Urednik je sugerirao "nešto lipo i borbeno". Teška telepatija. Kao da je slutio da će planirani prijedlog biti obilježavanje 20. godišnjice "Tigra i zmaja" (2000.) redatelja Anga Leeja. Nešto "ljepše i borbenije" jedva da se može naći od Leejeva filma koji je prije 20 ljeta doletio u matične azijske kinodvorane, da bi najesen krenuo u distribuciju diljem Amerike, kasnije i Europe, te poletio do velikog uspjeha na blagajnama i Oscarima.
"Crouching Tiger, Hidden Dragon" je sjedinio ljepotu i borbenost kao rijetko neki akcijsko-borilački film prije njega. Ljepotu romantične melodrame i borbenost akcijske fantazije, vječne ljubavi i koreografije pokreta. Naravno, nećemo biti snobovi i zaboraviti da je ljepota pokreta u akcijskom i "martial arts" žanru opstojala davno prije, uključujući i filmove Johna Wooa sa zvijezdom "Tigra i zmaja" Chowom Yun Fatom ("Bolje sutra", "Ubojica", "Žestoki policajac").
Potezi Brucea Leeja i Van Dammea bili su zadivljujući u "slow motionu", ali malo kad su imali ovako romantički i/li artistički prizvuk ("Kickboxer", "Teška meta"). Ang Lee je transcendirao (povijesni) kung fu film poput "Bilo jednom u Kini" Tsuija Harka i podario mu osjećajno romantično srce, ne samo precizno plasirane akcijske udarce.
Takav pristup nije se svidio mnogim zakletim fanovima-puristima klasičnog kung fu filma i oni nisu prihvatili lovorike na račun "Crouching Tiger, Hidden Dragon" iz još jednog razloga mimo toga da posrijedi nije "čisti" primjerak žanra kao mješavina "wuxia" fantazije i "martial arts" akcije s romaničnim odmakom.
Fanovima je smetalo što cijeli svijet najednom slavi Leejev kung fu film, a gdje je bio dok su oni gledali Jeta Lija ili Jackieja Chana s kojim je druga zvijezda "Tigra i zmaja", Michelle Yeoh, glumila "Policijskoj priči 3". Možemo to razumjeti, ali opet "Tigar i zmaj" je imao višestruku prosvjetiteljsku ulogu.
To što se pozlatio nagradama američke Akademije nije samo širom otvorilo vrata oskarovske arene drugim "strancima" ("Ljubav", "Umjetnik", "Roma", "Parazit"); posredno je dovelo do toga da se akcijski film u novom mileniju počeo nešto više cijeniti u očima kritike i struke.
Konačno, zapadnjački svijet se zahvaljujući "Crouching Tiger, Hidden Dragon" najviše upoznao s dalekoistočnim ostvarenjima ove vrste, tri godine prije Tarantinova "Kill Billa". Dakle, film nije zapadnjačkom gledatelju doveo Chana i Lija ("Gas do daske", "Smrtonosno oružje 4") ili Yeoh i Yun Fata ("Sutra nikad ne umire", "Elitni ubojice"), nego ga je odveo na Daleki istok i teleportirao u prošlost Kine, u vrijeme dinastije Quing, koja takvom nije postojala u zbilji, samo u Leejevim "dječačkim snovima".
Zapadnjački gledatelj nije dotad u kinima vidio ništa slično (vidjet će otad u dostojnim nasljednicima "Tigra i zmaja" poput "Heroja" i "Kuće letećih bodeža"), čak ni u "Matrixu" odakle je Lee vrbovao borilačkog koreografa Yuena Wo-Pinga. Akcijska tehnika je bila identična u svrhu potenciranja akrobacija u inat sili gravitacije i tjelesne limitacije ljudskog bića – uporaba žica digitalno uklonjenih u postprodukciji, odnosno "wire fu" efekata.
Međutim, "Crouching Tiger, Hidden Dragon" je djelovao više prirodno, a manje digitalno jer se njegova akcija nije odvijala u računalnoj simulaciji, već u prirodi, po šumama, gorama i krovovima, od odlično rekreirane kineske prijestolnice 18. stoljeća (Peking) do žedne pustinje Gobi.
Ni istočnjački gledatelj nije dotad vidio ništa slično u filmovima Chana i Lija, budući da azijski prvoborci nisu letjeli poput borilačkog Petra Pana iz kineske Nigdjezemske i skakutali s jedne ljuljajuće grane na drugu u krošnjama bambusa. Lee je spojio dva svijeta, uzeo najbolje od njih i kung fu filmovima dao metafizička krila. Ovo je epski spektakl poput "Posljednjeg Mohikanca" prožet istočnjačkom tjelesnošću, spiritualnošću, poetičnošću i gracioznošću, mitovima i legendama.
Da je pokojni Akira Kurosawa režirao jedan kung fu ili "wuxia" film, vrlo moguće da bi taj film izgledao poput "Tigra i zmaja", oglednog primjerka vrhunaravne istočnjačke akcijske fizike i metafizike. Akcija i koreografija djeluju kao kaligrafija, "umjetnost lijepog pisanja rukom uz pomoć pera". "Kaligrafija je slična mačevanju", kaže Yu Shu Lien (Yeoh) čije je ime, ispisano krasopisom, "slično maču".
Wo-Ping i Lee kaligrafski prilaze atleticizmu i misticizmu akcijskih scena, od kojih napose borba u vjetrom povijenim krošnjama bambusa oduzima dah filmskom magijom i imaginacijom na najvišoj skali. Koreografija i režija su graciozne i lagane poput pera, gotovo da gledatelj zaboravi koliko je teško bilo sve to snimiti, a akcija brza poput munje u najvećem u žaru borbe. Sve to izgleda kao ubojiti balet nevjerojatne mirnoće, meditativnosti i zena.
Poezija tijela u savršenom je skladu s poezijom duše likova i tu Lee pronalazi srce filma o zabranjenoj ljubavi, časti i žrtvi. Dvostruka ljubavna priča pokreće "Crouching Tiger, Hidden Dragon", između Yu Shu Lien i legendarnog učitelj Li Mu Baija (Yun Fat) koji se odriče mača i svojih ratničkih dana, tj. mlade Jen i pustinjskog lopova zvanog Tamni oblak (krasna Zhang Ziyi, Chang Chen).
Nesretne ljubavne priče, ozvučene jecajućim violončelom, nalaze se u "jin-jang" odnosu, kao i likovi Yu Shu Lien i Jen s kojima je Lee dobio dvije snažne feminističke heroine, prkosne spram nametnutih društvenih normi, počevši od toga što su obje ratnice ravnopravne muškarcima.
Prva bi se voljela skrasiti (s Li Mu Baijem), a druga joj, pred nametnutim brakom, zavidi na pustolovnom duhu slobodne žene koja "luta divljinom". Romansa Jen i Tamnog oblaka je barem konzumirana nakon što su se zbližili i on joj ispričao legendu o tome da će bog ispuniti jednu želju svakome tko se usudi skočiti s planine.
S druge strane, romansa Yu Shu Lien i Li Mu Baija je nerealizirana, zbog potisnutih, prek(r)asno otkrivenih i izgovorenih osjećaja koji su jačali svakom minutom. "Tigar i zmaj" pred kraj neočekivano postaje borilačka inačica drame "Na kraju dana" Jamesa Ivoryja i zadaje finalni udarac filma. Udarac u srce.