Indirektna predviđanja aktualne pandemije koronavirusa, "lockdowna", nošenja maski itd. tražili smo u filmovima snimljenim proteklih godina, od "Zaraze" do "Malog Joea". Sad smo dobili film direktno inspiriran koronom i brzopotezno snimljen ljetos za vrijeme globalne karantene – "Iza zatvorenih vrata" ("Songbird").
Romantični triler hitmejkerskog producenta Michaela Baya intrigantno je nelagodno distopijski postavljen i "bayovski" atraktivno snimljen, nešto najbliže hollywoodskom blockbusteru što je domaća kinopublika došla od "Teneta" i "Greenlanda" naovamo. Možda je baš zato premijerna projekcija filma u Splitu bila posjećenija nego inače.
A možda je presudila i takozvana morbidna znatiželja kod gledatelja u nadi da će doznati "nešto više" o temi o kojoj svakodnevno čitaju u novinama i slušaju na vijestima. "Iza zatvorenih vrata" nije tako dubok film, ali definitivno tipuje na morbidno i eksploatira globalnu tjeskobu "novo(ne)normalne" današnjice prenoseći je u još tjeskobniju i "novo(ne)normalniju" sutrašnjicu iz postapokaliptične futuristike.
Sve u formi moralno dvojbene i rubno neodgovorne "eskapističke zabave", pandemijsko-trilerske inačice "Romea i Julije" za doba korone koja nije za osjetljivije gledatelje. Četiri godine od danas, prema viziji filma, pandemija je izmakla kontroli i traje 213 tjedana. COVID-19 je mutirao u mutirajući COVID-23 koji se prenosi zrakom i ubija unutar 48 sati.
Globalni broj umrlih prešao 110 milijuna. Posjete su zabranjene i protuzakonite, "stoj doma i peri ruke". Dostave prolaze UV sanitizaciju. Temperature se po stanovima mjere na dnevnoj bazi u 9 ujutro. Na snazi je policijski sat i policijska država u kojoj komunalni redari u žutim skafanderima, predvođeni Emmettom Harlandom (Peter Stormare), odvode nesretnike s detektiranom povišenom temperaturom i sličnim simptomima u karantensku zonu.
"Ostanite sigurni, stabilni i sterilizirani", jasna je odredba. Još jasnija "pokušate li napustiti dom, bit ćete ustrijeljeni na licu mjesta". Takav je svijet ovog filma u kojem takoreći nema pasa po ulicama Los Angelesa, samo imuni dostavljači na biciklima, zvani "imunjare", kao što je bivši odvjetnički vježbenik Nico (K.J. Apa).
Kako bi nesmetano patrolirao ulicama i prolazio kroz policijske kontrolne točke, Nico svoju imunost potvrđuje žutom narukvicom, a ne može se vidjeti uživo s curom u koju je zaljubljen, Sarom (Sofia Carson), jer ona nije imuna i, kao takva, pripada drugoj klasi ljudi.
Ovaj Romeo ne dolazi Juliji pod prozor, već pred (zatvorena) vrata njezina stana, gdje ona živi s bakom (Elpidia Carrilo). Komuniciraju oni i preko ekrana, čak i organiziraju "zajedničku" kinoprojekciju. Da su "Face Time" i "Zoom" najpoželjnija opcija za komunikaciju, potvrđuje i kantautorica May (Alexandra Daddario), sjetno pitavši svoga pratitelja, ratnog veterana Dozera (Paul Walter Hauser), "nedostaje li ti razdoblje prije karantene?".
May u slobodno vrijeme ljubuje s moćnikom-imunjarom Williamom (Bradley Whitford) koji sa ženom (Demi Moore) posreduje u prodaji krivotvorenih propusnica za imune, a njih će se pokušati dokopati Nico kad Sarina baka oboli i zaprijeti im deportacija u karantensku zonu kako bi napustili grad.
Redatelj Adam Mason dotad uspijeva uvući gledatelja u potenciranu viziju nemile stvarnosti iz pera scenarista Simona Boyesa, ali ubrzo gubi početni zamah i razvija film u generički triler tanke pričice i klišeizirane žanrovske mehanike, lišen političke subverzije, tek natuknute u grafitima "Pružite otpor" i "Pustite nas van".
Mason pokušava izvojevati pobjedu stila nad sadržajem da nije sve izgubljeno, fokusirajući se na budžetirane produkcijske vrijednosti i režirajući zbivanja poput Baya, s puno širokih "helikopterskih" kadrova, stiliziranog osvjetljenja i nabrijane montaže.
Ipak, neovisno o (ne)kvaliteti, "Songbird" će ući u povijest kao prvi hollywoodski projekt o koroni, što je njegov "raison d'être". Čini se kako je Bayu bilo važnije da može dobiti na momentumu i plasirati "Iza zatvorenih vrata" na tržište prije drugih, nego snimiti dobar film na goruću temu. Ostanite sigurni.