekih Van Dammeovih dramskijih filmova, poput "Lionheart" i "Nowhere To Run" u kojima je skrbio o klincima.
Po ugledu na Stallonea, Van Damme je od početka "action/martial arts" karijere bio sklon drami i emocijama ("Kickboxer", "Lavlje srce", "Usamljeni zaštitnik"), samo što mu u naponu akcijske snage nitko nije nudio dramske uloge. Sve se promijenilo nakon njegove sjajne izvedbe u "JCVD-u" i onog dirljivog ispovjedačkog monologa za Oscara, premda je taj film stigao prekasno da Van Damme napravi veći zaokret.
Pa ipak, uloge poput ove u "We Die Young" predstavljaju dobrodošao odmak od direktno-na-video akcića na što se, primjerice, Steven Seagal i Dolph Lundgren nisu nikad odvažili. Glumac je sugestivan i na momente prilično uvjerljiv u ulozi, toliko da u njemu često ne vidimo Van Dammea nego Daniela.
Realno, Daniel je sporedan lik, ali Van Damme toliko dominira filmom da djeluje kao glavni i kad ga nema želimo da se što prije vrati u kadar, neovisno o tome što su ostali glumci isto na visini zadatka, od klinaca do Davida Castañede u ulozi glavnog dilera Rincona koji nije crno-bijeli negativac te prijetećeg Charlieja MacGechana kao njegove desne ruke Jestera.
Upečatljivi likovi dižu film iznad određenih gangsterskih klišeja (rasni stereotipi) i potiču angažman gledatelja da bude do kraja investiran u priču, makar dobro znao kamo ide. Unatoč upozorenjima "Nemoj se uplitati, ovo nije tvoja borba", Daniel će se uplesti i povesti mini-rat protiv dilera tragom Ramba ("Do zadnje kapi krvi") u završnoj akciji, ali ostati uzemljen u drami. Jean-Claude Van Drame.